Stefan Savić je jedan od simbola crnogorskog fudbala, nekada veliki talenat, zatim stub tima, a posljednjih godina lider.
Od 2010. je u nacionalnoj selekciji, 14 godina kasnije je na početku nove priče – da li su ambicije i emocije iste kao i kada je sve počelo?
– Ne bih rekao da su iste, nego čak i veće, a uvijek su bile velike, najveće moguće – kaže Savić i objašnjava:
– Znam da se moje vrijeme u reprezentaciji bliži kraju. Imam 33 godine, svjestan sam da nemam još mnogo vremena i šansi da se nađem na velikom takmičenju. Samim tim se emocije i želje povećavaju, ako je to uopšte i moguće.
A ambicije se ponovo miješaju sa snovima – odlazak sa Crnom Gorom na veliko takmičenje.
– Bili smo nekoliko puta blizu, a ipak tako daleko, ali pokušaću, ovo malo šansi što je ostalo, da iskoristim, zajedno sa saigračima, i ispunim snove.
Ta velika očekivanja, ti veliki snovi godinama su se nagomilavali, a možda i pretvarali u teret, koji crnogorski tim nije mogao da iznese. Čini se da je u momentima kada je Crna Gora bila nova fudbalska nacija, kada je tražila svoje mjesto na najvećoj sceni, a imala vjerovatno i bolji tim, a kada se i nisu očekivala čuda, bilo i lakše i bolje…
– Možda jeste tako, ali sportisti smo i loše je reći – ne možemo, ili nije realno. Mi smo svjesni da je teško, možda ponekad i izgubimo dodir sa stvarnošću da su druge selekcije kvalitetnije, da imaju širi izbor igrača, više fudbalera jačim ligama… Ali, naš ponos, kao nacije, nam ne dozvoljava da razmišljamo drugačije.
I zato će snovi o Crnoj Gori na najvećoj sceni uvijek i postojati, dok se ne ispune. A taj dan će doći, uvjeren je Savić.
– Dok god postoji nada, mi ćemo vjerovati. Ako ne naša generacija, neka druga će uspjeti i odvesti Crnu Goru na veliko takmičenje.
Novi selektor je pred utakmice u Antaliji poručio da će pokušati da odgonetne što je to malo nedostajalo crnogorskom timu da dođe do cilja. Može da računa i na pomoć najiskusnijih u pripremama za takmičarski ciklus, od septembra u Ligi nacija i za duele sa Turskom, Velsom i Islandom.
“Stevan, ja i ostali iskusniji momci daćemo sve od sebe da pomognemo novom selektoru, kao što smo radili i sa prethodnicima. Svi mi želimo isto, ali nije sve do nas igrača i selektora, već i do rivala, do sastava grupe. Recimo, u Ligi nacija imamo izazovnu grupu, u kojoj imamo šansu, ali igramo protiv jednog učesnika Evropskog prvenstva, Turske, dva potencijalna – Islanda i Velsa. Biće teško, ali borićemo se”.
Savić nije samo simbol crnogorskog fudbala, već i velikog kluba – devet godina nosi dres Atletika, živi borbeni duh “kolćonerosa”, koji ginu za pobjede i trofeje… Tako je i ove sezone. Atletiko je u žestokoj borbi za plasman u Ligu šampiona kroz prvenstvo, a u elitnom takmičenju je u četvrtfinalu, gdje ga čeka dvomeč sa Borusijom Dortmund.
“U Atletiku je uvijek tenzija, uvijek se do posljednjeg meča borimo za nešto. Sada nam je ugrožen status u Ligi šampiona za narednu sezonu, želimo da budemo među prve četiri ekipe, što je cilj. Što se tiče aktuelnog izdanja Lige šampiona, kada si u četvrfinalu – sve opcije su otvorene do kraja, pokušaćemo da odemo još dalje”.
72
utakmice u dresu reprezentacije Crne Gore odigrao je Stefan Savić, 14 manje od rekordera Fatosa Bećiraja, dvije manje od Stevana Jovetića. Debitovao je 11. avgusta 2010. u pobjedi nad Sjevernom Irskom. Postigao je devet golova za reprezentaciju i četvrti je najbolji strijelac, iza Jovetića, Mirka Vučinića, Bećiraja i Stefana Mugoše.
