Dragan Adžić nije komentarisao da li će utakmicom protiv Brazila (nedjelja 14.30) završiti uspješnu misiju na klupi ženske rukometne reprezentacije, ali nema dileme da će se trofejni trener u Riju oprostiti od tima koji je vodio šest godina i sa kojim je osvojio olimpijsko srebro i evropsko zlato.
Ostaje da se vidi koliko će se i da li će se na budućnost ovog sporta odraziti odlazak čovjeka, koji je davao cijelog sebe i bio simbol crnogorskih rukometnih uspjeha, na klupskom i reprezentativnom planu, čovjeka koji je, kao i svi, pravio greške, ali i učio na njima.
Ko god da ga zamijeni, a šuška se da bi to mogla da bude Bojana Popović, moraće, u svakom slučaju, da krene ispočetka, jer vrijeme najbolje generacije koju je naš rukomet imao polako prolazi.
Podmlađivanje tima je nužno, ne zbog formalnih, već objektivnih – bioloških, s obzirom na to da većina igračica je blizu čak i kraja karijere.
A od mladih, onih koje dolaze, u Riju su Đina Jauković i Ema Ramusović, sada već standardne članice nacionalnog tima, predvodnice novog talasa…
„Nije teret biti lider nekog novog tima, to je – čast, kao što je ogrmna čast biti dio ove ekipe. A za djevojke koje dolaze – ja i Đina smo tu, čekamo ih“, kaže Ema Ramusović.
„Imamo potencijal, a već u sistemu rada, jer smo priključene prvom timu Budućnosti. Kad dođe do smjene generacija, vjerujem da neće biti toliko teško, možda na početku, zbog odgovornosti, jer smo ja i Ema bile u seniorskom timu“, ističe Đina Jauković.
Za obje je nastup na Olimpijskim igrama veliko iskustvo i nezaborava doživljaj…
„Iako imam jedno veliko takmičenje iza sebe, ovo je drugačije iskustvo i mnogo veće. Znam da sam mogla sam da pružim više, ali sada kada znam kako je biti dio olimpijskog ’ludila’ dobila sam još veči motiv za ubuduće“, kaže Jauković.
„Nažalost, ovo iskustvo ću pamtiti i po rezultatima, koji su bili daleko od očekivanih, ali idemo dalje, kreće novi ciklus…“, naglasila je Ema Ramusović.
Jauković. Kaća je tu, uvijek uz mene
Đina Jauković projektovana je kao nova zvijezda crnogorskog i svjetskog rukometa.
Uz nju je stalno Kaća Bulatović, godinama jedan od najboljih bekova na planeti – kao prijatelj, saigrač, mentor…
„Kaću izuzetno poštujem kao čovjeka i saigračicu. Kada sam došla u Podgoricu, ona mi je najviše pomogla. Cimerke smo, družimo se… Znam da će biti uz mene i ubuduće, i na terenu, a kasnije savjetima“, ističe Jauković.
Rusija dominira, Norveška raste, opasni Brazil i Rumunija
Uoči posljednjeg kola rukometnog turnira samo jedna ekipa obezbijedila je plasman u četvrtfinale – Rusija, koja je ostvarila četiri pobjede u grupi B…
„Izuzetno cijenim rusku reprezentaciju, koja ima sjajan kvalitet na terenu, a očigledno i mnogo bolje odnose na relaciji igrači-selektor. Da li će izdržati do kraja, vidjećemo, ali jesu u naletu“, kaže Dragan Adžić.
Norveška, dvostruki uzastopni olimpijski šampion, raste iz utakmice u utakmicu…
„Očekivano, ali ja bih iz naše grupe, ipak, dao prednost Brazilu, pa i Rumuniji, koja podiže formu. Rumunija ima Neagu, sjajnog golmana, a i iskustvo sa Svjetskog prvenstva, na kome je jedva izašla iz grupe, a osvojila medalju“, ističe Adžić.
Karatkeristika olimpijskog turnira je i to što veliki broj nacionalnih selekcija u sastavu ima dosta mladih igračica, ali i sve jača konkurencija…
„U Riju je svjetski rukomet upoznao Angolu u drugom svijetlu, a to je selekcija koja će da napreduje. Koreja standardno neugodna, Brazil da ne pominjem, a konkurencija u Evropi žestoka. To je sjajno za rukomet, svako takmičenje biće neizvjesno i uzbudljivo“, kazao je Adžić.
