Prenosimo u cjelosti stav Darka Šukovića, glavnog i odgovornog urednika Radija Antena M, vezano za nastup naše muške vaterpolo reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kazanju:
Stav da je peto mjesto naših vaterpolista na SP u Kazanju uspjeh, s obzirom na to koliko imamo bazena, klubova, registrovanih vaterpolista – ima svoju logiku. Samo, ta logika nije sportska! Ona, zapravo, poništava esenciju sporta: mogućnost da manji pobijedi većeg. Ta logika je, još gore, pokušaj da se nađe alibi tamo gdje ga crnogorski sportisti nikad ne bi smjeli da traže!
Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija, stopom se nataliteta ne možemo pohvaliti, pa nas takav rezon osuđuje na status vječitih gubitnika!
Crnogorski paradoksi
Paradoksalno je, pritom, da se na hendikep gabarita pozivaju vaterpolisti, baš oni koji su, zlatom u Malagi, prvi pokazali irelevantnost velikih brojeva, u odnosu na snagu pojedinca i duh kolektiva! Paradoksalno i zato što naša vaterpolo baza, takva kakva je, izdašno opslužuje dvije iz ,,top pet “ selekcija! Naravno, nije mi namjera da naše nejake resurse predstavim većim nego jesu, već da upozorim na opasnost od uzgajanja filozofije po kojoj nas oni konačno limitiraju, pa i nijesmo za bolje mjesto od petoga! Istina, ona nije nova, ,,premijeru“ je imala nakon devetog mjesta na SP u Rimu, a sad se, izgleda, sasvim primila!? Ako ,,ajkule“ zaista vjeruju u to, ako su sebe ubijedili da je plasman u Kazanju uspjeh, onda… žalim slučaj, takav stav veći je problem od blamaže protiv Hrvata i neizborene vize za Rio! Tvrdim to, jer je upravo stav, ono što razlikuje šampione od ostalih. Znakovito je da u vitrinama imamo samo zlato i srebra, nijednu bronzu, medalju koju osvajaju ekipe sa čeličnim karakterom, sposobne da zadrže psihološku stabilnost, uprkos traumi iz polufinala! U našem se vaterpolu taj pobjednički duh opasno istanjio! Zašto? To bi, zacijelo, morali da znaju sami reprezentativci, selektor i čelnici Saveza.
Motivi
No, dosta se toga može zaključiti metodom posmatranja. Selektor Perović je potkraj SP priznao kako mu je najveća greška što igrače nije ubijedio da mogu više nego što su vjerovali. Odlič- no, ali, zar je bilo tako teško znati da se izjavom o neprikosnovenosti Srbije, odmah nakon izvlačenja grupa, ne podiže, nego ubija samopouzdanje ekipe?! Da bi igrači vjerovali u sebe, moraju osjetiti da selektor vjeruje u njih! Bez te hemije, nema titule. Vrhunske igrače, a polovina naših reprezentativaca jesu krem svjetskog vaterpola, na okupu može da drži samo šampionska ambicija. Ako im taj motiv, makar i nepromišljenom izjavom, izbijete u startu, ne možete cijelu grupu držati ,,na okupu“. Uvijek će neko, najčešće neko od najboljih, iskočiti, pokvariti atmosferu, pokolebati najlomljivije… Samo, nije to fenomen ,,trule jabuke“, ta bi metafora bila sasvim neprimjerena, nego frustracija zbog prenisko postavljenih ciljeva za ambiciju šampiona. Ranko Perović je isuviše dugo u branši, da bi imao alibi za naknadnu pamet. Selektor je, po definiciji, prva meta nakon neuspjeha. Tako je i sada, a ni u omjeru argumenata i strasti, u tim ,,analizama“ ništa se ne mijenja. Teško je uzeti za ozbiljno one što Perovića ocjenjuju po broju naših napada sa igračem više, nakon njegovog tajm auta, okončanih bez udarca na gol. A koji zaboravljaju da je Crnu Goru doveo do srebra na PE u Ajndhovenu i SP u Barseloni. I, pride, sa Primorcem bio prvak Evrope. Pitanje, dakle, nije: zna li Čapro vaterpolo, jer rezultati pokazuju da zna. Pitanje je: da li Čapro može da reprezentaciju izvuče iz letargije, u koju je zapala i njegovom krivicom?
Naša ,,zona sumraka“
Na stanje duha, ne samo u reprezentaciji, nego, reklo bi se, u crnogorskom vaterpolu, pogubno su uticala dva šokantna poraza od Srbije – u polufinalu OI u Londonu i PE u Budimpešti. Obje smo utakmice izgubili nakon apsolutno neobjaš- njivog zapadanja u ,,zonu sumraka“ igrača, a bogami i selektora. Između ta dva košmara, zbilo se srebro u Barseloni, ali je Kazanj opet prizvao vještice, koje su se uzmuvale poslije kikseva u završnici prošloga PE! Stanje u reprezentaciji i selektor nijesu ,,tanji kraj“ problema, ali direktno i enormno zavise od učinka rukovodstva Saveza i atmosfere u crnogorskom vaterpolu kao cjelini. Kazanj je nemilosrdno pokazao da vrh VSCG nije izvuk a o n i k a k av n a u k i z posljednje opomene, poraza od Srbije i Italije u Budimpešti. Pobjegli su od problema, uzeli kurs nezamjeranja. Naš vaterpolo čeka dramatičan period, ako Rio pokaže da su pobjede protiv Australije i Mađarske zamaglile stvarnost i posljednju šansu za učenje na sopstvenim greškama. Ako se nešto, pak, konačno naučilo, onda prethodna godina, možda, nije bačena skroz uzalud.
