Crnogorski odbojkaški stručnjak Veselin Vuković definitivno je heroj Ankare. Halkbank, ekipa koju je ove sezone predvodio prvi selektor Crne Gore, uspjela je da poslije skoro dvije decenije u kojim nije imala značajniji rezultat osvoji Kup Turske, ali i da stigne do trofeja u Kupu CEV, drugog po kvalitetu najboljeg evropskog takmičenja. Nakon sezone za pamćenje u kojoj je postao prvi crnogorski trener koji je osvojio neki evropski klupski trofej, Veselin Vuković juče je stigao u Budvu…
– U Tursku sam otišao prošle godine u samoj završnici njihove sezone, odnosno poslije Lige šampiona sa Budvom i zatekao sam ekipu, sa kojom sam uspio da igram dva polufinala, koja smo izgubili. Ali, i pored toga, ljudi iz menadžmenta Halkbanke su odlučili da nastavimo saradnju i mislim da je to bio pun pogodak. Inače, ovaj klub od 1996. godine nije imao ni jedan značajan rezultat, a ove godine prvo smo osvojili Kup CEV, što u Turskoj u muškoj odbojci, do sada niko nije osvojio. Osvojili su i Kup Turske, gdje smo imali šest utakmca koje su se igrale dan za danom, a kakva je konkurencija bila najbolje govori činjenica da smo sve utakmice igrali na pet setova, a posljednji koji su dobili u taj-brejku bilo je 16:14. Dakle, sve je bilo u jednoj lopti, koncentraciji, strpljenju u racionalnom potezu više. Sada kada se osvrnem na period iza mene sigurno da je odlazak u Tursku bio pravi potez – istakao je na početku razgovora iskusni odbojkaški stručnjak Veselin Vuković.
Umor učinio svoje
Pored dva trofeja Halkbanka igrala je i finale ,,plej-ofa“ turske lige, ali je zaustavljena u finalu. Ostaje li žal za još jednim peharom?
– Igrali smo finale, što po pravilima automatski donosi učešće u Ligi šampiona, a to je veliki rezultat. S obzirom da je bilo šest ekipa koje su se ravnopravno borile za trofej, nije bilo baš realno da mi osvojimo sve. Mislim da nas je prvenstvo, pa Kup, a onda učešće u Evropi prilično izmorilo, a naišli smo na rekao bih svježijeg protivnika, koji je u tom periodu odigrao bolje, zbog čega je potpuno zasluženo osvojio titulu – objasnio je sagovornik Arene, naglašavajući da su ambicije kluba na početku godine bile umjerene. – Niko nije govorio ,,mora se“, već su ambicije bile da pokušamo da osvojimo neki trofej, jer se godinama nije osvojilo ništa. Međutim, to su imali u planu i Fenerbahče, Galatasaraj, Arkas, odnosno šest ekipa jurilo je tri trofeja. Mislim da su te psihološke karatkeristike više nego tehničko – taktičke kod Halbanke prevagnule da osvojimo to što smo osvojili.
Najveći uspjeh
Osvajanjem Kupa CEV sa Halkbankom Veselin Vuković ušao je u istoriju, a iako je ostvario najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri, iskusni stručnjak ne izdvaja posebno taj trofej od ostalih iz svoje bogate riznice.
– Dosta je teško govoriti, jer svaki trofej nosi određenu emociju. Činjenica je da je ovo najveći rezultat u klupskoj odbojci, jer od trenera sa jugoslovenskih prostora to niko nije uspio, što je izuzetno značajna stavka u karijeri svakog trenera i na tu sam činjenicu jaku ponosan. Ali, kada sam sa Budvom bio prvak Jugoslavije to je imalo svoju emociju, ali svakako da je to najveći rezultat, i moj i kluba, ali i turske odbojke.
Stišati euforiju
Kakva je vladala atmosfera posljednjih dana pred odlučujući revanš meč finala CEV Kupa sa italijanskom Latinom?
