Prošlo je 19 godina, a sjećanje na gol Peđe Mijatovića u finalu Lige šampiona ne blijedi.
Tek, zapravo, navire sada, kada će se Real i Juventus, prvi put od te amsterdamske noći 1998. sastati u borbi za trofej.
“To nije bio samo gol, to nije bila samo titula, to je bila istorija”, kaže Mijatović u intervjuu za “Marku”.
Njegov pogodak u 66. minutu donio je Realu sedmu titulu, čekanu 32 godine.
“Znao sam da mi je ta utakmica možda i jedina šansa da osvojim Ligu šampiona. To je bio meč mog života. Došao sam iz male zemlje kao što je Crna Gora, možete samo da zamislite kakav sam motiv imao. Na kraju sam kupio kartu za istoriju Reala”, rekao je Peđa.
Pritisak je bio veliki, sjeća se Peđa…
“Prošlo je mnogo godina, normalno da je postojao pritisak. Ali, mi smo bili samouvjereni, mogu da kažem da su nas naljutile prognoze da smo autsajderi protiv Juventusa”, ističe Mijatović.
Minut 66. je bio odlučujući – reakcija golgetera, na petercu, lagan dodir lopte, tek da se prevari Peruci i realizacija u praznu mrežu…
“Rekli su mi da je bila golčina, ali nisam taj gol doživio tako. Kada sam, međutim, pogledao snimak shvatio sam da sam imao djelić sekunde da reagujem… U tom trenutku pred očima mi je bila slika mog bolesnog sina, koji je preminuo prije sedam godina. To je bio gol posvećen njemu… Nevjerovatnom brzinom su mi misle prolazile kroz glavu, a u trenutku sam se sjetio da sam obećao saigraču Fernandu Sancu da ću dati gol i za njega. Trčao sam najbrže što sam mogao do klupe… Mislim da mi je deset minuta trebalo da se smirim, ruke su mi drhtale, sjećam se”, ispričao je Mijatović.
Prošle su skoro dvije decenije, promijenio se i fudbal, sama igra. Real je, kaže Mijatović, ostao najveći i to će biti i nakon Kardifa.
“Siguran sam da će Real pobijediti. Ne znam rezultat, time se bavi Davor Šuker, on je kao vještica. Ubijeđen sam da ćemo slaviti 3. juna, kao što sam ubijeđen bio i prije finala u Lisabonu i Milanu”, rekao je Peđa.
