Iako u Podgoricu nije dolazio od 2003. godine, kada je gostovao u „Morači” sa reprezentacijom SR Jugoslavije igrajući mečeve Svjetske lige, iako je igračku karijeru završio 2009. godine, bivši proslavljeni odbojkaš Vladimir Grbić je na Trgu nezavisnosti mogao da se uvjeri koliku popularnost i dalje uživa i u glavnom gradu Crne Gore.
Počev od onih najmlađih, koji su o njemu samo čitali ili gledali snimke na jutjubu, do onih starijih koji su imali sreću da ga gledaju uživo u nekoj dvorani ili putem malih ekrana.
U jednom trenutku mu je na trgu prišla i četvoročlana ekipa dežurnih vatrogasaca, pa je uz slikanje pao i interesantan razgovor na temu porodice i tazbine.
“Ja sam crnogorski zet. A svi znaju koliko je veliko bratstvo Pekovića“, rekao je stariji od braće Grbić i odmah izazvao smijeh prisutnih, da bi uslijedio i odgovor:
“Vanja legendo, mene još nisi stigao. Ja imam petoro djece, četiri kćerke i sina“, uzvratio je jedan od vatrogasaca, aludirajući na to da se Vladimir Grbić zaustavio na četvoro djece, tri kćerke i najmlađeg sina, koliko ih ima u braku sa Sarom Peković-Grbić, nekadašnjom vrhunskom karatistkinjom.
Od trenutka kada je pao dogovor za intervju, što zbog obaveza koje je imao povodom Balkan kids festivala, a ponajviše zbog konstantnog slikanja sa fanovima i ljubiteljima odbojke, ali posebno lika i djela Vladimira Grbića, prošlo je više od sat. Ali, pošto se takve odbojkaške veličine ne sreću svaki dan, čekanje se, svakako, isplatilo…
“Podgorica je uvijek znala na najbolji mogući način da odgovori kada je naša generacija igrala za reprezentaciju. Dvorana je uvijek bila puna, uz maksimalno navijanje, uz pjevanje himne. Jednostavno, ambijent je bio fenomenalan, takav da svako ko igra u takvoj atmosferi zaboravi na sve drugo osim da dâ sve od sebe”, kaže Vladimir Grbić.
Vanja Grbić je bio specijalni gost na četvrtom po redu Balkan kids odbojkaškom festivalu, koji je juče održan u Podgorici.
“Ja sam od početka dio ovog projekta, čiji je tvorac Zoran Abramović za Balkansku odbojkašku asocijaciju. Mislim da je ovo fenomenalna prilika da se naš svijet iznese pred ostale ljude koji, možda, nemaju nikakvog kontakta sa odbojkom. Cilj je da vidimo kako to izgleda kada se djeca igraju sa odbojkaškom loptom. To je, u stvari, najbolji mogući praznik, odnosno promocija odbojke. Ideja je fenomenalna, jako mi je drago što sam ovdje. Vidio sam jako puno prijatelja, puno djece i puno nasmijanih lica. Mislim da je upravo to poenta ovog festivala”, ističe Grbić.
Nekad i danas, razlika je velika, zbog razvoja tehnologije djecu nije lako usmjeriti na bilo koji sport.
“Ono što se ne mijenja je entuzijazam, i to je ono na čemu treba raditi. Treba im samo sačuvati osjećaj entuzijazma da budu sa loptom, da druženje traže kroz rad sa loptom. Ne treba uopšte razmišljati da ih treba od čega odvajati, već raditi na onome što oni već imaju u sebi”.
Proslavljeni reprezentativac i olimpijski šampion iz Sidneja, član je odbojkaške Kuće slavnih i nosilac nagrade za životno djelo Evropske odbojkaške konfederacije. Doktorant je na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu, te potpredsjednik i sekretar Sportske komisije Svjetske odbojkaške federacije (FIVB), pa član FIVB Komisije za razvoj svjetske odbojke…
“Moje opredjeljenje je da djeci, i onima koji dolaze sjutra poslije nas, pomognem da uđu u naš svijet i da shvate filozofiju odbojke na pravi način. Da ono znanje i pasiju onih vitezova prije mene prenesem na one koji dolaze poslije nas. To je moja misija, ideja koja me drži i koja posljednjih osam godina vuče i pomaže mi da radim sa djecom i da se posvetim onome čemu se posvećujem. Zato sam i krenuo sam sa kampom na Zlatiboru, koji će biti upravo u cilju odrastanja djece na najbolji i najzdraviji način, koristeći ono što je sportska nauka u domenu zaštite djece i njihovog zdravlja, razvoja djece, njihovog motoričkog i ortopedskog, fiziološkog i emotivnog. Jer, djeca ne treba da treniraju ne bi li postali vrhunski sportisti, već da postanu prave, zdrave ličnosti”.
