O tome smo, sa očima punim nade, maštali pred početak kvalifikacija – da se odlučuje na fudbalskom svetilištu “Vembliju, u sudaru sa reprezentacijom zemlje kolijevke loptanja.
“Veliki dan za, pod znacima navoda, malu Crnu Goru, ali ponosnu i fudbalski veliku”- svjestan je značaja trenutka Vladimir Volkov, koji se nakon meča suspenzije, vratio u nacionalni tim.
Crnogorski fudbaleri su sinoć trenirali na “Vembliju”, a večeras će se sudariti – sa istorijom.
“Šta god da se desi u petak, ponosan sam što sam član ove reprezentacije i ponosan sam na svakog saigrača, jer predstavljati zemlju sa ovolikim brojem stanovnika, a doći u priliku da se o plasmanu na Mundijal odlučuju u derbiju sa Engleskom je veliki uspjeh. Rasterećeno idemo na Vembli, jer ne možemo ništa da izgubimo, a možemo mnogo da dobijemo. Možemo da uđemo u istoriju i da napravimo svjetsko čudo”, dodaje Volkov.
A koliko bi čudo predstavljalo saplitanje Engleza na “Vembliju”, predstaviće brojevi. U posljednjih 11 godina, u šest ciklusa kvalifikacija za velika takmičenja, selekcija “tri lava” je odigrala dvadeset i sedam mečeva kao domaćin, sa, za rivale, nimalo ohrabrujućom statistikom – 21 pobjeda, pet remija, i jedan jedini poraz, od Hrvatske (3:2) u novembru 2007. godine.
Međutim, kada se pročešljaju brojke, pronaći ćemo i dvije koje emituju tople boje – od šest pozitivnih rezultata, četiri su ostvarili nacionalni timovi sa prostora bivše Jugoslavije (uz Hrvate, naša reprezentacija i Makedonija u dva navrata), pri čemu su “sokoli” uz Makedonce jedina reprezentacija koja je uspjela da od Engleza sačuva mrežu.
“Statistika je jedno, a trenutna situacija na terenu nešto sasvim drugo”, odbacio je svaku priču o brojevima Volkov na posljednjem treningu pred današnji odlazak za London.
“Po mom mišljenju, Englezi nisu među četiri-pet najboljih reprezentacije Evrope, i nisu tim protiv koga ne može da se igra. Uz sve poštovanje koje osjećam prema njima, pokazali smo u posljednjem meču u Podgorici da možemo da im se suprotstavimo. Sa tim podstrekom idemo u Englesku. Svjesni smo njihove snage, ali ih nećemo ni potcjeniti, ni precjeniti”.
Sudeći po medijskim izvještajima iz Sent Džordž parka, trening baze engleske reprezentacije, ni izabranici Roja Hodžsona neće potcijeniti „sokole“. Prethodnih dana, tekao je med sa usana Džerarda i saigrača, koji nisu štedjeli riječi hvale na račun pretposljednjeg rivala u kvalifikacijama.
“Razumljivo. Nisu nas pobjedili u tri međusobna meča, a izvukli su bod u Podgorici u našem posljednjem duelu. Mogli su lako da izgube i toga su svjesni, pa nas toliko poštuju”.
Da li će biti teže sačuvati svoju ili zatresti mrežu Džoa Harta?
“Biće podjednako teško i jedno i drugo”, uz osmijeh odgovara Volkov.
Očekuje se da će lijevi bek, po potrebi i lijevo krilo Partizana, zajedno sa Savom Pavićevićem dobiti šansu na Vembliju od samog početka. Uz njihovo nesumnjivo vrelo srce, biće im potrebna i hladna glava kako se situacije iz podgoričkog meča sa Ukrajinom, na kome su obojica „pocrvenjeli“, ne bi reprizirale…
“Imao sam preveliku želju, bio sam agresivniji nego što je trebalo. Ne bih rekao da je to incident ili nedisciplina. To je bila škola koja se plaća, i nadam se da mi se tako nešto više neće ponoviti”.
Nema nekog tajnog alhemičarskog taktičkog recepta koji bi „sokolima“, bez petorice standardnih (Vučinića, Baše, Mladena i Vladimira Božovića, te Pekovića), mogao garantovati dobar rezultat na Vembliju. Preostaje im da…
“Radimo ono što najbolje znamo i skoncentrišemo se na svih 95 minuta koliko će meč trajati. Sigurno je da će nam, uz odličnu igru i pravi pristup, za takav poduhvat trebati i sreća. Nadamo se pobjedi, jer imamo pravo na nadu. Ostavićemo srce na terenu, pa šta bude”.
A neka bude, što biti ne može i neka se sokolima iz Londona otvori pogled ka Brazilu, uz prizivanje naziva pozorišne predstave iz pera mladog beogradskog dramskog pisca Vladimira Đurđevića – „Ne igraj na Engleze“.
Vijesti
