Kada je Igor Štimac prošlog ljeta preuzeo reprezentaciju Hrvatske iz ruku svog nekadašnjeg saigrača u odbrani Slavena Bilića, čekao ga je pakleno težak zadatak.
Njegov prethodnik ostavio je selekciju na 10. mjestu rang-liste Fife i činilo se da ne može bolje od toga. Pozicije u Top 10 obično su rezervisane samo za najveće „ajkule“ svjetskog reprezentativnog fudbala.
Deset mjeseci kasnije, Hrvatska je 4. reprezentacija svijeta, ispred Holandije, Italije, Engleske, Portugala… A Štimac se ne zadovoljava:
“Suviše sam ambiciozan da bih 3. mjesto Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. doživio kao najveći uspjeh u reprezentativnoj karijeri”.
Osim sjajnih rezultata koje je odmah počeo da niže, Štimac je već na startu svog mandata prigrabio status jednog od najmodernijih evropskih selektora.
Sa navijačima svakodnevno komunicira putem svoje zvanične stranice na Fejsbuku, ova popularna društvena mreža služi mu i da izrazi svoje mišljenje na razne (fudbalske) teme, ali i da objavi spisak reprezentativaca za prvo naredno okupljanje.
“Otvaranje reprezentacije prema narodu je najveći uspjeh koji sam ostvario za ovih 10 mjeseci”, kaže Štimac.
Na poziv da odgovori na nekoliko pitanja „Vijesti“, selektor Hrvatske nam je olakšao posao i potvrdio na kakav način prilazi svakodnevnim obavezama: „Lično ću vam odgovoriti mejlom“, kazao je on.
Štimac je interesantan i aktuelan, jer njega i Branka Brnovića, Hrvatsku i Crnu Goru, ovih dana povezuje jedan sveti cilj – plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Priča je slična: „vatreni“ i „sokoli“ su zahvaljujući sjajnim igrama prevalili više od pola puta, ali tek treba da dovrše posao.
Je li Vas iznenadio tako brz napredak reprezentacije Hrvatske? U ovom slučaju, parametar je lista Fife.
“Ja nisam iznenađen, zadali smo sebi određene ciljeve i napravili detaljan plan kako da ih ostvarimo. Za sada smo jako uspješni, ali očekujem da takvi budemo i ubuduće”.
U kojim segmentima smatrate da ste unaprijedili ekipu u odnosu na eru Slavena Bilića?
“Smatram da sada igramo konkretnije, sa jasno izraženom agresijom na posljednju liniju protivnika, što do sada nije bio slučaj. Naravno, prave pomake u igri očekujemo kada, ako bog da, ostvarimo plasman na Svjetsko prvenstvo i odradimo kvalitetnih pet-šest sedmica priprema, kroz koje bismo popravili još puno detalja u našoj igri”.
Koji je to segment igre ili nečeg drugog koji pomaže Hrvatskoj da toliko ostane u vrhu, osim kvaliteta fudbalera?
“Velike ekipe nikad ne gube glavu, ne gube kompoziciju na terenu, a naša reprezentacija je dobar primjer toga. Znamo kako se ponašamo i kad gubimo, utakmice u Makedoniji i Velsu u ovim kvalifikacijama su pravi primjer. Imamo iskustvo koje nam pomaže da ostanemo pribrani i u trenucima kada loše ide, a takvih utakmica je koliko hoćete u fudbalu”.
Jeste li iznenađeni što je Crna Gora prva u svojoj grupi, ispred Engleske, Ukrajine, Poljske…?
“Nisam iznenađen i jako me raduje vaš uspjeh. Pogotovo iz razloga što naši savezi na čelu sa Šukerom i Savićevićem razvijaju izvrsne odnose, a naročito jer vašu reprezentaciju vode moje drage kolege, bivši „Čileanci” Brnović i Leković”.
Da li ste odgledali neki meč Crne Gore u kvalifikacijama?
“Na žalost, nisam imao priliku da odgledam cijele mečeve, ali jesam kratke inserte sa svih utakmica. Odgledao sam, naravno, onaj prijateljski meč protiv Belgije u Briselu koji ste odigrali 2:2 i koji mi je dosta pomogao u analizi belgijske igre”.
Kako biste opisali crnogorski tim, šta ga karakteriše?
“Evidentno je kako imate vanserijske individualce u Vučiniću i Jovetiću. Oko njih se formirala kvalitetna grupa igrača koja je, na osnovu onoga što sam vidio, ali prije svega na osnovu dosadašnjih igara, spremna za veliki rezultat”.
Koliko je Brnoviću teško, zapravo još teže nego Vama, da iz male baze fudbalera napravi ekipu koja postiže tako dobre rezultate?
“Sigurno mu nije lako, ali talenat je očito prisutan na našim prostorima, a Brnović i Crna Gora to dobro koriste. Utoliko je lakše kada u timu imate velike talente i fudbalere”.
Ko ima teži put do Brazila – Hrvatska, koja je u grupi sa Belgijom i Srbijom, ili Crna Gora koja mora da bude bolja od Engleske, Ukrajine i Poljske?
“Mislim da nam je jednako teško. Engleska je fudbalska velesila, ali već dugo godina ne briljira na reprezentativnom planu. A Belgija je dugo godina bila „aut“ i sad konačno ima jednu silno talentovanu generaciju, spremnu za najveće domete… I mi i vi smo veliki posao već odradili, no ostale su još četiri utakmice i ne smijemo sebi priuštiti nikakvo opuštanje”.
Koliko je realno da se Hrvatska, Crna Gora i Bosna i Hercegovina plasiraju na Svjetsko prvenstvo?
“Po sadašnjem stanju na tabelama vrlo je realno, ali kao što sam rekao ranije ostaje još nekoliko vrlo zahtjevnih utakmica do kraja”.
Dejo i Peđa su istinski velikani svjetskog fudbala
Kada ste posljednji put bili u Crnoj Gori i da li sa nekim održavate kontakt?
“Istina je da nisam bio odavno, čini mi se od posljednje utakmice koju sam igrao sa Hajdukom dolje u prvenstvu Jugoslavije… Prijatelji me zovu stalno da navratim, ali do sada mi se još nije pružila prilika. Možda dođem ovog ljeta”.
Kojem crnogorskom fudbaleru ste se najviše divili u prošlosti?
“Deju i Peđi, bez konkurencije. Savićević i Mijatović su dva istinska velikana svjetskog fudbala”.
Fejsbuk mi je pomogao da se otvorim prema narodu
Uveli ste komunikaciju sa navijačima preko Fejsbuka. Da li ste sada nakon 10 mjeseci zadovoljni zbog te odluke i da li Vas navijači više hvale ili kritikuju?
“Jedan od ciljeva koje sam sebi postavio je i otvaranje prema narodu, prema našim navijačima. Za sada sam potpuno uspio sa FB komunikacijom, naravno, pomažu i naši dobri rezultati, pa su komentari uglavnom pozitivni”.
Izvor: Vijesti