Vladimir Grbić je do novembra prošle godine bio i potpredsjednik Odbojkaškog saveza Srbije, bio je i kandidat za predsjednika, ali je na izborima pobijedio Zoran Gajić. Razočaran takvim izborom, Grbić je najavio da napušta srpsku odbojku, a juče je, interesantno, bio na istom trgu sa Gajićem…
“Ne želim da komentarišem izbore, to je prošlost, pri tome vrlo ružna. Ja sam jednostavno napravio rez i rekao da sam završio sa srpskom odbojkom do trenutka do kada ne budem smatrao da su se opet stvorili uslovi da je to-to, u smislu čistoće. S tim što mi je jako drago što sada dobro znamo ko je ko, odnosno ko je šta”.
Kako priznaje, posljednjih godina nema često priliku da se sreće sa bratom Nikolom, aktuelnim selektorom Srbije i trenerom italijanske Verone.
“Nikola zna da sam ja njegov najveći kritičar. Nikoli je bila potebna godina da izoštri sječivo. On je u ovom trenutku najperspektivniji mladi trener, ne zato što je moj brat. Zbog kredibiliteta koje ima, znanja i iskustva, prije svega posvećenosti, mislim da mu u ovom trenutku među mladim trenerima nema ravnog. Prošlogodišnje zlato u Svjetskoj ligi nije slučajnost, jer način na koji njemu momci vjeruju, što je najvažnije u odbojci kod trenerskog posla, i poseban odnos koji imaju, nešto je što ga izdvaja u odnosu na sve ostale“, zaključuje Vanja Grbić.
Budvani nisu bili ozbiljni da me dovedu
Tokom igračke karijere je više puta vodio razgovore o dolasku u Budvansku rivijeru, kako kaže od 2000. godine pa do kraja karijere, maltene svake godine. Od njegovog dolaska u Budvu, međutim, nije bilo ništa…
“Mi smo nekako uvijek dolazili do neke tačke u pregovorima, pa se nekako uvijek nešto desi, pa se ne jave, itd… Poslije toga je uvijek bilo, ajde malo da se igramo. Suštinski, nakon prva dva-tri puta, meni je bilo jasno da od toga nema ništa. Nikad nije bilo tu njihove ozbiljne namjere da se to zaista završi. Oni su imali fantastičnu priliku, sjajne uslove, da naprave nešto na evropskom nivou. Od svega toga ostalo je samo mnogo ispod“, kaže Vanja.
Vušurović je poštenjačina i ljudina
Vanja Grbić je u dresu reprezentacije igrao i sa nekoliko crnogorskih igrača, a posebno je izdvojio Gorana Vujevića i Igora Vušurovića.
“Sa Kviskom (Vujević) je bilo dovoljno samo da se pogledamo, da napravi grimasu. S obzirom na to da smo igrali zajedno jako dugo, od juniorskih dana, gotovo 20 godina, tačno po njegovom raspoloženju i grimasama znao sam tačno šta misli i šta hoće da mi kaže. To je u stvari bilo naše najjače oružje, jer smo se osjećali fenomenalno. Po meni, Vušurović je čovjek sa najvećim i najboljim kvalitetima i principima u sportu koje sam ja upoznao. On je jedna poštenjačina i ljudina, sa kojim je bila čast i zadovoljstvo da igram i da se družim”, istakao je proslavljeni odbojkaški as.
Kolaković izuzetan, Vuković jedno od najvećih razočaranja
Tokom reprezentativne karijere Vladimir Grbić je sarađivao sa dvojicom najboljih crnogorskih trenera, duže sa Igorom Kolakovićem, kraće sa Veselinom Vukovićem. Iskustva su mu različita, ali i mišljenje o njima dvojici…
“Sa Igorom sam imao veoma korektan odnos, jer je on izuzetan kao osoba, mislim da je odličan trener. Njegov način rada sa igračima jeste takav da im daje maksimalnu slobodu i maksimalno povjerenje. Mislim da je u tome njegova najjača strana. Što se Veska tiče, reći ću samo da je on jedno od mojih najvećih razočaranja u karijeri, ništa drugo“, kazao je Vladimir Grbić, ne objašnjavajući pozadinu tih riječi.
