Pljevlja su rodno mjesto selektora Crne Gore u košarci, legendarnog Bogdana Tanjevića. Popularni Boša rođen je 1947. godine. Još kao mlad zaljubio se u magičnu igru pod obručima.
Sa četiri godine, Bogdan se sa porodicom preselio u Sarajevo, jer mu je otac Strahinja, kao vojno lice JNA, dobio prekomandu. Po završetku osnovne i srednje škole, tokom koje je trenirao u Željezničaru, Tanjević je stigao u Beograd, gdje je studirao filozofiju. U tom periodu je igrao za OKK Beograd. Tanjević je branio boje juniorske reprezentacije Jugoslavije, koja je na EP 1964. godine bila sedma, a dvije godine kasnije, Tanjević je osvojio srebrnu medalju. Bolji od juniora Jugoslavije bili su vršnjaci iz SSSR. Godine 1971. Tanjević se vraća u Sarajevo, dobija ponudu da bude trener Bosne i neverovatna priča počinje.
Tanjević je tokom trenerske karijere vodio Bosnu, Mobiliđirđi, Stefanel, Limož, Budućnost, Asvel, Virtus, Fenerbahče. Kao selektor predvodio je Jugoslaviju, Italiju, Tursku, a sada je kapetan broda Crne Gore, koji je uspješno, kroz kvalifikacije, uplovio na Evropsko prvenstvo.
Karijera je protkana uspjesima. Tanjević je tri puta bio šampion Jugoslavije, osvojio je titulu šampiona i Kup u Italiji sa Stefanelom, kada je afirmisao Dejana Bodirogu. Bio je najbolji u šampionatu Francuske, dok je sa Fenerbahčeom dva puta osvajao nacionalni Kup. Osvojio je i Kup sa ekipom Budućnosti iz Podgorice.
Bez ikakve dileme, najveći uspjeh kada je klupska trenerska karijera u pitanju, Tanjević je ostvario 1979. godine, kada je sa Bosnom osvojio titulu prvaka Evrope. Podsećanja radi, Bosna je tada u velikom finalu pobijedila Vareze sa 96:93. Finale je odigrano u Grenoblu, a boje Bosne branili su: Mirza Delibašić, Žarko Varajić, Predrag Benaček, Boro Vučević, Ante Đogić, Boško Bosiočić, Nihad Izić, Ratko Radovanović, Sabit Hadžić, Svetislav Pešić, Sebahudin Bilalović, Dragan Zrno. Tanjević je tada imao 33 godine. Godinu dana ranije, Bosna je, u finalu Kupa Radivoja Koraća u Banja Luci, poražena od Partizana sa 117:110.
Tanjević je prvi uspjeh, kada su reprezentacije u pitanju, ostvario 1974. godine, kada je sa juniorima Jugoslavije stigao do titule prvaka Evrope. U finalu je pobijeđena Španija sa 80:79. Seniorsku reprezentaciju Jugoslavije vodio je na EP 1981. godine, kada je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju. U finalu slavio je SSSR sa 84:67. Sa reprezentacijom Turske, Tanjević je na Svjetskom šampionatu 2010. godine osvojio srebrnu medalju. Sa selekcijom Italije je bio šampion Evrope 1999. godine. Crnu Goru je preuzeo 2015. godine i obećao plasman na Evropski šampionat. Crna Gora je te godine osvojila zlatnu medalju na Igrama malih zemalja Evrope.
Tanjević je obećanje ispunio. Crna Gora je u konkurenciji sa Gruzijom, Slovačkom, Albanijom, ovjerila vizu za smotru najboljih selekcija Starog kontinenta. U međuvremenu, obavljen je i žrijeb, a u prvoj fazi takmičenja Crna Gora će igrati protiv Španije, Mađarske, Hrvatske, Češke i Rumunije.
„Ko ne sanja o tome da možemo da stignemo do medalje ne mora ni da dolazi na pripreme“, rekao je nedavno Tanjević na pitanje kakve su ambicije Crne Gore.
Iskusni stručnjak na pitanje da li i dalje vjeruje da Crna Gora može do medalje na Evropskom prvenstvu, Bogdan je rekao:
„Ja sam čovjek koji ne mijenja mišljenje tako lako. Imamo veoma dobru ekipu. Uoči praznika, koji su ostali iza nas, poželeo sam prije svega zdravlje mojoj porodici, prijateljima, sebi i selekciji koju vodim. Nadam se da će svi igrači na koje računam zdravi doći na pripreme. Posle toga je sve moguće, a san o medalji lako može postati java. Naš najjači adut na šampionatu koje slijedi je kohezija, prava porodična atmosfera koja vlada u timu“, naglasio je Tanjević.
Igrom slučaja ili voljom sudbine, ponovo se vraćamo na 1979. godinu kada je Bosna pod komandom Bogdana Tanjevića stigla do titule klupskog prvaka Evrope. Tada je u timu bio Bora Vučević, inače otac Nikole Vučevića, koji pruža sjajne partije u dresu Orlanda i koji je mnogo puta naglasio da nije imao dilemu da li će igrati za državni tim kada je čuo da je na mjesto selektora postavljen legendarni Boša.
„Nikola je sjajan momak. Ponaša se normalno. Nije dozvolio da ga poremete slava i NBA liga. Kada smo razgovarali, rekao sam mu da će pogriješiti ako ne dođe, jer će uživati u sjajnom okruženju, da će imati priliku da se dobro zabavi radeći posao koji voli“, rekao je Tanjević i nastavio: „Nikola je vaspitan dečko. Sa sobom nosi ogromnu dozu pozitvne energije koju prenosi na ostale članove tima. Srce mi je bilo puno kada sam gledao momke kako se pozdravljaju posle kvalifikacija. Svima sam u očima vidio da jedva čekaju novo okupljanje i Evropsko prvenstvo. Eto, zar to nije dovoljno za optimizam“.
Bogdan Tanjević pomno prati dešavanja u svijetu košarke, a naročito u Evroligi. Na pitanje, da li je iznenađen rezultatima Zvezde i da li misli da njegov bivši klub, Fenerbahče, može do trona, Tanjević je rekao:
„Zvezda nije iznenađenje. Ako se nešto ponavlja, onda se to ne može nazvati tako. S druge strane oduševljen sam čudesnom igrom crveno-bijelih. Ponosan sam na Dejana Radonjića, koga sam trenirao kao igrača. Vjerujem da je bar dio mog iskustva i znanja prenio na ekipu koju vodi. Dejo je divan momak. Posvećen je košarci i zaslužio je da mu se uloženi rad vrati na pravi način.
S druge strane, smatram da je Radonjić tek na početku sjajne karijere“, naglasio je Tanjević i dodao: „Što se Fenerbahčea tiče, mislim da ima sjajan tim i trenera o kome ne treba trošiti reči. O njemu govore rezultati. Rano je za prognoze. Konkurencija je paklena. Fener prvo treba da izbori plasman na finalni turnir. Ako uspije u tome, a mislim da hoće, ima ogromne šanse da stigne do titule. Finalni turnir se igra u Istanbulu i to može da bude presudni faktor.