Čekajući promjene
Na predsjedniku Saveza, Srđanu Kovačeviću, logično, najveća je odgovornost. No, vaterpolo je nacionalni ponos i državni brend, pa bi i država morala da pomogne koliko je potrebno, a ne koliko, po nečijoj procjeni, može. U svakom slučaju, crnogorski vaterpolo čeka temeljno, brzo i učinkovito pospremanje ili trajna marginalizacija. Predsjednik Saveza trebalo bi da, napokon, prelomi i shvati kako je, koliko i obezbjeđivanje novca, važno donositi odluke, koje će otkočiti već predugo zaglavljen sistem. Uključujući i one neprijatne! Mada, ne znam zašto bi bilo neprijatno zahvaliti se onima, a nije ih malo, koji Savez koriste za vlastitu promociju i degutantno klubašenje? Valjda ima nekoga ko vaterpolo voli, zna i spreman je da mu se bezinteresno i posvećeno podredi, da podrži sport u koji se, nakon Malage, zaljubila sva Crna Gora?! Dobro je znati, ženski rukomet to pokazuje, da za efikasan rad nije neophodan brojan tim. Bitno je da imate prave ljude, potrebnih profila. Koliko je, primjerice, za psihološku stabilnost i timski duh rukometašica učinio Srđa Vukčević! Vremena za odgađanje reza više nema, niti prava na bilo kakve sentimentalnosti, jer je Rio, zapravo, dvostruka šansa! Uspjeh na Olimpijadi bio bi, zakonomjerno, savršen zamajac prosperiteta crnogorskog vaterpola. Bazen u Nikšiću biće, valjda, gotov i prije, a Podgorica bi tako bila ,,zakucana“, Bar realniji… S bazenima i priča o bazi izgledaće drugačije, jer će sa njima doći novi klubovi…
Posljednja šansa
Generacija iz Malage na predstojećim OI ima posljednju priliku da nadoknadi sve propušteno nakon 13. jula 2008. Možda ti momci danas sebe ubjeđuju kako je zlato i srebro sa PE i srebro sa SP, uz nekoliko odličja iz Svjetske lige, dobar bilans njihovih karijera. Ali, kad prođe vrijeme, kad vrate film polufinala iz Londona i Budimpešte, kad se sjete kako su istu ovu Srbiju, koja sada djeluje nedodirljivo, razmontirali, prije nego su počinili dva sportska samoubistva; kako su u Barseloni zgazili tadašnje prvake svijeta, Italijane; kako su onda častili zlatom Mađare… shvatiće da su sve te godine oni bili najbolji. I da je ono što su osvojili, neoprostivo malo, spram onoga što su mogli! Nema sumnje, ljudi će ih poštovati zbog svega što su uradili za Crnu Goru. Samo, bez zlata iz Rija, da li ćete vi, momci, dovoljno poštovati sebe? Ili ćete se do kraja života kajati što ste sebi uskratili najuzvišeniji osjećaj što ga jedan sportista može imati!
Podići glavu
Nema ničeg pogubnijeg od samoobmane! Najlakše je pobjeći u laž da je razigravanje za plasman uspjeh. Vi, momci, nijeste predodređeni za peta, osma i deveta mjesta! Rođeni ste da drugi drhte pred vama, samo ste, što svojom, što krivicom onih oko vas, prestali da razmišljate kao „zlatne ajkule“ i postali dio lanca ishrane slabijih od vas. Serijom trulih kompromisa, poput onoga da himnu ne pjeva niko, ako ne pjevaju svi, izgubili ste identitet, naboj, agresiju, sposobnost da trpite pritisak… Ubijeđen sam ne i nepovratno! Koliko god to, u ovom trenutku, nekom izgledalo pretenciozno, navijački, propagandno… nemam ni mrvicu sumnje da ova Crna Gora, naredne godine, mo- že do trijumfa na PE i OI! Ova, ali ne i ovakva! Prije svega ne sa mizernim, inferiornim, gubitničkim stavom! Za Beograd i Rio treba nam gard i sve najbolje što imamo na okupu! Na ovaj dan, niko ne bi smio da bude otpisan – ni Nikola Janović, ni Boris Zloković, ni Toni Petrović, ni Nikola Vukčević, ni Stefan Pješivac… Koliko državi, toliko i sami sebi, dugujte godinu krvavog rada i savršene sloge. A, onda, kad pokorite Beograd i Rio, ravno u legendu!
(Autor je glavni i odgovorni urednik Radija Antena M DARKO ŠUKOVIĆ)
(ARENA, Pobjeda)
