Budućnost i crnogorska reprezentacija osigurali su se kvalitetom na crti. Obje mlade i najmlađi pivoti na Svjetskom šampionatu u Njemačkoj.
Ema, malo starija, skoro dvije godine (Tanja je tek napunila 19), već se odavno pozicionirala. Tanja, tek zagazila u seniorske vode, nekoliko mjeseci ranije nastupala je na juniorskom šampionatu Evrope.
Vrlo inteligentna, stručnjaci je upoređuju sa “kraljicom” u šest metara Hajdi Loke. Predviđali su svijetlu budućnost, ali Tanja ih je brzo demantovala. Ona je sadašnjost i ozbiljan igrač za velika dijela. Brojke pokazuju da je u sedam odigranih utakmica opravdala povjerenje koje joj je ukazao stručni štab. A brojke su neumoljive i ne lažu, na sreću.
Postigla je neke ključne golove, u serijama, poklonila čak osam sedmeraca svojoj ekipi, postigla 17 golova iz 23 pokušaja, upisala šest asistencija, ukrala dvije i izgubila četiri lopte. Njeni odbrambeni zadaci su bili zahtjevni. Bila je često džoker.
Kako je uspjelo klinki da zasijeni protivničke igračice koje je do sredine ove godine gledala na TV-u?
“Iskreno da vam kažem nijesam razmišljala protiv koga igram. Zadala sam zadatak da moram prvo da pružim maksimum, a onda da uživam u igri. Istina, velika je promjena iz juniorskog takmičenja doći do seniorskog. Ne bih mogla objasniti taj osjećaj, ali predstavljati državu na velikom takmičenju i boriti se sa najvećim rivalima je san svakog igrača koji je na početku seniorske karijere. ”
Trema?
“Nema tu mnogo razmišljanja. Skočim i šutnem i to je to. Razmišljala sam sam šta bih mogla da uradim za ekipu. Spremala sam sebe za protivnike, ali nijesam bila pod pritiskom. Naravno, znam ko su sve te igračice, kao što znam šta su sve osvojile, ali, zaista, sam se spremala samo za igru.”
Jaka u duelima jedan na jedan, često je znala da razgrne protivničku odbranu. Bila je vrlo pokretna i prilagodila se napadačkoj taktici. Ogromnom snagom je bukvalno raznosila. Pomoglo je i to što je trenirala džudo.
“Rekli su mi treneri da je dobro što sam trenirala džudo zbog odbrambenog, niskog stava, zbog težišta. Mada imam i tu prirodnu snagu, majka me rodila takvu.”
Utisci nakon povratka kući su jednako jaki kao i pred svaku utakmicu na SP. Pamti najbolje duele sa Danskom, Brazilom i Srbijom.
“Sa Danskom je bilo najbolje. Ali nas je startni duel ispraznio. Željeli smo pobjedu, stalo nam je bilo da pokažemo od starta da nijesmo tu kao turisti. Imali smo ozbiljne namjere, koje su ojačale sa Kaćom i Jokom. Dan kasnije stigao je i taj duel sa Ruskinjama. Ušle smo dosta ispražnjeno, jer smo dali prije toga sto posto mogućnosti. Pokušali smo da se vratimo, nijesmo imali energiju koja je kasnije bila prevaga u odlučujućim mečevima. I, zaista, teško je povezati dvije utakmice dan za danom. Jednostavno, tijelo nije to moglo da isprati, pogotovo djevojke koje su igrale po 60 minuta i koje su nosioci igre. Onda smo išli dalje i vraćale se, atmosfera nam je pomogla puno. Dočekali smo i uspješno prebrodili nokaut meč sa Brazilom, a sa Srbijom je energija bila maksimalna. Pozitivan stav nas je odveo do Francuske uz Norvešku, najbolja ekipa na šampionatu. Mislim da Francuskinje igraju čak i najbolju odbranu. Pokušali smo da napravimo korak dalje, ali nijesmo uspjeli, biće drugi put bolje.”
Da li je samo umor uticao na onakav epilog u četvrtfinalu?
“Ne znam. Mislim da se ne možemo umorom pravdati. Da smo mogli bolje, mogli smo, još više da ih uzdrmamo, ali to je objektivno napadački i odbrambeno vrlo jaka ekipa i zasluženo je pobijedila.”
Ko te bodrio najviše?
“Bile smo jedna uz drugu. Nije moglo ni drugačije bez tako. Hemija je bila odlična.”
Šta si dobila od SP?
“Iskustvo, ali još treba da radim, ne mislim da sam postala igrač, ima vremena za mene.”
Šta je bilo najteže?
“Biti konstantno budan na terenu. Najteže je sačuvati koncentraciju, spavanje je gol i greška i šansa za protivnika. U svakom momentu je važna prisutnost, jer dok si na terenu nema odmora.”
Brzo počinje klupski rad. Može li Budućnost sa rivalima u glavnoj fazi?
“Biće pakleno, ali sigurno da ćemo u svaki meč spremno ući”, poručila je Brnović.