– Prije svega moram da kažem da je naš put u Kupu CEV ove godine bio izuzetno težak, jer smo igrali sa ekipama iz najodbojkaškijih zemalja u Evropi. Mislim da kada smo prošli Poljake u prvom kolu počela se graditi neka doza samopouzdanja i sigurnosti. Bilježili smo pobjede i preko holadnskog Cvolea, ruske Iskre, belgijskog Roselara i ukrajinske Lokomotive uspjeli da stignemo do tog finala. Poznato je da se u Italiji i dalje igra najbolja klupska odbojka, što znači da smo imali izuzetno težak posao. Interesantno je da smo tada revanš mečeve uvijek igrali u gostima, a tada je prvi put bio obrnut raspored. Mislim da smo u Latini odigrali možda i najbolju utakmicu u CEV Kupu. Pobijedili smo (3:1) što nam je davalo neki mir da bi u regularnom dijelu ili eventualno zlatnom setu mogli da napravimo pobjedu. U Turskoj je vladalo veliko interesovanje medija (u Ankari postoji 50 štampanih medija) što je bilo dodatno opeterećenje i za igrače i za mene. Zbog svih tih najava igrači nijesu imali neki mir i to je ono što me najviše brinulo, znao sam da će ta utakmica u Ankari biti znatno teža od one u Italiji. Uz sve to javnost je tražila da se to mora osvojiti kad smo već došli do dotle, što je bilo opterećenje. Zbog svega toga moj zadatak bio je da tu pozitivnu euforičnost smirim, u tom nekom razmišljanju oko protivnika i svega ostalog. Na to smo potrošili ta posljednja dva-tri dana od kada smo se vratili iz Italije – kazao je Veselin Vuković, apostrofirajući ambijent u dvorani. – To je rekao bih bio festival muzike, navijanja i sporta, a puna dvorana i ambijent za pamćenje bili su dodatni pritisak. Bilo dosta nervoze, s obzirom na veliki ulog.
Dominacija
Reklo bi se da ste na ekspresan način stigli do trofeja u CEV Kupu, a u posljednjem odlučujućem meču da li je bilo straha?
– Imali smo vođstvo 2:1 u setovima, zbog čega sam u sebi rekao: u najgorem slučaju čekaju nas još tri, od kojih nam mora makar jedan pripasti. Nijesmo čekali na zlatni set, nego smo posao zavrili ranije. S obzirom da smo od 12 utakmica uspjeli da dobijemo 11, što ne pamtim da je neko uspio da ostvari, onda svakako da smo zasluženo stigli do trofeja.
Turska raj na zemlji
Kakav je utisak na Vas ostavila Turska, zemlja u kojoj ste boravili godinu dana?
– Vrlo impresivan i neke predrasude onih koji nijesu bili su potpuno pogrešne. Zemlja koja je apsolutno u trendu i koja mnogo investira u sport, koja ima fenomalne uslove za razvoj sporta i ogromne dvorane. Uslovi su perfektni, kako za rad, tako i za putovanja. Treniramo u idealnim uslovima, putujemo najboljim prevoznim sredstvima, uvijek smo smješteni u najboljim hotelima. Što se tiče standarda recimo hotela, mislim da to malo gdje ima, a što se tiče ljudi i života, najviše mogu da pričam o Ankari gdje sam živio. To je grad izuzetno srdačnih i ljubaznih ljudi, koji izuzetno vole sport – naglasio je Vuković, koji je na pitanje da li je imao priliku da se vidi sa nekim od naših sportista, koji nastupaju u toj zemlji rekao:
– U Turskoj igra mnogo internacionalaca iz našeg regiona. U Ankari je jedno vrijeme igrao naš nekadašnji reprezentativac Petar Čurović, a tu su bili i Bjelica, Janić, Ćošković, Nikolić i drugi. U Istanbulu je bio vaterpolista Vjekoslav Pasković, a vrlo kratko i košarkaš Vladimir Dašić, kojeg sam gledao na jednoj utakmici, ali nijesmo stigli da se vidimo.
