Svjedoci smo da je pozicija centra u NBA ligi doživjela ogroman regres u poslednjoj deceniji i da se na prste mogu prebrojati igrači koji i dalje predstavljaju opasnost u srcu reketa. Od zlatne epohe petica tokom devedesetih godina, dominacije Šekila O’Nila u Lejkersima, plejade odličnih centara poput Minga, Bena Valasa, Hauarda, Kembija, Bajnama i Čendlera, došli smo do eminentnih imena Salaha Mežrija i Timofeja Mozgova kao ozbiljnih predstavnika nekada najprestižnije pozicije u košarci.
Čast centara ipak čuvaju neki košarkaši, među kojima su svakako najznačajniji Demarkus Kazins, Andre Dramond, junoše Tauns i Okafor, te naš Nikola Vučević. On je godinama unazad jedan od stubova ekipe Orlando Medžik, gdje se nametnuo kao napadačka sila i vrlo snalažljiv igrač. Iako je Vučević bilježio impresivne brojke, ekipa nije napredovala i zadnji put je nastupila u plejofu 2012. godine. Orlando od odlaska Dvajta Hauarda ne može da pronađe novi identitet, a najbolji učinak bez njega bio je 35-47 ostvaren prošle sezone, daleko od borbe za mjesto u doigravanju. Upućeni kažu da u klubu tinja sukob između generalnog menadžera Roba Henigana i direktora Martinsa, što odmaže u nastojanjima da se napravi korak naprijed. U prethodne 4 sezone Orlando je promijenio 3 trenera – Vona, Borega i Skajlsa. Sada je kormilo preuzeo respektovani Frenk Vogel koji je sa Indijanom imao dosta uspjeha. Očekuje se povratak u plejof.
No to neće biti lako, bez obzira što je Orlando promijenio izgled tima tokom ljeta i što je Istok slabiji od Zapada. Trejdom sa Oklahomom dobijen je Serž Ibaka, odličan defanzivac i bloker, dok je u suprotnom pravcu pošao Oladipo, nekada uzdanica franšize. Nakon odličnih partija u plejofu sa Torontom, Bizmak Bijombo je imao 72 miliona razloga da potpiše za Medžik, donoseći sa sobom skočnost, osjećaj za blokadu i 116 kilograma afričkih mišića. Kozmetičke korekcije zatvaraju krilo Džef Grin i bek Di Džej Agustin.
Već na prvi pogled uočljiv je disbalans u strukturi tima. Računajući na zvijezdu u usponu Gordona, Vogel će na raspolaganju imati previše opcija među visokim igračima. Vučević i Ibaka su kompatibilni, barem na papiru. Ovaj drugi je sposoban da pokrije rupe u reketu koje Nikola ostavlja a uz to je pristojan šuter pa će izvlačiti protivnike, ostavljajući prostora Vučeviću da igra 1 na 1. Malo je centara koji ga tada mogu braniti. Ali igra kroz centre ne donosi željene rezultate u modernoj košarci. Šta raditi kad Ibaka i Bijombo budu zajedno na parketu, uz hroničan nedostatak šutera na perimetru? Kako postizati poene u takvim situacijama jedan je od rebusa koje Vogel mora riješiti. Pored toga i Grin igra najefikasnije kao četvorka, tako da i njemu mora obezbijediti minutažu na toj poziciji, a još nismo došli do Arona Gordona koji je projektovan kao budući nosilac ekipe.
Gordon je strašan atleta, skače kao da mu je otac Havijer Sotomajor a majka kengur, ima odlične fizičke predispozicije i pokazuje znake napretka u ofanzivi, gdje je prilično sirov. Vogel će ga u ciklusima korisiti kao trojku, ali ukoliko zaista nije dodao šut za 3 poena, ionako diskutabilan napad Orlanda će biti očajan.
Problem u ofanzivi je apostrofiran činjenicom da bi startni plej tima, Elfrid Pejton, imao problema da ubaci loptu u bure za rakiju a kamoli kroz obruč. Zvučno prezime mu je donijelo neke kvalitete u baratanju loptom i plejmejkerski gen, ali gro njegovog doprinosa ekipi predstavlja zastrašivanje rivala svojom grotesknom frizurom. Pridošlica Agustin dokazano može da pogodi trojku (iz spot up situacija i izolacija) i tako olakša posao centrima, ali ako vam je plan da se uzdate u igrača koji je ništa više od solidnog rezervnog beka, loše ćete proći.
To nas dovodi do potrebe za jednim potentnim šuterom, a do istog je moguće doći jedino putem trejda. Sve češće su glasine da bi Vučević mogao biti razmijenjen, ali to nije realno očekivati u ovom trenutku iz nekoliko razloga.
