Biće ovo treće učešće naše košarkaške selekcije na smotri najboljih evropskih reprezentacija, da li se konačno može premostiti prepreka zvana grupna faza?
Da se prvo prisjetimo kako je to izgledalo u prethodnim ciklusima.
Nakon šetnje kroz B diviziju kojoj je samo formalno pripadala, Crna Gora, predvođena Duškom Vujoševićem, svoje prve kvalifikacije za Eurobasket odigrala je maestralno. U snažnoj grupi sa Izraelom, Italijom, Letonijom i Finskom, debitant je slavio u 6 mečeva i bio poražen svega 2 puta. Epilog – prvo mjesto i plasman na EP. Ipak, Dule Vujošević nije bio u mogućnosti da simultano obavlja dva posla, te je dao ostavku na mjesto selektora reprezentacije i posvetio se radu u moskovskom CSKA. Ekipu je za veliki događaj preuzeo Dejan Radonjić, ali je grupna faza bila pokazatelj neiskustva i nedostatka velikih mečeva za naš tim. Uprkos već tada snažnoj ekipi predvođenoj centarskim tandemom Peković – Vučević, samo jedna pobjeda i četiri poraza značili su i eliminaciju crnogorske selekcije.
Uslijedile su nove kvalifikacije, a u njima – spektakl. Crnu Goru je preuzeo Luka Pavićević a naša selekcija zabilježila je 10 pobjeda iz isto toliko mečeva. Ukoliko ne možete odmah da se prisjetite o kojim se kvalifikacijama radi, probaću da vas asocijacijama podsjetim. Beogradska arena, 18 000 ljudi, 71:70, manje od 3 sekunde do kraja, Nikola Ivanović…
Dovoljno? E, upravo te kvalifikacije su u pitanju. Činilo se da je ekipa nikad jača, atmosfera nikad bolja, prolazak u drugu fazu Eurobasketa u Sloveniji gotovo da se podrazumijevao… Još uvijek ostaje nejasno kako je selektor Pavićević odlučio da najveća zvijezda ekipe, Nikola Vučević, dobije ulogu rotacije sa klupe uz izuzetno malu minutažu na parketu. Epilog grupne faze nešto bolji nego u debitantskoj sezoni – dvije pobjede i tri poraza, ponovo premalo za prolaz.
“Moja forma je normalna, ne znam iz kog razloga nijesam dobijao minutažu. Koliko sam igrao, mislim da i nijesam mogao da više pokažem. Trener donosi odluke i ne bih da se miješam. Što se tiče mene, ja sam spreman, zdrav, sve je super… To sam pokazao i protiv Litvanije. Mislim da sam odigrao dosta solidno, ali to je trenerova odluka i ne bih da se mešam”, kazao je Vučević nakon završetka Evropskog prvenstva.
Centar Orlando Magic-a otkazao je svoje učešće reprezentaciji sve dok klupu ne napusti Pavićević. Naravno, tu je bio početak kraja selektorovog boravka u nacionalnom timu. Ekipa je totalni krah doživjela u narednim kvalifikacijama kada nije uspjela da ostvari plasman na Evropsko prvenstvo izgubivši dva puta od “moćne” Holandije. Uz dužno poštovanje, odlazak na Eurobasket reprezentacije čija je zemlja dobila naziv “niska zemlja” (Nederland), bila je kap koja je prelila čašu žuči, a iz te čaše je godinama pila crnogorska sportska javnost.
Vrijeme je bilo za novu promjenu. Pavićević je napustio klupu, zamijenio ga je Bogdan Tanjević i bilo je vrijeme da se atmosfera u timu normalizuje. Otvoren je put za povratak Vučevića ali i Vladimira Dašića, kojeg je Pavićević svojevremeno odstranio iz tima.
Kroz posljednje kvalifikacije ekipa je prošla glatko, oznojivši se isključivo u mečevima sa Gruzijom, ali je svakom ljubitelju košarke jasno da smo i od Gruzina kvalitetniji “za koplje”. Demolirane su ekipe Albanije i Slovačke i, što je najvažnije, pozitivna atmosfera je ponovo tu.
Nova imena pružaju novu svježinu. Todorović, Đurišić, mlađani Radončić, daju novu dubinu timu koji je ionako spreman da napravi korak više od svojih prethodnika. Centarska linija je gotovo nenadmašna, Vučević je ponovo imao dabl-dabl sezonu u Orlandu i stasao u pravog lidera reprezentacije, Bojan Dubljević je MVP finala ACB lige i šampion Španije sa Valensijom, dok je Marko Todorović pružao sjajne partije za Himki. Selektor još uvijek nije objavio konačan spisak, očekuje se da sjutra “otpadnu” posljednja dva igrača pred šampionat pa je nezahvalno od mene da prognoziram ko bi ta dvojica mogla biti. Nezavisno od toga, slabosti naše reprezentacije se teško mogu pronaći. Neki će reći da oskudijevamo u šuterskom pogledu, i donekle bih se složio da u timu ponestaje “rasnog” šutera koji može da se, žargonski rečeno, zapali i zatrpa protivnički koš van linije 6,75. Ipak, procenat šuta sa distance u kvalifikacijama fluktuirao je oko 40% što je itekako dobar učinak. Možda nema izrazitog šutera, ali recite mi ime igrača iz našeg tima koji ne šutira za 3 poena? Upravo tako, nikome se ne smije ostaviti otvoren šut i to dodatno daje na snazi ekipi.
