Kada kažemo FK Budućnost ne možemo, a da istovremeno ne pomislimo na navijače plavih “Varvare”.
Podgorički klub ima svoju navijačku grupu još od 1987. godine, kada i kreće istorija čuvenih Varvara. Ova snažna i homogena grupacija ove godine proslaviće treću deceniju postojanja. Jubilej za veliku ljubav i posvećenost prema plavo bijelom klubu.
Na početku njihova brojnost bila je do 500 ljudi, danas već možemo govoriti od grupaciji od 2000 članova posebno kada se igra meč kvalifikacija za Ligu šampiona. Kada govorimo o crnogorskom prvenstvu, tačnije o nekoj od utakmica manjeg značaja brojnost je oko 150 njihovih pripadnika.
„Nadamo se da će se ta brojka povećavati iz meča u meč“ – naglasili su njihovi predvodnici.
Za njih je Budućnost život, tako bi najbliže opisali o kakvoj je ljubavi riječ. Cijelim srcem, bez straha i pritiska oni prate svoj tim, daju vjetar u leđa, ali i kritikuju kada smatraju da je to neophodno. Bezuslovno su tu u usponima i padovima, željni ostvarenja velikih snova, kao i igrači koji ostavljaju dio sebe na terenu u svakoj utakmici. Navijači znaju da prepoznaju i podrže rad u klubu, ali i da nemilosrdno osude loš potez.
Svaki njihov stih sa tribina dobro se osjeća, euforija, želja koju na taj način prenose nikoga ne ostavlja ravnodušnim jer oni hoće velike stvari za njihovu jedinu Budućnost.
O nešto konkretnijim temama razgovarali smo sa čelnicima ove grupe. Oni funkcionišu i oglašavaju se kao zajednica, čije nam je stavove ovoga puta prenio jedan od njih.
- Ko su Varvari? Šta to moramo znati o vama…
Varvari su organizovana ekipa momaka i djevojaka iz Podgorice i to ne samo iz glavnog grada već i okoline, ali što je najvažnije to su ljudi koji vole i žive Budućnost i sve što je vezano za nju.
- Sa kojim predrasudama se borite kao navijačka grupa?
Živimo u Crnoj Gori, koja je (moderno rečeno) „po difoltu“ zemlja podjela. Svuda gdje mogu da se podijele ljudi ulaže se ogroman napor da se to i dogodi. Upravo to pokušalo se i sa navijačima Budućnosti od raspada SFRJ-a, zato što kao jedina grupacija koja nije imala veze sa partijom/partijama uvijek je bila trn u oku.
Varvari ne mogu trpjeti takve stvari i zbog toga smo prije mnogo godina odlučili da nećemo propagirati ništa što nas može podijeliti kao grupu.
Mnogi nam stavljaju etikete da smo uglavnom Crnogorci, a onda Srbi, pa u Srbiji smo nedavno prozvani da smo Šiptari. Dakle, veoma je teško izboriti se sa napadima javnosti. Međutim, nama je u posljednje vrijeme to postala specijalnost i ponosimo se time.
- Kako su nastale dobro poznate pjesme o Budućnosti?
Na početku je bilo uglavnom prepjevavanje navijačkih pjesama, najčešće iz Italije. Danas je to mnogo ozbiljnije. Kreativniji dio tribine se dogovara i traga za melodijama iz svijeta muzike koje bi se mogle upotrijebiti.
- Šta biste najradije promijenili u klubu sada da možete?
Sigurno bi promijenili razmišljanje i stav u javnosti da je najvažnije da se osvoji Crnogorska liga. To je nama, kao navijačima koji prate klub decenijama (kroz četiri državne zajednice), potpuno pogrešno.
U prvenstvu koje igraju klubovi koji do dan danas nemaju uslove za prvoligaški fudbalski meč, naš glavni cilj u toku godine treba da bude pobjeda protiv njih. To je abnormalno za klub kalibra Budućnosti.
Naša vizija Budućnosti je Evropa. Crnogorska fudbalska liga treba da služi za proigravanje, taktiku, traganje za mladim i talentovanim igračima i usmjeravanje tima za evropske mečeve.
Uostalom, ne treba biti fudbalski znalac da bi zaključio da prosperitet fudbalskih timova iz evropskih „država trećeg svijeta“ se veže jedino za izlazak u Evropu i što veći domet u njoj.
Kada igraš takve utakmice i pobjeđuješ, dolazi novac, igrači izlaze na berzu i ujedno klub doživljava organizacioni progres i to uz veoma malo fudbalskog i sportskog znanja.
- Kako ste zadovoljni trenerom Kažićem?
Trener Kažić je ko zna koji po redu trener u poslednjih deset godina i zaista više ne znamo šta da mislimo. Pokušavamo da se ne miješamo u odluke uprave po ovim pitanjima i da budemo krajnje korektni. Zastupamo stav da ako bude rezultata, trener Kažić će imati našu podršku.
- Odlazak Đalovića i prelazak u Rudar, vaš komentar na tu situaciju?
Radomir Đalović je fudbaler kojeg moramo cijeniti zbog rezultata i golova koje je postigao u predhodnom periodu. Sigurno je da ima grešaka i sa jedne i sa druge strane oko, sada več našeg bivšeg napadača i ne želimo dalje to komentarisati.
- Kako se organizujete kada putujete kao gostujući navijači? Imate li nečiju podršku u tom smislu…
Sve zavisi od gostovanja, od kluba protiv kojeg se igra, opasnosti, masovnosti…često nas podrži klub u nekim segmentima, zato što nemamo na desetine hiljada navijača. Svakako 99% sve organizujemo unutar grupe.
- Šta očekujete ove sezone od Budućnosti?
Prvo, počelo je da nas iritira što nismo osvojili sve što se može osvojiti u ovoj poluprofesionalnoj ligi. Tako da očekujemo duplu krunu. No, ipak, kako smo već naveli presudna nam je Evropa. Stav kompletne ekipe sa sjeverne tribine jeste da bi veoma rado duplu krunu zamijenili za na primjer ulazak u grupnu fazu Lige Evrope… tako da, vidjećemo.
Autor: Dijana Fuštić
