U Engleskoj je bio zaboravljen, ostavljen na margini, ponekad je služio čak i za ironiju surovim navijačima na društvenim mrežama.
Vratio se u Italiju, zemlju koja zna da ga cijeni, u kojoj je prava zvijezda. Taj status je opravdao i veliki intervju u “Gazeti delo sport”, u kojem je Stevan Jovetić pričao kako je odlučio da dođe u Inter, sa kojim koketira od 2007. godine.
“Sjećam se, bilo je ljeto 2007. godine. U Bolcanu smo igrali prijateljsku utakmicu Inter-Partizan. Bio je jul, čini mi se”, rekao je Jovetić.
“Gazeta” podsjeća da je meč odigran 24. jula, da je na klupi Intera sjedio Roberto Manćini, a da je Jo-Jo bio kapiten Partizana. Jedini gol je postigao Zlatan Ibrahimović.
“Sljedećeg dana mi je rečeno da je Inter zainteresovan za mene“, prisjeća se crnogorski reprezentativac.
Tek osam godina kasnije, preko Fiorentine i Mančester sitije, Joveta je stigao do “nerazura”.
“Na dan kada me je Manuel Pelegrini izostavio sa liste igrača za Ligu šampiona, odlučio sam da napustim Siti. Zbog Lige šampiona sam otišao tamo. Manćini me je pozvao u junu, kada sam bio na moru”.
Dobio je dres sa brojem 10 i opravdao ga već u 1. kolu, kada je u 93. minutu majstorskim golom donio pobjedu Interu nad Atalantom.
“Kakvo je to uzbuđenje bilo – dao sam odličan gol minut prije kraja, i to na debiju na našem terenu. Šta me je najviše impresioniralo? Svi su “poludjeli”, ali su me najviše oduševili navijači kojih je iz sekunde u sekundu bilo sve više, željeli su da me zagrle”.
Jovetić je priznao da mu se dobijanjem desetke ispunio jedan od snova.
“Na dan kada je Kovačić otišao iz Intera, došlo mi je na um da pitam nešto o čemu se nikada nisam ni usudio da razmišljam. Moj omiljeni broj je uvijek bio 8, jer su ga nosili Mijatović i Savićević kada sam bio mali, ili 35 koji sam imao u Partizanu i uzeo sam ga i ovdje, pošto je osmica bila zauzeta. Ali, tog dana sam odlučio da probam – pitao sam tim menadžera Andreu Romea, pomoćnog trenera Stankovića, koji mi je kao stariji brat, i Havijer Zanetija, da li mogu da promijenim broj. Rekao sam: “Slobodna je desetka, mogu li da je dobijem”? Dali su mi je, to je ostvarenje sna”.
Jo-Jo je pričao o tome šta je sanjao kada je bio mali i pomenuo je i bombardovanje NATO-a 1999. godine.
“Uvijek sam sanjao samo o fudbalu. Imao sam 10 godina i igrao fudbal na ulici, a onda su se svakog dana, u određeno vrijeme, začule sirene. To nije bio zvižduk sudije, već znak da počinje bombardovanje u Crnoj Gori, čak i u mom gradu. I onda smo trčali, zatvarali se u kućama, skupili smo se i molili”.
Pričao je i o Mančester sitiju, a kaže da povrede nisu bile najveći problem.
“Da rasčistimo tu priču. To me ne čini ljutim ili nervoznim, ali mora da se rasčisti. Imao sam probleme u Mančesteru, to ne mogu da poreknem. Ali, i kada nisam igra dobro, činilo se da je u modi da se kaže da je Jovetić povrijeđen. Nije bilo tako, ali se desilo. Ali, dosta je više te priče“, zaključio je Joveta.
Vijesti
