Tržnica NBA lige usred sezone godinama unazad ima obrise nadsportskog fenomena pop kulture. I oni koji “ne mogu da gledaju košarku na 250 poena”, bandoglavo tvrdeći da je bolja evropska košarka (ha-ha), tih dana neskriveno prate naloge poznatih insajdera na Tviteru kako bi pročitali gdje će neki od najvećih asova nastaviti karijeru, ko ulaže sve u postojeći trenutak a ko ide u remont, čiji dres će biti u modi u narednom periodu.
Atipična kovid sezona pamtiće se i po tome što je zadnjeg dana tržnice (Trade deadline) najzvučniji bio transfer jednog Crnogorca. Nikola Vučević razmijenjen je iz Orlanda u klub koji su proslavili Majkl Džordan i Skoti Pipen.
Vučević spada u najviši ešalon Orlandovih igrača. Iako prilično mlada franšiza, mogu se pohvaliti takvim legendama kakve su Šekil O’Nil, Peni Hardavej, Trejsi Mekgrejdi, Grent Hil i Dvajt Hauard. Nikola je napustio Floridu kao prvi po broju pogođenih i uzetih šuteva iz igre, drugi skakač, treći strijelac (iza Hauarda i Andersona), treći bloker, četvrti po broju odigranih utakmica i minuta, šesti u kategoriji ukradenih lopti i osmi asistent.
Na 591. utakmici ostvario je učinak od 17,6 poena, 10,8 skokova i 2,8 asistencija. Navijači Medžika odmah su na društvenim mrežama pokrenuli inicijativu da se Vučeviću, kada za to dođe vrijeme, povuče dres iz upotrebe. Jedini je Orlandov košarkaš koji je nastupao na Ol-star mečevima nakon Hauardove ere. Dva izleta do plej-ofa i tek dvije dobijene utakmice u doigravanju od 2012. do danas ne zvuče impresivno, ali bez Nikole Vučevića sudbina Medžika u navedenom periodu bila bi slična, ako ne lošija, od redovnih stanara podruma lige Sakramenta i Minesote. To prepoznaju kako stručna tako i navijačka javnost.
Ipak, jedna etapa u njegovoj karijeri je gotova, a početak u slavnim Čikago Bulsima djeluje obećavajuće makar zbog toga što je situacija u kojoj se taj klub nalazi najmanje haotična u koju Vučević dolazi. Filadelfija pred remontom iz 2011. i disfunkcionalni Orlando 2012. nisu predstavljali zdravu sredinu za razvoj mladih igrača, a o rezultatskim ambicijama ne vrijedi trošiti riječi.
U Vjetrovitom gradu čeka ga fantastični strijelac Zek Lavin, čime su Bulsi ispunili prvi preduslov za status ozbiljnog tima: formiranje one-two punch tandema koji čini osovinu igre. Nikada ranije Vučević nije imao saigrača tog kvaliteta, a može se kazati kako je Bili Donovan najveći stručnjak sa kojim je naš reprezentativac sarađivao.
Donovan će morati da otkrije koji visoki najviše odgovara Vučeviću kao partner u reketu. Čikago ima zdravstveno rovitog ali talentom izuzetnog Laurija Markanena koji se idealno uklapa u dominantne tokove lige streč kvalitetom i mekom rukom. Patrik Vilijams bio je četvrti pik na zadnjem draftu, što dovoljno govori kakvim prospektom ga smatraju. Tu je veteran Tadeus Jang sa značajnim iskustvom i pristupom građevinskog radnika koji se ne plaši da uprlja ruke iz noći u noć. Konačno, Bulsi su doveli Danijela Tajsa iz Bostona kojeg je Bred Stivens koristio kao primarnog zaštitnika obruča, što treba posmatrati kroz prizmu Vučevićeve (u najboljem slučaju) osrednjosti u odbrani zbog očitih minusa na tom dijelu parketa.
Čikago je u donjoj polovini lige po broju postignutih trojki. U tom segmentu očekuje se momentalni doprinos Vučevića koji je u Orlandu ove sezone bilježio rekordne učinke u kategorijama pogodaka po meču (2,7) i procentu realizacije šuta (40,6%) izvan linije 7,24 metara. Drugi segment u kojem on briljira, dok su Bulsi kao tim loši jeste poentiranje rolera (visoki koji završava akciju). Kao rasni strijelac Vuč nudi treneru sijaset opcija, od baziranja napadačke strategije na njemu po potrebi, preko uloge finišera pikenrol i pikenpop setova do davanja ekstra dimenzije Čikagu da kažnjava small ball postave protivnika klasičnom igrom kroz reket. Dovođenje dabl-dabl mašine svakako je i potez u pravcu ubjeđivanja Lavina da potpiše dugoročni ugovor sa franšizom nakon isteka aktuelnog na ljeto 2022.
Problem Bikova predstavlja kreacija. Nijedan član rostera nema ni pet asistencija u prosjeku. Oni koji znaju da napadaju još uvijek nisu sposobni da kontinuirano uključuju saigrače u igru, a pass-first bekovi poput Tomaša Satoranskog ne predstavljaju opasnost kao košgeteri pa ih je relativno lako braniti. Nešto poena u rukama drži Denzel Valentajn, no to jedva da znači kroz sezonu. Šta kad dođe doigravanje, skrate se rotacije, protivnici zategnu odbranu a sudije dozvole grublju igru?
U trenutku kada se desio trejd Čikago je imao 17. ofanzivni rejting u ligi i 15. defanzivni. Rezon menadžmenta predvođenog velikanom litvanske košarke Arturasom Karnišovasom je očigledan: dovođenjem Vučevića podići napadačku skalu do top 10 učinka u NBA i na taj način pokušati izgraditi identitet prilično mlade ekipe, u kojoj se u budućnosti dosta očekuje od Kobija Vajta. Bez sumnje, imajući u vidu strukturu ugovora, glavne snage Bulsa do kraja tekuće i za narednu sezonu činiće Vajt, Lavin, Markanen, Vilijams i Vučević. Nepoznanica je koliko takvo jezgro može postići.
Neulazak u doigravanje, gdje Bulsi nisu bili od 2017. godine, predstavljalo bi ozbiljan neuspjeh. Na dobijenu seriju čekaju još duže, od 2015. Kao desetoplasirani na Istoku Čikago je u zoni ekipa koje će nastupiti na plej-in turniru, ali ta pozicija je mač sa dvije oštrice: iza njih je npr. prvak iz 2019. Toronto, a sa druge strane četvrtoplasirani Šarlot “bježi” im svega četiri pobjede na nekih 25 utakmica prije kraja regularnog dijela. Košarkaš Vučevićevog kalibra u teoriji donosi prevagu Bulsima nad direktnim rivalima, pa je za očekivati da oni na koncu obezbijede plasman među osam najboljih.
Čikago Bulsi procijenili su da je opklada na sadašnjicu ona koja može proizvesti najveći profit. Prilici da dovedu Vučevića nisu mogli odoljeti kao ni bik crvenoj boji. Ovog puta na ruletu ulažu sve na crveno, broj 9.