Crna Gora igraće u grupi C, nimalo lakoj skupini. Rivali su Španija, Hrvatska, Češka, Rumunija i Mađarska. Domaćin naše grupe je Kluž, te će Rumuni igrati pred svojom publikom, na svom parketu dvorane Polyvalent koja prima 10 000 duša. U narednu fazu takmičenja idu čak četiri ekipe zahvaljujući proširenom formatu.
Španija, ne treba ni trošiti riječi. Od posljednja četiri Eurobasketa, tri puta su bili na tronu. Tim koji je u stanju da i pored otkaza superstar igrača poput Nikole Mirotića i Serhia Ljulja zbog povreda, i dalje bude prvi favorit za zlatnu medalju, biće naš prvi rival na takmičenju. All star ekipa Starog kontinenta sve osim penjanja na tron smatra poraznim rezultatom. Recimo da pobjeda nije imperativ u ovom meču, ali našu kožu niko neće odnijeti jeftino.
Hrvati, predvođeni ubitačnim NBA tandemom Bogdanović – Šarić, te “vječnim” akterima velikih takmičenja poput Marka Tomasa, Luke Žorića, Roko – Leni Ukića, Krunoslava Simona, iskusna su ekipa sa velikim ambicijama pred Eurobasket i nadigrati njih učinilo bi da se svakom crnogorskom navijaču “nasmiješi brk” za nastavak prvenstva.
Češka Republika. Oni koji ne prate košarkaške tokove rekli bi “a kad su to Česi igrali košarku?”. Međutim, vremena se mijenjaju, Češka je na prethodnom Eurobasketu demolirala upravo Hrvatsku u osmini finala rezultatom 80:59, te takmičenje završila na visokom 7. mjestu. Jan Veseli bio je apsolutna nezadrživa zvijer, treći strijelac i drugi skakač prvenstva, dok je Tomaš Satoranski takmičenje završio kao drugi asistent. Njih dvojice ovog ljeta neće biti u timu ali treba obratiti pažnju i na imena poput Ondreja Balvina, Pavela Grunta ali i Jaromira Bohačika.
Ono gdje su pobjede obavezne, ukoliko želimo u drugi krug takmičenja, su mečevi sa Mađarskom i Rumunijom. Potpuno je tačna izreka da nema lakih protivnika, te se svako radovanje unaprijed može obiti o glavu, ali objektivno stanje je da Rumuni i Mađari nisu ni blizu nivoa, kako individualnog, tako i ekipnog u odnosu na naše momke. Mađarska se prvi put nakon gotovo 20 godina plasirala na Eurobasket predvođena našim stručnjakom, Stojanom Ivkovićem, i predstavlja autsajdera u ovom takmičenju. Sve osim pobjede Crne Gore, značilo bi neuspjeh i veliko iznenađenje.
Otežavajuća okolnost može biti to što posljednju utakmicu u grupi igramo upravo protiv domaćina i, u najgorem slučaju, može se desiti da to bude direktan okršaj za prolaz dalje. Ako mene pitate, ne preferiram da se odlučujući meč igra pred 10 000 frenetičnih protivničkih navijača, pa makar igrao i protiv srednjoškolske ekipe. Stoga se nadam da će prolaz Crne Gore već biti obezbijeđen kada do tog susreta dođe.
Ono što takođe brine je problem koji je nastao zbog ponašanja startnog plejmejkera, Tajrisa Rajsa. Amerikanac je pokazao nepoštovanje prema treneru i saigračima, naknadno se izvinio ali ostaje da se vidi kako će Bogdan Tanjević tretirati ovo pitanje. Pozicija plejmejkera je nešto “tanja” u odnosu na unutrašnje pozicije, stoga bi valjalo da se Rajs dozove pameti i shvati da je prolazan, potrošan i zamjenljiv, a Crna Gora vječna.
Raspored odigravanja mečeva je nemilosrdan, u dva navrata igraće se “back to back” utakmice i tu je uloga trenera ključna. Lijepo je znati da vas sa klupe vodi stručnjak koji je prošao i osvojio gotovo sve što se može osvojiti u ovom sportu, i za koga znate da neće omanuti u svom poslu.
Čini se da su se kockice konačno poklopile. Snažan lider na parketu je tu, Vučević izgleda spremniji nego ikad. Atmosfera djeluje odlično (nadam se da incident sa Rajsom neće nauditi timskom duhu), na klupi je trener koji je autoritet i, uz dužno poštovanje njegovih prethodnika, najveći znalac kojeg smo do sad imali.
Razni inostrani mediji najavljuju Crnu Goru kao moguće iznenađenje šampionata, kao ekipu koja iz sijenke prijeti da mnogima pomrsi račune. Nemojmo podizati euforiju i očekivanja lansirati u orbitu kao što to imamo običaj da učinimo. Podržimo ove momke, ne u svakom meču, već u svakom napadu koji budu vodili. Dišimo kao reprezentacija, dišimo za reprezentaciju, a kada parket zaškripi i naša selekcija po treći put nastupi na smotri najboljih evropskih ekipa, nadajmo se da ćemo moći sa ponosom da izgovorimo – TREĆA SREĆA!
