Inter je konačno prodao Stevana Jovetića, ili je bolje reći da se Stevan konačno “otarasio” Intera.
Obje strane dijele isto mišljenje – raskid saradnje je najbolje riješenje. Sad, da li je neko tu pogriješio i koliko je pogriješio nije teško uvidjeti.
Jednostavno, 11 miliona za Jovetića je premalo. Igrač koji pravi razliku na terenu, čije najbolje godine tek slijede, vođa reprezentacije, koji je igrao u najjačim ligama u Evropi, igrač radi koga publika dolazi na stadion… 11 miliona. Monako je odradio sjajan posao – naravno nešto što ovom klubu nije strano ali o tome ćemo malo kasnije….
Zašto Joveta nije mogao u Interu, pitanje je za Manćinija, DeBoera, Piolija i na kraju Spaletija. Za dvije, tri nepune sezone koliko je Stevan u Milanu, Internacionale je promijenio 4 trenera ( ne računajući Vekija, trenera omladinaca koji je uskakao kad je to bilo potrebno) što jasno govori da u klubu nije sve funkcionisalo kako treba. Treneri su se mijenjali kao na traci, štaviše vlasnici su se mijenjali kao na traci, a veliki klub kao Inter je zahtijevao instant rezultate – koji naravno nijesu stizali jer je za svaki rezultat potrebno vrijeme… vrijeme koje je Jovetiću brzo isticalo.
Rijetko se može zamisliti da igrač koji u svakom klubu igra dobro, izgubi svoje mjesto u prvih 11 a da pritom nije “luda glava” tipa Mario Baloteli. Da li su to taktičke zamisli stratega, da li je to što Jovetić ne odgovara Mauru Ikardiju koji je špic koga morate hraniti loptama da bi bio učinkovit, da li je to previše taktički zahtijevna Serija A… jedno je sigurno – Inter je klub poznat po tome da “uporpaštava” karijere fantazistima. Klub koji je očajan u potrazi za jednim, a tolike je unakazio….
No, to je sada iza Stevana i iza svih nas koji uživamo da gledamo ovog momka kako igra.
Lokacija Francuska, Azurna obala, Knjaževina Monako, stadion ” Luj II ” – fudbalski klub Monako.
Monako je aktuelni šampion Francuske, prvenstvo je osvajao 8 puta a Kup 5 puta.
Ligu Šampiona nikad nije osvojio ali je bio u finalu 2004 kada ga je savladao Murinjov Porto.
Prošle godine je igrao polufinale, zaustavio ga je Juventus.
1997 godine je igrao i polufinale Kupa UEFA.
Klub je u kojima su ponikli i igrali jedni od najboljih igrača Francuske i svijeta kao npr. Tiram, Anri, Bartez, Đorkajef, Trezege, Jugović, Morijentes, Klinsman, Birof, Ševanton i drugi.
S naših prostora, najpoznatiji su Vladimir Jugović i Dado Pršo koji je zamalo predvodio Monako do “ušatog”.
Klub koji je 2004 igrao finale LŠ, je za samo 7 godina završio u drugoj ligi. Tamo je proveo dvije sezone, 2011/12 i 2012/13 kada se pod vođstvom Klaudija Ranijerija kao šampion Lige 2 vratio na glavnu pozornicu francsukog šampionata. Klub je preuzeo ruski biznismen Dmitri Ribolovljev i počeo da ga pretvara u ono što je danas.
Činilo se da se Monako pretvara u novi Čelzi, Man Siti, PSŽ – insant keš instant rezultat klub.
Međutim, naprotiv, Monako funkcioniše onako kako niko nije predvidio, niko sem glavnih ljudi u klubu. Klub sa “Luj II” je polako, strpljivo i vrijedno radio na postizanju rezultata sa mladim igračima. Jeste da su se po početku vladavine Ribolovljeva kupili i Falkao za 50 miliona, Džejms Rodrigez za 40 miliona i Žoao Mutinjo za 20 miliona, međutim kakav bi to Rus bio Dimitri ako ne bi odriješio kesu po dolasku u klub, što bi se reklo da pokaže da se ima.
Ipak, dok su drugi nastavili da kupuju, da nude basloslovne sume novca za igrače koji ne vrijede toliko i tako uništavaju ono malo fudbala što je ostalo, Monako okreće novi list u transfer politici.
Dovode se mladi igrači za malu svotu novca, Nabil Dirar, Marsijal, Fabinjo, Subašić, Bernard Silva, Bakajoko, Lemar, Sidibe, Mendi, Tilemans, Mbape… a “živi” se od prodaje istih za duplu,trostruku,četvorostruku vrijednost od uložene.
Monako je od 2011 godine do danas potrošio oko 460 miliona eura na dovođenje igrača, dok je od prodaje istih zaradio nevjerovatnih 500 miliona eura, s tim što tek treba da proda Kilijana Mbapea PSŽ-u a cifra koja se pominje je oko 180 do 200 miliona eura!
E sad, postavlja se pitanje koliko će Jovetić uspjeti da zamjeni najboljeg igrača Monaka u posljednjoj sezoni, igrača oko kojega se otimaju Real i Pariz, koji je projektovan da uz Nejmara bude najbolji igrač kada iz prajma izađu Mesi i Ronaldo.
Ako pitate čelnike Monaka i mene, vrlo lako. Ne bi nikog trebalo da čudi da na kraju sezone Stevan ima iste brojke kao Mbape, ako ne i bolje, da Monako osvoji titulu (iako PSŽ realno ima “na papiru” jači tim) i da Jovetina vrijednost poraste na 30-40 miliona.
Leandro Žardim igra ili 4-3-3 ili 4-4-2, u svakom slučaju Jovetiću odgovaraju obje formacije jer je princip igre isti – “El Tigre” je goleador, dok su Jovetić, Roni Lopes, Fabinjo i Mutinjo zaduženi za lijepu igru i stvaranje gol šansi. Sličan sistem ima i Sevilja u kojoj je Joveta blistao tako da nema razloga zašto kapiten crnogorske reprezentacije ne bi postao “vedeta” crveno-bijelih.
Mislimo da je vrijeme došlo da se fudbalski svijet ponovo zaljubi u Jovetića, da Crnogorci počnu gledati Ligu 1 na TV-u a ne samo u biltenima, da publika na stadionu “Luj II” počne nositi dresove sa desetkom na leđima, da špice francuskih sportskih kanala počnu odisati crnogorskim šmekom a da Stevan Jovetić počne terorisati Trapa, Mandandu, Kardinala, Lopeza i ostale…
Ali prvo, KAZAHSTAN I RUMUNIJA!