Naša odbojka za brigu
Za vrijeme boravka u Turskoj, da li ste pratili zbivanja u crnogorskoj odbojci?
– Naravno da sam pratio, a na veliku žalost svih zaljubljenika u odbojku, mislim da je to jedan od kolektivnih sportova koji nije na mjestu na kojem zaslužuje. Neću pričati zašto je to tako, jer to je za neku drugu priču. Definitivno je da je klupska odbojka daleko od onoga kako bi trebalo da bude, prvenstveno zbog broja ekipa – objasnio je Veselin Vuković, osvrnuvši se zatim na našu selekciju. – Reprezentacija ima kvalitet i potrebna je određena strategija, odnosno određeno vrijeme da se taj kvalitet pretoriči u rezultat. Rezultat reprezentacije sukcesivno bi povukao za sobom, u pozitivnom smislu, puno nekih zbivanja, klupskih i uopšte nekih što se tiče odbojkaških škola, interesovanja i popularnosti, jer je reprezentacija uvijek najbolji parameter svega. Da li će do tog rezultata doći ove godine kroz Evroligu ili ne, teško je reći, ali odluka da se igra Evroliga je dobra. Ta ideja je postojala odavno, sada je realiozovana i nadam se da će imati pun efekat.
Klub prije reprezentacije
Veselin Vuković bio je prvi selektor Crne Gore u nezavisnoj državi, a osim naše reprezentacije vodio je i reprezentaciju bivše SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate, (osvojio je Prvenstvo zaliva), a do sredine novembra prošle godine bio je i selektor Slovenije. Na pitanje da li je moguće da uskoro preuzme i šestu selekciju, trofejni stručnjak odgovara:
– U narednih godinu-dvije mislim da se to neće dogoditi, iako u sportu nikada sa sigurnošću to ne možete tvrditi. Imao sam i ove sezone nekih kontakata na tu temu, ali zaista sam bio u obavezi da ispoštujem ovaj ozbiljan projekat u Halbanci. Mislim da ću se i sljedeće godine baviti samo klupskom odbojkom. Naravno, volio bih da ponovo budem u nekoj reprezentaciji, jer ako sam nešto usavršio to je rad sa reprezentativnim selekcijama, jer to je izazovan posao sa puno motiva, posebnio kada promijeniti reprezentaciju. Princip je uglavnom isti, a sve drugo je različito od mentaliteta, prilagođavanja, do kvaliteta. To potvrđuje i činjenica da sam vodio Jugoslaviju kada je bila prva na rang listi svjetske odbojkaške federacije, ali i Ujedinjene Arapske Emirate, koji su bili na 60. mjestu.
Japan naredna destinacija
Do kada ste na odmoru i da li ostajete u Halbanci?
– Mjesec dana biću u Crnoj Gori na odmoru. Bio sam u Podgorici, a trenutno sam u Budvi. Ne znam da li ću ostati u Halkbanci, ali mislim da je realnija opcija da ću iduće godine biti u Japanu. Nije još potvrđeno s moje strane, a tu oduku ću donijeti u narednih nekoliko dana.
Prva čestitka iz Kolašina
Kada ste osvojili CEV Kup, od koga je stigla prva čestitka?
– Uh, teško pitanje – bila je prva reakcija Vukovića, koji je zatim nastavio: – Kada sam nakon utakmice, svečane ceremonije i konfenerencije za novinare upalio telefon, stigle su brojne poruke od sportskih i drugih prijatelja iz Crne Giore. Znam da su mi čestitali iz Budve, Podgorice, Kolašina, Mojkovca, sa svih strana, čak sam dobio sam poruku od pomoraca koji su u tom trenutku bili negdje kod Argentine. Čestitali su mi i moji prijatelji iz sela, gdje imam porodičnu kuću i zaista sam bio prilično iznenađen da su svi to pratili, a prvu čestitku dobio sam od prijatelja iz Kolašina.
Izvor: Pobjeda
