Crnogorska fudbalska reprezentacija doživjela je drugi uzastopni poraz u kvalifikacijama, prvi na domaćem terenu, ali daleko od toga da je razočarala protiv Poljske, lidera grupe i već viđenog putnika na Mundijal.
Naprotiv – krajni rezultat, koji je na kraju prevagnuo na poljsku stranu, zahvaljujući golu Piščeka osam minuta prije kraja, jedino je negativno što može da se izvuče iz vjetrovite podgoričke večeri, 26. marta 2017. godine.
Bez pet standradnih reprezentativaca, nekoliko ključnih igrača i u odbrani i u napadu, bez Stevana Jovetića, koji je bio vođa tima i najbolji igrač u dosadašnjem dijelu kvalifikacija, malo je ko očekivao da će Crna Gora uopšte doći u situaciju da rezultatski zaprijeti vrlo jakim Poljacima, a kamoli da se u jednom momentu nada čak i pobjedi.
Velika šansa i promašaj Šofranca u 71. minutu bio je momenat za kojim će Crna Gora žaliti – da je lopta ušla u gol, da je naša reprezentacija povela 20 minuta prije kraja, sve bi vjerovatno bilo drugačije.
Poljaci su, naravno, imali još više šansi, pokazali su da su kvalitetniji tim, sa igračima visoke klase, po čistim fudbalskim stvarima su i zaslužili da pobijede, ali fudbaj je često čudna igra – sitni detalji okreću tokove utakmica, dovedu do situacije i da autsajder pobijedi favorita.
Samo malo sreće nedostajalo je desetkovanom Tumbakovićevom timu da veliki motiv i želja, ali i taktički zrela igra protiv najboljeg tima u grupi, budu nagrađeni i pozitivnim rezultatom. Malo je nedostajalo da podvig bude kompletiran.
“Mislim da smo zaslužili više, da je remi realniji rezultat. Pobijedila je ekipa koja ima veliku grupu igrača, od kojih mnogi imaju svjetsku reputaciju, i to je bila prevaga, a ne timska igra“, naglasio je Tumbaković.
Baš tako – sastavljena od fudbalera koji su, bez potcjenjivanja, mahom rezerve u svojim klubovima, Crna Gora pod Tumbakovićem još jednom je pokazala da je ozbiljna ekipa, da timski može da parira i najjačima, ma u kom sastavu…
“Mi smo puno toga napravili. Neću da pričam da smo oslabljeni, reprezentacija ne može da bude oslabljena. Ovaj tim se nije obrukao ni na jedan način. Igrači su pokazali htjenje, borbenost, disciplinu… Bilo je i grešaka, ali su naučene lekcije iz prethodne utakmice, što je dobro. A reprezentacija i igrači kao što su poljski kažnjavaju greške“, kazao je Tumbaković.
Poljaci su sat vremena kontrolisali igru i rezultat, a onda se u samo 10 minuta umalo sve promijenilo. Još jednom je Crna Gora pokazala koliko može da bude opasna na stadionu pod Goricom, pred svojim frenetičnim navijačima, čak i kada ne vodi igru, protiv superjakog protivnika.
Iz borbene i angažovane igre svih fudbalera izrodio se sjajan centaršut Kojaševića, sjajna reakcija Mugoše. Desio se i jedan korner – još jedan odličan centaršut Kojaševića, za veliku šansu Šofranca.
Poljaci jesu dugo kontrolisali igru, ali su 15 minuta bili u panici.
“U jednom momentu sam kod vođstva Poljaka mislio da ćemo da krenemo u stihiju, da tako jurimo rezultat, ali smo dali gol u dobro vrijeme i imali dobre periode igre. Imali smo i šansu kod 1:1, mogli smo da iz situacije gdje jurimo rezultat, da dođemo u situaciju da branimo prednost. I to bi bilo zasluženo. Ali, nismo uspjeli, to su detalji, takav je fudbal“, rekao je Tumbaković.
Kvalifikacije su tačno na polovini, glavne borbe tek slijede. Crna Gora je i dalje u dobroj poziciji za baraž – 2. je na tabeli, a dočekuje sve direktne konkurente – Jermeniju u junu, Rumuniju u septembru i i Dansku u oktobru.
“Mi smo izgubili dva meča zaredom, a i dalje smo u igri, i dalje smo drugi“, kazao je Tumbaković, ali i priznao:
“Morali smo da prođemo mnogo bolje, i u Jermeniji i sada protiv Poljske”.
Utakmica protiv Jermenije pod Goricom početkom juna sada se pokazuje kao ključna – ako pobijedi, Crna Gora će biti u pol-poziciju u borbi za 2. mjesto, u odnosu na Dance i Rumune, koji će gostovati pod Goricom.
Odsustvo nekoliko najboljih fudbalera crnogorske reprezentacije nije se osjetilo samo na fudbalski način, kaže Tumbaković.
“Mogli smo da budemo kvalitetniji sa igračima koji nisu bili sa nama. To nije alibi, već realnost. Kakav autoritet imaju Levandovski i Glik, i kod sudija, i u igri svog tima”.
Tumnaković, jasno, nije bio zadovoljan suđenjem Mađara Vikotra Kasaija.
“Rekao sam što sam imao tamo gdje mogu, i ne bi bilo lijepo da kažem sada to što sam rekao. Kazao sam već da su poljski igrači imali veći autoritet“, rekao je Tumbaković.