Kao prvo, Ibaka i Grin su tu pod jednogodišnjim ugovorima i obojica bi mogli otići na ljeto 2017. Drugo, Nikola je daleko najsposobniji strijelac među visokim igračima, uz Furnijea i u čitavom timu. Treće, Vogel je poznat kao neko ko vrti dosta napada kroz centre u tzv. flex setovima, što je u Orlandu još potrebnije zbog pomenutih problema na jedinici i manjka kapaciteta za kontinuiranu upotrebu pikenrol akcija. Vučević tako dođe kao osigurač u slučaju da bekovi nastave sa šarenim izdanjima.
Popularni Vooch je vezan ugovorom za Medžik do 2019. godine i prema istom sleduje mu 36,75 miliona dolara. To je izuzetno povoljan ugovor u kontekstu rasta prostora za plate igrača (salary cap) i performansa koje on pruža. Nikola posjeduje širok dijapazon poteza oko obruča i sa lakoćom dolazi u situaciju da poentira, jak je i ima odličnu koordinaciju u prostoru. Bio je vrlo blizu famoznih 20/10 učinaka u zadnje 2 sezone, koristeći između 26 i 27% svih posjeda ekipe kada je na terenu, što je potrošnja na granici prve i druge opcije kluba a uz to je zadržao visoke procente realizacije. Njegov PER (indeks efikasnosti igrača) iznosio je preko 21 u tom periodu, što je otprilike učinak rubnih Ol-star košarkaša. Bivši trener Skajls mu je pomogao u segmentu razigravanja saigrača sa niskog posta, što je rezultiralo najvećim prosjekom asistencija lani (2.8 po meču) i kažnjavanjem protivnika koji su ga udvajali. Vučević je među rijetkim peticama koji nema drvenu ruku, već je i te kako opasan kao pop opcija (startuje isto kao p’n’r samo što centar ne ide na obruč već završava akciju šutirajući sa poludistance). Napredna statistika pokazuje da je tokom 2015/16 on šutirao 50% sa udaljenosti 1-3 metra od koša, kao i sjajnih 48% sa udaljenosti 5-7 metara, što je skoro u rangu Novickog ili Oldridža.
Ima Vučević i mana u igri, svakako. Od 2013. do kraja prošle sezone propustio je čak 50 utakmica zbog raznih povreda, što stvara nelagodu menadžmentu franšize i treneru. Imao je najslabiji skakački učinak pod Skajlsom još od svoje ruki sezone u Filadelfiji. Na odbrambenom dijelu terena nije pružao ni približno dobre partije. Nikola nije atletski nadaren kao neki drugi centri, nema lateralnu brzinu potrebnu za preuzimanje bekova i nije naročito moćan bloker. Uz to, ponekad se duri ako ne dobija dovoljno lopti i pada mu koncentracija u defanzivi, što još više otežava odbranu reketa. Zato ga pojedini analitičari optužuju da igra za ličnu statistiku više nego za tim, ali svi treneri su isticali njegov naporan rad na treninzima i to da Vučević nije pravio probleme u svlačionici, tako da nije nanosio štetu klubu.
Moglo bi se zaključiti da sezona Orlanda zavisi od njega i Evana Furnijea. Francuz je dobio novi ugovor, finansijski osigurao i svoju unučad te se sada može posvetiti košarci. Jedini je član Orlanda koji u perspektivi posjeduje kombinaciju šuta, brzine, kreativnosti i napadačke produkcije dovoljnu da nadomjesti zjapeću rupu na spoljnim pozicijama. Od njega se očekuje da iz role trećeg beka uskoči u rolu najvećeg potrošača. Furnije će, faktički, imati dozvolu da šutira dok mu lakat ne utrne.
U paralelnom univerzumu, Evanu polazi za rukom da poveća broj poena i asistencija, zadržavajući pritom slične procente šuta (46% ukupno, 40% za trojku, 84% slobodna bacanja) i Medžik je siguran učesnik doigravanja. On i Vučević vrte efikasan pikenrol, Ibaka patrolira reketom, Gordon se od NBA Top 10 atrakcije pretvara u ozbiljnog košarkaša a Grin ponovo sipa 40+ u sezoni protiv Džejmsa. Magični zatim šokiraju Boston Seltikse u prvoj rundi i časno ispadaju od Kavalirsa u polufinalu Istoka.
SF mode off: Furnije ipak nastavlja da živi ekstravagantno, vodeći dosta računa da upari cipele sa kaišom i šalom (ljubi ga Ašok Murti), bježeći od kontakta na parketu kao Crnogorci od lopate i dovodeći Vogela do terapije benzodiazepinima uslijed nervnog sloma.
Naš soko Vučević, kome, usput rečeno, specijalizovani košarkaški sajt basketball-reference.com predviđa sezonu sa 20.2 poena, 10.7 skokova i 2.7 asistencija, uživa u svom novom klubu Čikagu, gdje pomaže Vejdu, Batleru i Rondu da konačno osvete poraze Bulsa protiv Lebrona u plejofu.
Autor – Bogdan Varagić
