Školice sporta su sjajna prilika za djecu predškolskog i školskog uzrasta da na pravilan način razvijaju motoričke sposobnosti.
Često možemo čuti priče o velikom procentu djece sa posturalnim poremećajima (ravnim stopalima, kifozama, lordozama, skoliozama). Danas je sve veći broj istraživanja nad školskom i djecom predškolskog uzrasta gdje je 90% njih sa posturalnim poremećajima. I broj gojazne djece među tom populacijom djece konstantno se povećava. Nivo razvoja motoričkih sposobnosti kod današnje dece je veoma nizak. Djeca ne znaju na pravi način da se kreću, trče, skaču. Ovakva situacija direktno utiče na zdravstveni status djece, otpornost organizma i sposobnosti da se suprotstavi bolestima.
Ovi zaključci jasno ukazuju da je djeci neophodno stvoriti uslove za pravilnim tjelesnim razvojem, razvojem motoričkih sposobnosti.
Da bi nešto u tom smislu mogli učiniti treba krenuti od predškolskog uzrasta djeteta, najznačajnijeg perioda u ontološkom razvoju čovjeka. Naviku za tjelesnim vježbanjem treba stvoriti od najranijeg djetinjstva kao neophodnost života savremenog čovjeka u urbanim sredinama!
Takvu priliku u posljednje vrijeme sve više pružaju školice sporta za djecu predškolskog i školskog uzrasta.
Osnovni cilj školice sporta je obezbjediti pravilan razvoj djece kroz program za djecu od 4 do 10 godina, koji je prilagođjen uzrastu i sposobnostima.
Jedna od takvih je i škola sporta “Nikšić” kojom rukovode Miloš Tripković, Specijalista fizičke kulture i Božo Durutović, Magistar fizičke kulture.
“U školici su zastupljeni svi sportovi, koji se odrađuju prije svega kroz igru. Najviše pažnje obraćamo na gimnastiku, akrobatiku i atletiku. Jer, kroz ove tri aktivnosti najbolje se utiče na razvoj motoričko-funkcionalnih sposobnosti kod djece. Treninzi su 3 puta nedjeljno, plus jedan trening na bazenu. I razni izleti koje organizujmeo po planu i programu”, kaže u razgovoru za naš portal Miloš Tripković.
Kada je u pitanju starosna granica djeteta, u razdoblju od 4 od 10 godine se najbolje utiče na motoriku kod djece a nakon toga dolazi do specijalizacije prema drugim sportskim aktivnostima.
- Da li je u tom uzrastu dijete bolje usmjeriti na jedan konkretan sport ili kroz školicu sporta razvijati sve motoričke sposobnosti kod djeteta?
“Kroz školicu se razvija prije svega motorika, kako pravilno hodati, trčati, skakati, itd… Dijete može da se bavi profesionalno sportom tek od 10 – 11 godina, dok u razdoblju od 3-10 godine od djece ne smijete da očekujete neke rezultate ,jer u tome razdoblju oni kroz igru imitiraju odrasle”, rekao je Tripković.
U školici sporta “Nikšić” veću pažnju usmjeravaju na sportove poput gimnastike, atletike i akrobatike. Fokus je na gimnastici.
“Primjera radi, u Kini se djeca gimnastikom počinju baviti sa dvije ili tri godine, u vrtićima. Kod nas se u školama počinje sa gimnastikom kada su djeca u 4. razredu”, objašnjava Tripković i dodaje: “Ostale sportove kombinujemo kroz igru, kao što su vođenje lopte u košarci, fudbalu, rukometu. A zastupljeno je i plivanje koje organizujemo na bazenu Sportskoga centra”.
- Da li se i u kojem vremenskom periodu vrše antropometrijska mjerenja i ostala testiranja djece?
“Imamo inicijalna i finalna mjerenja. Kada počnemo sa treninzima odradimo testiranja i prije pauze odradimo finalno testiranje da bi utvrdili kako je trening uticao na motoričko-funkcionalne sposobnosti kod djece”.
Ova mjerenja su svakako od velike važnosti rukovodiocima školice da bi mogli da prate razvoj djece u određenim segmentima i da bi, u određenom trenutku, mogli uputiti dijete na neki konkretan sport ukoliko ono želi njime da se bavi.
“To je jedina relevantna činjenica koja pokazuje kojim sportom dijete treba da se bavi. Prilikom testiranja mi dobijamo podatke sa kojima sportovima je dijete najbolje da se bavi. Predočimo to roditeljima i zajedno ih usmjerimo”, pojašnjava specijalista fizičke kulture Miloš Tripković.
Još jedan bitan segment koji školice sporta podstiču i razvijaju kod djece je svakako sportski takmičarski duh. U tom pravcu, organizuju se i takmičenja na opštinskom i državnom nivou, olimijade.
“Postoje razna takmičenja na državnom nivou. Pomenuo bih Olimijske igre malih koje organizuje školica sporta “Talenat” iz Nikšića, na čijoj organizaciji bi pozavidjele i mnoge druge organizacije. Rezultat ne treba da bude bitan kod djece ovog uzrasta. A nama je satisfakcija da nastavimo da radimo i da budemo još bolji, kada dijete koje je prošlo našu školicu postane dobar sportista i dobar čovjek”, kazao je Tripković.
- Sem sportskih, postoje li još neke aktivnosti kojima se ispunjen boravak djece u školici sporta? Radi li se jednako na njiihovom mentalnom koliko na fizičkom razvoju?
“Kratko ću vam dogovoriti. Roditelji vaspitavaju, škole obrazuju, a mi od svega po malo”, zaključio je na kraju razgovora Miloš Tripković.
