Deveto mjesto na Olimpijskim igrama nije naša realnost. Ali u duelima sa Grčkom i Italijom pokazali smo da smo bili blizu boljeg plasmana. Nažalost, izgubili smo u penal-serijama i osvojili samo dva boda. Pobijedili smo Hrvatsku tri puta u posljednje dvije godine, a danas će ona igrati finale. Bili smo bolji i od Francuza… Malo nam fali od svega, ali vjerujem da ćemo za četiri godine biti konkurentni za visok plasman – istakao je kapiten ,,ajkula“ Petar Tešanović, koji je, naspram rezultata i realne situacije govorio o utiscima iz Pariza i očekivanjima, kroz velike promjene, za naredni period.
Crna Gora nije uradila ništa što bi je približilo vodećim ekipama od kojih je daleko zbog milion faktora, u bazenu i van bazena. Realnost upozorava, a budućnost, koliko god da hrabri, a sportski je biti pozitivan, čak i kroz rezultate mlađih selekcija, jeste šarena. Godine su pokazale da Crna Gora nema kontinuitet i lidera nakon odlaska Aleksandra Ivovića. Mnoge pozicije su „tanke“…
– Treba biti realan. Nemamo vrhunski kvalitet, možda na dvije pozicije, a na ostalim su ili igrači koji imaju veliki potencijal ili ga, jednostavno, nijesmo dostigli i to je najveći problem. Na ovakve rezultate uticalo je više elemenata. Konkretno, reprezentacija smo sa osam-devet igrača koji igraju van Crne Gore i koji se prvi put okupe na pripremama. U Španiji jedanaestoro igra u Barseloneti, Amerika je krenula sa radom u aprilu, a u maju je bila poznata selekcija od 13 igrača i Dejan Udovičić ih je uigravao. Australija je tokom godine na okupu, igrači igraju zajedno. Skoro svi reprezentativci Srbije su članovi Novog Beograda ili su u vrhunskim inoklubovima. U Reku i Breši su, uglavnom, svi reprezentativci Italije, slično je sa Hrvatskom. Jedini mi idemo, što se kaže, ,,trbuhom za kruhom“, zbog čega sve ovo dolazi do izražaja. Takva nam je klupska situacija u Crnoj Gori – svi mlađi moraju da odu – kazao je Tešanović.
Kapiten je napomenuo da je u crnogorskoj reprezentaciji malo igrača koji su u svojim klubovima kroz Ligu šampiona rješavali velike utakmice, odnosno, imali takvu vrstu odgovornosti da se sve vrti oko njih.
– Nemamo igrače koji igraju Ligu šampiona u smislu da su u bitnim mečevima, posljednja dva minuta u bazenu. Imamo jako mali broj igrača koji rješavaju utakmice. To je problem koji se vidio protiv Italije i Grčke. Nemamo ljudi koji će u tim momentima preuzeti odgovornost, ali ne zato što nemaju hrabrosti, već se prvi put sreću sa takvim situacijama. Nažalost, to iskustvo stičemo na takmičenjima umjesto da dolazimo spremni. Ali to je problem na koji se ne može uticati.
Šta sve Crna Gora treba da uradi kako bi naredne Igre sačekala spremna da odgovori zamkama koje su je dovele do devetog mjesta na OI u Parizu?
– Vaterpolo se dosta ujednačio u odnosu na pet-šest godina kada su dvije-tri reprezentacije bile favoriti. Mnogo reprezentacija će ubuduće osvajati medalje. Imamo i mi šansu. Bili smo, ipak, najmlađa reprezentacija na turniru. Vasilije Radović i Marko Mršić će na OI u LA imati 25/26 godina i uz nas, koji ćemo tada imati oko 30, imaćemo ozbiljnu ekipu. Nadam se da ćemo se iz mlađih kategorija pojačati sa jednim-dva igrača. Imamo selektovano jezgro od devet ili 10 igrača koji će napredovati i biti još bolji u LA. Bilo bi odlično kada bi se priključili mladi i onda smo u igri. Nažalost, postoji problem što nijesmo zajedno tokom sezone, svi smo na različitim stranama. Idealno bi bilo kada bi tri-četiri igrača nastupala za isti klub.
Sa Tešanovićem smo razgovarali i o ključnoj utakmici sa SAD. Umjesto da zablistaju, od prvog minuta svi su bili u kontra ritmu. Neočekivano jer su prethodno u tri meča sa visokopozicioniranim timovima imali šansu.
– Imali smo šansu da sve završimo prije meča sa SAD. Možda smo se pred utakmicu više emotivno, manje fizički potrošili. Sigurno su bolje do tog pretposljednjeg meča u grupi došli Amerikanci. Izgubili su sve važne duele, a spremali se samo za nas. Odigrali su dobar meč, dosta plitku zonsku odbranu, jer su prepoznali naš napad ,,tri-tri“. U toj formaciji su nas dobro skenirali, jer smo uvijek ,,pucali“ sa tri do četiri bloka, a što je najgore, meč je od starta išao u pravcu koji je njima više odgovarao. Tako da su od starta imali prednost od dva-tri gola razlike. Ostaje veći žal za mečevima sa Grčkom, naročito sa Italijom, gdje smo ih imali u posljednjoj četvrtini, ali nijesmo uspjeli da zadamo finalni udarac. Sa pobjedom bismo Amerikance sačekali raspoloženiji i psihički spremniji – zaključio je Tešanović.
