Stefan Savić nije igrao finale Liga Evrope u Lionu ali to ne umanjuje njegovu veliku ulogu u osvajanju ovog trofeja.
– Fenomenalno se osjećam, zaista fenomenalno, ovo je moj prvi evropski trofej. Nakon onog izgubljenog finala Lige šampiona prije dvije godine, ovo mi je neka vrsta utjehe za taj nesrećni poraz. Svi smo presrećni – kaže za „Vijesti“ crnogorski reprezentativac.
I u jednom dahu nastavlja:
– Ovo je istorija, kada sam počinjao da se bavim fudbalom sanjao sam o nečem ovakvom i evo sada mi se to događa. Biti šampion Lige Evrope – stvarno je fenomenalan osjećaj.
Čini se da ni sam Stefan nije sanjao da će taj korak, koji je napravio prelaskom u Atletiko, biti – pogodak karijere?
– Uvijek sam vjerovao u sebe. I kada sam počinjao u Mojkovcu vjerovao sam da mogu doseći određene visine, ali nisam imao krajnji cilj već sam radio i razmišljao dan za danom, trening za treningom, i vjerovao sam da će me to dovesti do uspjeha. Ali, doći do ovoga dokle sam došao, možda je iznenađenje i za mene. Rad i trud se uvijek isplate, zaista sam srećan i ponosan na ovo što sam do sada postigao.
Ispadanje iz grupne faze Lige šampiona, za Atletiko i njegove navijače bilo je poput smaka svijeta poslije svega onoga što su prethodnih godina uradili u najkvalitetnijem evropskom takmičenju.
Ali, kako je Liga Evrope odmicala, tako je rasla euforija i kod igrača, i kod stručnog štaba, ali i kod navijača, da bi u Lionu dostigla vrhunac.
– Kada smo ispali iz Lige šampiona, zaista je to bilo veliko iznenađenje i za nas i za sve. U tom periodu bili smo u lošoj formi, nismo uspjeli da pobijedimo Karabag u dvije utakmice, izgledalo je tužno što ćemo nastupati u Ligi Evrope. Ali, na kraju kada se sve sabere i kada smo došli do finala, vidjelo se šta sve ovo znači. Možda je bolje što smo osvojili Ligu Evrope, nego da smo ispali u četvrtfinalu ili osmini finala Lige šampiona.
Po svemu što Atletiko prikazuje posljednjih godina, čini se da je njegovo relano mjesto među četiri najbolja kluba u Ligi šampiona…
– Zaista mislim da smo zaslužili da prođemo grupu, to se pokazalo i u utakmicama protiv Čelsija, a pogotovo protiv Rome, nadigrali smo i jedne i druge. Ali, utakmice protiv Karabaga su nas koštale prolaza. Međutim, mislim da ćemo se već naredne godine vratiti u sami vrh evropskog fudbala.
A osvajane Lige Evrope trebalo bi da bude dodatan podsticaj.
– Mislim da ćemo osvajanjem ovog trofeja dodatno dobiti na samopouzdanju i nadamo se da ćemo i naredne godine nastaviti da popunjavamo klupski muzej.
U svim uspjesima Atletika, apsolutno svaki fudbaler ističe presudnu podršku fanatičnih navijača. Isti je slučaj i sa Savićem.
– Naši navijači su fenomenalni, vidjelo se to i večer, bodrili su nas svih 90 minuta ovdje u Francuskoj, gdje smo igrali protiv francuske ekipe koja je imala podršku više od pola stadiona. Ali, naši navijači su bili bučni, fenomenalni, i zbog njih je posebno vrijedan taj moj potez dolaska u Atletiko Madrid.
A Savić je u Madridu već “starosjedilac”…
– Uživam, grad je prelijep, za sada ne bih ništa mijenjao.
Trener Atletika Dijego Simeone često je na mukama koga u zadnjoj liniji da pošalje na teren od prvog minuta, jer su sva četiri štopera – besprekorni! Ali, koju god odluku da donese, makar zna da ne može pogriješiti.
– Stvarno imamo fantastičnu odbranu, primili smo ubjedljivo najmanje golova u španskom prvenstvu, a svi znamo da je u pitanju liga koja je među najkvalitetnijim na svijetu, a sigurno najofanzivnija. Ali, naša odbrana iz sezone u sezonu svoj posao odrađuje besprekorno i Atletiko je već postao poznat po tome. A takvoj besprekornoj odbrani, poseban ton daje slovenački golman Jan Oblak. Jan je zaista fenomenalan golman. Iskreno da kažem, dok nisam došao u Atletiko nisam znao puno o njemu, ali odmah sam se uvjerio da je riječ o fenomenalnom golmanu. Mislim da nema dileme da je u ovom trenutku broj jedan u svijetu. Ono što on pokazuje iz utakmice u utakmicu je nevjerovatno.
Savić će preskočiti reprezentativne obaveze koje predstoje krajem mjeseca, prijateljske utakmice protiv BiH i Slovenije, ali nije u pitanju odmor od izuzetno naporne sezone, naprotiv.
– Trebalo je da se pojavim, ali imam problem sa preponama i za sedam dana moram na operaciju. To je malo usporilo moje nastupe u posljednje vrijeme, a taj problem vučem već odavno. Igrao sam pod bolovima, pod tabletama, ali nisam htio da se ranije operišem, jer je zbog odlaska nekoliko igrača iz kluba ostalo svega nas 14 ili 15. Jednostavno, nisam želio da ekipu ostavim na cjedilu. Zbog toga ću ići na operaciju u Minhen. Treba da popričam sa selektorom Tumbakovićem, ali načelno, trebalo bi da sve bude u redu, te da riješim problem koji me već dugo muči.
