Trener golmana Milvola Endi Maršal odao je emotivnu počast Matiji Šarkiću, istakavši da je odlazak reprezentativca Crne Gore za njega “bukvalno kao da je izgubio sina”.
Golman “lavova” i reprezentacije Crne Gore iznenada je preminuo je u subotu ujutru na odmoru u Budvi. Imao je samo 26 godina.
Maršal je prvi doveo, odnosno vratio Šarkića u Englesku – 2015. godine, dok je bio u Aston Vili, što je bio početak neraskidive veze između njih.
Maršal je u subotu ujutru, nesrećnog 15. juna 2024, primio poziv s tragičnim vijestima.
“Otišao sam srećan u krevet u petak uveče – osjećao sam se zaista dobro”, rekao je Maršall za “South London Press”.
“Proveo sam zaista fantastično ljeto. Otišao sam sa Matijom u Tursku, pa u Španiju, odradio dodatne treninge sa njim i spremao ga za reprezentaciju, za prijateljski meč sa Belgijom”.
“Dovezao sam se u Brisel da ga gledam kako brani, sa svojim prijateljem. Onda sam primio taj telefonski poziv od njegovog oca, Bojana. Zvao me je, propustio sam poziv, poslao sam mu poruku i kada je odmah nazvao, posumnjao sam da nešto nije u redu. Bio je to najgori telefonski poziv koji sam primio u životu. To je bukvalno kao da sam izgubio sina”.
Maršal je u ponedeljak popodne prisustvovao Šarkićevoj sahrani u Crnoj Gori.
“U njihovoj tradiciji, kako rade tamo, pokojnike sahranjuju prilično brzo. Za detalje sam saznao u nedjelju popodne, moja partnerka Jasmin je rezervisala letove da stignemo tamo”.
“Bila je to prelijepa sahrana. Porodica je bila tako poštovana. Kako su se ponašali bilo je apsolutno fenomenalno”, kazao je Maršal.
“U utorak smo imali komemoraciju u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici. Govorio je predsjednik države, koji je poznavao Matiju i poznavao Matijinu porodicu. Govorili su razni članovi, a onda je, konačno, govorio njegov brat blizanac Oliver. Odao je vrlo doličnu počast Matiji, gdje je govorio na crnogorskom, a potom na engleskom. Bilo je veoma teško, ali bilo je jako lijepo, dostojanstveno. Bio je video za početak od dva minuta, i mislim da u cijelom pozorištu nije bilo suvog oka.”
Maršal je prvi put upoznao Šarkića kada je imao 17 godina. Sa Vilom je potpisao trogodišnji ugovor.
“Bio je mali klinac širom otvorenih očiju koji je u to vrijeme dolazio iz Belgije, jer je bio u Anderlehtu”, priča Maršal.
“Toni Koton, skaut Mančester junajteda, doveo ga je dok je radio u Vili. Trenirao sam s njim jednu sesiju i bio sam glavni faktor u odluci da li ćemo ga potpisati ili ne. Dao sam mu svoje ime i, iskreno, od tog trenutka sve što je uradio, uradio je u cilju da uči i da sazna kako da se unaprijedi kao golman i kao osoba”.
“To nije bila samo stvar mentorstva ili treniranja. To je bila mentorska stvar života, a ne samo fudbala”.
Endi i Matija imali su mnogo jači odnos od obične relacije igrač – trener.
“Svaki dan bismo ili zajedno trenirali, slali poruke ili razgovarali – njegova ličnost bi zablistala. Vidio sam šta su Nil Haris (trener Milvola) i Džejk Kuper rekli o njemu, komentare koje su svi rekli, njegova ličnost je blistala. To je bio on kao ljudsko biće. Osnove života koje su u njega postavili njegovi roditelji i braća, dobio sam priliku da poboljšam.”
Sarkić je prošlog ljeta potpisao Milvol, iz Volvsa. Za “lavove” je upisao 33 nastupa u svim takmičenjima, 32 u ligi, a na 12 mečeva je sačuvao mrežu.
„Kada je bio 17-godišnjak dugo smo razgovarali o tome kako da ga razvijemo“, nastavio je Endi Maršal.
“Stalno sam razgovarao s njegovim ocem o tome kako ćemo ga razviti kao golmana i kao čovjeka. Postojala je ideja da ćemo ga razviti kao ljudsko biće i kao fudbalera – i on je tek dostizao tu tačku.
“Tako mi je drago što sam otišao da ga gledam kako igra na utakmici protiv Belgije, gdje je bio najbolji na terenu. Sav trud koji je uložio tokom godina – sav naporan rad, profesionalizam i posvećenost – isplatio se na tom meču.
“Razgovarao sam s njim narednog dana i znam kako se on osjećao u vezi s tim i kako je shvatio zašto sve mora biti urađeno na način na koji je on to uradio i kako smo strukturirali sve u njegovom životu kako bismo maksimizirali njegovu priliku i karijeru”.
“Mislim da nije iznenađenje da, ako navijači pogledaju posljednjih 12 utakmica u sezoni, kako je igrao, to je Matija radio na terenu”.
“Bio je vrhunski profesionalac. Bio je veoma pametan mladić i imao je godine učenja ispred sebe. Bio je veoma obrazovan. Govorio je pet jezika. Svakog jutra bi dolazio u 8.30 – doručkovao, obavio sve pripreme. Na terenu bismo trenirali korektno. Poslije njegovog posla u teretani i svih vrsta rehabilitacije koje je trebao da obavi. U njemu je sve bilo apsolutno profesionalno”.
Trener Milvola Nil Haris rekao je da se se još uvijek prave planovi kako da se Matiji oda počast.
“Vratio sam se u srijedu, otišao da vidim ljude u klubu i sredim Matijine stvari. Onda sam otišao na stadion i upisao se u knjigu saučešća, odao počast i položio cvijeće. Koja god utakmica bila – da li je to posljednja utakmica predsezone ili prva u sezoni – sve što mogu jeste da ohrabrim ljude, da ispunimo stadion. Učinimo to za njegovu porodicu i pokažimo im šta je značio za Milvol i njegove fanove”.
“Doslovno sam dobio hiljade poruka i to nije preterivanje. Vrlo, vrlo je jasno kako se na njega gledalo – kao na čovjeka i kao fudbalera.
“Način na koji se klub ponašao je bio fenomenalan, bez premca. Svaki član osoblja u klubu koji me je kontaktirao. Menadžer, trenersko osoblje, mediji – svi su se okupili i uradili na pravi način”.
“Na kraju želim reći nešto vlasniku kluba, Džejsmu Berilsonu. Bili smo u stalnom kontaktu. Odredbe koje postavlja za Matijinu porodicu, za Fibi, njegovu partnerku, posebno – kako bi osigurao njenu budućnost – bukvalno ne mogu dovoljno visoko da govore o njemu”.
