Od deset prvoligaških ekipa u Crnoj Gori samo tri nisu mijenjale šefa stručnog štaba u prvom dijelu sezone. Sedam jeste! I to je naš fudbal…
Budućnost se razišla sa Draganom Kažićem, Mladost sa Dejanom Vukićevićem i Brankom Smiljanićem, Kom Eurozox sa Veskom Steševićem, Rudar sa Radislavom Dragićevićem, Iskra sa Jovanom Stankovićem, Grbalj sa Draganom Radojičićem, a Dečić sa Zoranom Mijovićem.
Samo su Sutjeska, Zeta i Petrovac završili jesenju polusezonu sa kormilarima koji su i počeli ljetnje pripreme.
Osam raskida ugovora (smjena ili sporazumno, svejedno je) plus četiri prelazna rješenja (Budućnost, Mladost, Rudar, Iskra) za nepunih pet mjeseci.
Ovo je činjenično stanje koje bode oči i dovoljno govori o domaćem fudbalu, klubovi hoće sve i odmah. Instant rezultat.
“To je zaista ružno. To je jedna ružna slika koja govori o nama”, rekao je Slavko Vlahović, legenda Budućnosti i trener mlađih kategorija.
“Trener veže dva poraza i jedan remi, pa mu slijedi smjena. Nije u redu. To nigdje nema osim kod nas”.
A za sve je “kriv” rezultat! Šef stručnog štaba je “bivši” ukoliko nema rezultat, a u Crnoj Gori je teško definisati šta je rezultat, šta je cilj i šta je uspjeh za jedan tim.
“Pitanje je ko vodi politiku kluba, ko su ljudi koji odlučuju!? Postoje ljudi iz struke koji imaju posao u svakom našem klubu. Ili su sportski direktori ili nešto drugo, ali pitanje je koliko utiču na odluke”, direktan je aktuelni trener mlađih kategorija u FK Mladost Lješkopolje.
Strateg koji radi u Telekom 1. CFL traje 15 dana, mjesec, dva, najviše četiri mjeseca.
“Treba FSCG sa svojom organizacijom da stane iza trenera. Ako klub da ugovor treneru na dvije sezone, mora da ga istrpi. Ne može se drugačije”, poručuje Vlahović, koji zna u kakvom su “problemu” vođe kod nas.
“Sve se vrti oko tog rezultata, pa onda nema ni igre. Trener zna da je bivši, ako nema rezultat. Čak i potrči da ponudi ostavku, jer zna da će da bude smijenjen. Tako mu se ne dozvoljava da dokaže potencijal, da prenese neke svoje ideje. To sve znaju treneri, pa se i plaše. To je sve čemer i jad”.
Prvoligaši često poslije smjene domaćeg stratega povuku radikalan potez i dovedu nekoga sa strane.
“Dovedu ga, govore kako će sve da bude bolje, a onda ga smijene i pričaju kako ništa ne valja. Naši treneri nisu ništa manje kvalitetni od trenera sa strane. Imamo mlade ljude, bivši su igrači, odrasli su ovdje… Kroz naše klubove treba da se nadograđuju i školuju”, rekao je Vlahović, koji nema ništa protiv trenera sa strane, ali pod jednim uslovom…
“Ako već dođe, saradnici moraju da mu budu odavde, ljudi iz tog kluba. Tako da stažiraju. Ukoliko se desi smjena, oni treba da budu prelazno rješenje neko vrijeme”.
Nakon priče o smjenama, dohvatili smo se završene jesenje polusezone. Prije tačno pet godina, nakon kraja jeseni u sezoni 2012/2013, Slavko Vlahović nam je rekao “plašim se za naš fudbal”.
“Danas praktično ne gledam. Poslije 15 – 20 minuta hoću da napustim stadion, ali ostanem do kraja. Nema šta da se vidi. U osnovi fudbala je igra, a kod nas je silovanje lopte. Imamo velike probleme”, otvoreno govori Vlahović, koji poručuje da je vrijeme za promjene.
“Naš fudbal mora da se transformiše, jer je praktično amaterski. Morao bi da bude kvalitetniji, da se popravi rad sa mlađim kategorijama. Rad sa mladima nije samo da obezbijediš šorc, majicu i autobus. Sa njima moraju da rade najkvalitetniji treneri, da ih razvijaju od 12 do 18 godine. Poslije je lako raditi sa njima. Druga liga mora da se podmladi, da igraju omladinci. Dosta su našem fudbalu pioniri i kadeti”, jasan je legendarni igrač Budućnosti.
