U prvom meču šampionata Starog kontinenta, rukometašice Crne Gore će večeras (20.45) igrati sa jednim od najvećih suparnika, Danskom, pred sigurno punom dvoranom u Malmeu, švedskom gradu koji od Kopenhagena dijeli samo most Eresund.
“Bila sam mlada, imala sam 18 godina, ali i dvije sezone Lige šampiona iza sebe. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada sam ušla u salu, pred 12.000 Danaca, ali ni naše srce, koje je kucalo istim ritmom i tu veliku pobjedu. Očekivalo se puno od mene, ali sam bila rasterećena, jer sam znala da sam mlada, da me čeka blistava budućnost. Veliki je broj povreda bio te 2010. i kasnije, ali su sve ostale iza mene i drago mi je da sam iz toga izašla kao pobjednica“, poručuje 24-godišnja pivotkinja, koja je jedna od najiskusnijih u timu Dragana Adžića.
S obzirom na to da si prošla put kojim tek kreću djevojke iz generacije 1996. i nešto starije, šta bi mogla da im savjetuješ?
“Da budu rasterećene, da ne razmišljaju da se od njih traži išta veliko, već da igraju kao da su na treningu. I da se ne opterećuju danskim navijačima, već da se skoncentrišu i misle da navijaju za njih”.
Da li je mladost mana ove ekipe?
“Za mene je prednost to što smo mlade i mislim da u ovom olimpijskom ciklusu možemo da ponovimo one uspjehe iz 2012. Samo je potrebno da radimo kvalitetno. Nama je bio plus što nam je Dragan Adžić bio trener u mlađim kategorijama i znao je da izvuče najbolje iz nas, a ne sumnjam da će tako biti i sa ovom generacijom. Ne bi trebalo osuđivati rezultat iz Brazila, niti neki koji bi mogao da se desi na ovom ili nekom sljedećem takmičenju. Sve je to sport, moramo samo da gledamo kako da izvučemo pouke”.
Mnogo se priča o Češkoj kao najvećoj šansi za prolazak u glavnu fazu. Znači li to da ćete kalkulisati protiv Danske?
“Češka možda jeste najslabiji protivnik u grupi, ali mislim da moramo da dajemo maksimum na svakoj utakmici. Danska je prva stepenica, tek nakon toga ćemo razmišljati o Češkoj, pa onda o Mađarskoj. Nikada nismo kalkulisale, nećemo ni sada. Ni kada smo bile u najjačem sastavu nismo protiv slabijih protivnika birale kada ćemo da dobijemo ili izgubimo, već smo uvijek davale sve od sebe”.
Najmanje se priča o posljednjem meču sa Mađarskom, selekcijom koja ima možda i najviše problema sa povredama – nema Žužane Tomori, Sandre Začik, Aniko Kovačić, Blanke Biro, Sabine Majer, Monike Kovačič…
“Nećemo sada da razmišljamo o Mađarskoj. Sada nam je samo Danska u mislima, za nas je ona trenutno najbolja ekipa na svijetu. Kada se završi ta utakmica, to će biti Češka, pa onda i Mađarska. Žao mi je što je u sportu sve više i više povreda, ali ćemo se truditi da iskoristimo nevolje rivala“, poručila je Lazovićeva.
