Juče je Ranko Perović napustio kormilo vaterpolo reprezentacije, a njegov odlazak mnoge je iznenadio, zbog dobre završnice u Kazanju i prije svega blizine ključnih takmičenja u ovom sportu. Ipak, nema mjesta prevelikom iznenađenju, a novi sistem već se postavlja.
Prvo o Ranku. Stalno u vrhu, i sa Primorcem s kojim je igrao dva uzastopna finala Evro lige, i sa reprezentacijom koju je preuzeo nakon ne jednog već tri prazna hoda (Rim, Zagreb, Šangaj), i odmah osvojio srebro u Ajndhovenu, glatko izborio London pa tamo bio četvrti, što su i mnogi igrači vidjeli kao kraj generacije.
Nakon takvog pražnjenja, svjetsko srebro u Barseloni bilo je podvig koji je sve oživio, u Budimpešti prošlog ljeta smo možda i najkvalitetnije igrali, ali desilo se ono nakon 8:4 protiv Srbije.
Ni ovo peto mjesto u Kazanju u tako okrnjenom sastavu nije puno daleko od vrha, ova generacija izvlači još jedan olimpijski ciklus i pitanje koja će opet to moći, rezultati mladjih u Istanbulu prošle i Bakuu ove godine bili su puno ispod naših želja.
Izgledalo je da nema urgencije da se otvara pitanje selektora, ali desilo se baš kao sa Porobićem nakon Šangaja-smjena uoči najvažnije godine.
.Tada sedmo mjesto na sp, i dok su još bili u Kini, Saša Tičić mi je najavio šta će se desiti, u savezu su željeli promjenu, vratili u bazen Gojkovića koji se bio oprostio. Sad se takodje u vaterpolo krugovima znalo da može biti promjena, a upravo ime Gojkovića već godinu je aktuelno, ovaj put za mjesto selektora.
Uz jak rezultat u Kazanju moglo je da se desi nakon Ria, a ovako desiće se sada. Nekad jedan od lidera ove ekipe, a sada trener Jadrana koji je nakon Londona sa samo 30 godina prestao da igra, i počeo od nule da stvara novi dobri Jadran provodeći sate i sate na Škveru, uz Hercegnovsku ekipu vodiće i državni tim.
Da proba četvrti put na Olimpijadi, nakon što je osvojio srebro sa selekcijom SCG, dao i činilo se zlatni gol u tom Atinskom finalu sa Madjarima 2004, potom četvrta mjesta u Pekingu i Londonu sa Crnom Gorom, dobra ali koja nas još peku.
U kakvom je on stanju povrede ramena odigrao herojski to nesrećno polufinale s Madjarima 2008. Zato može biti četvrta sreća, a projektovan je odavno za tako nešto, oduvijek lider u bazenu, detaljni analitičar, znao je davno i da će ranije završiti. Rekao mi je to i kad smo slavili zlato svjetske lige ovdje u Podgorici 2009, tada je bilo pitanje hoće li ovdje biti ep 2012.ili 2014, tada je vaterpolo bio sve.
Znao je sigurno da preko 2012.neće igrati. Između ostalog pričao mi je o trenerima rekavši da je Pero Porobić sigurno najbolji na svijetu, a nakon njega trofejni Rudić i Porcio, ali Pero ubjedljivo ispred.
Ovo sad pominjem jer bi on trebao da mu bude pomoćnik, upravo tako a ne obratno, dakle Porobić pomoćnik svom bivšem asu iz Jadrana i reprezentacije, kojeg je prije 15 godina lansirao na Škveru.
.To je još nezvanično, ali uskoro bi savez trebao da ozvaniči, i igrači to očekuju, a postoje neke verzije po kojima bi Vlado to ipak radio sam, ali razlike ne djeluju nepremostivim i trebalo bi da bude ova prva varijanta.
U svakom slučaju radi se sve da budemo maksimalni u famoznoj 2016-oj, godini istine našeg vaterpola, gdje sve mora biti na najvišem nivou.
Stvara se dobra baza i u Herceg Novom jer Gojković ostaje trener, a Nikola Janović veliko pojačanje, a njegov motiv u posljednjoj godini karijere je ogroman, igraće već za 20 dana na turniru za ulazak u ligu šampiona kad će u Novom gostovati Mladost, Volgograd i Monpelje (4.-6.septembar).
Uz mlade igrače tu je i Zloković za čiji povratak u selekciju su se sad stvorili svi uslovi, ali kako nema operacije ramena to je veliko pitanje.Bila bi šteta, ali i Rudić je 1986.godine ostao bez najboljeg igrača svijeta Bebića pa nam donio zlato u Madridu.
Za godinu dana, kad prodje Rio i nadamo se konačno ta medalja, Nikola Janović bi trebao postati predsjednik vaterpolo saveza. Ali sada sve za godinu “D”, uz sve probleme koji su pratili ovaj sport, i nevjerovatne euforije i čak novca koji se pojavio u klubovima a bio obećavan savezu u magičnoj 2008-oj, kad smo bili prvaci Evrope, prvaci svjetske lige, klupski prvaci Evrope, omladinski prvaci Evrope, univerzitetski prvaci svijeta, ova generacija je ipak izvukla mnogo i mnogo nas puta obradovala. Nadajmo se da će smoći snage da krunišu sve na pravi način, Arena je blizu, 23.januar, pa onda Kopakabana..
Autor teksta za portal RTCG: Nebojša Šofranac
