U Parizu nijesmo bili bez aduta. To što imamo treba nadograđivati i brusiti da bismo unaprijedili nastupe na Olimpijskim igrama. Onda ćemo biti, možda, više zadovoljni – kazao je Dušan Simonović, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta, u razgovoru sa crnogorskim novinarima, nakon što je prije dva dana sa jedriličarem Milivojem Dukićem, stavljena tačka na nastup našeg olimpijskog tima.
Definitivno, ovo nije bio najbolji nastup crnogorske reprezentacije. Bilo je i boljih. Niko od naših sportista se nije približio medalji, ali nikada ne treba zaboraviti da je iz male baze i države plasman na OI veliki uspjeh.
– Imali smo boljih nastupa, ali vidio sam dobre stvari u kompletnoj priči kao što je fantastičan nastup Dukića. Ušao je u svjetsku jedriličarsku elitu, što nije bilo lako u zahtjevnom i skupom sportu, koji iziskuje posvećenost, snagu i umijeće. I to je nešto što ohrabrije. Doduše, u ovom sportu imamo mlade snage koje se dolaze poput Markovića i Golubovića, lijep rad u Savezu i vjerujem da ćemo za dugi niz godina računati na sjajne predstavnike u tom sportu. Kontinuitet i tradicija znače i to treba sačuvati i posvetiti pažnju – jasan je Simonović.
Za sve je potrebno strpljenje
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore, kao jedini ekipni sport u Parizu, zaustavljena je u grupnoj fazi Igara. Na kraju su ,,ajkule“ završile na devetoj poziciji, što je najslabiji rezultat na najvećoj sportskoj smotri od debitantskog nastupa 2008. godine u Pekingu.
– Dvije sjajne partije su završene penal ruletom. Pokazali su da postoji klasa i kvalitet koji se može nadograditi i u budućnosti dati mnogo bolji rezultat. Realno gledajući, na ovom turniru smo bili u krugu pet-šest ekipa. Siguran sam da, uz nekoliko mlađih igrača, koji imaju vremena da stasaju za sljedeći olimpijski ciklus, možemo ponovo imati tim koji će se boriti za medalju. Treba pokazati strpljenje, hladne glave napraviti analizu, a ne usuđujem se o tome detaljnije da govorim. Ali treba vidjeti gdje postoji prostor za napredak i nadogradnju. Mislim da nam ne treba puno da budemo ono što smo bili i da se borimo za medalju.
Nametnuli su se i mlađi bez obzira na nešto slabije rezultate od onoga koliko može mladi plivač Miloš Milenković. Solidna je bila u bazenu Jovana Kuljača, a bokserka Bojana Gojković nije imala sreće.
– Milenkovića je trema progutala, što nije čudo jer je mlad, ali i perspektivan. Mogao je do boljeg vremna, značilo bi mu puno, ali mislim da na njega i Jovanu Kuljaču, koja je bila blizu najboljeg rezultata, treba obratiti pažnju. Vjerujem da mogu do olimpijske norme na sljedećim Igrama. Specijalna pozivnica ne obezbjeđuje borbu za medalju, to se baš rijetko dešava. Možda se desilo nekoliko puta u istoriji OI. Ali, nama je stalo i borili smo se da imamo što više sportista u olimpijskom timu. Iz bilo koje zemlje kada dolaze sportsiti na OI, a ne iz male CG, veliki je uspjeh. Jer, zaista, vidim da to neke nervira, ali moramo da potenciramo malu bazu. Na utakmici s Amerikancima pored mene je bio dugogodišnji direktor Olimpijske solidarnosti, nekadašnji vaterpolista – Per Miro, koji mi je kazao: ,,Da li je moguće da igrate protiv Amerikanaca koji imaju 300-400 miliona stanovnika, a vi nekoliko stotina“. To je nešto što je velika vrijednost olimpizma i sporta. Uvijek želimo da predstavimo Crnu Goru i to koristimo na najbolji mogući način. Olimpizam nije samo sport već sredstvo da upravo predstavljate ove vrijednosti. To pokušavamo da radimo i čini mi se da uspijevamo.
Na velikom sportskom događaju često je potrebna sreća. Bokserka Bojana Gojković je nije imala jer je u prvom kolu boksovala sa dvostrukom svjetskom šampionkom. Danka Kovinić je tek izašla iz povrede, a desetobojac Darko Pešić je povrijeđen istrčao 100 metara.
– Danka je dugo bila povrijeđena, došla je u Pariz i ispoštovala sve što treba, Pešić je bio povrijeđen, a opet nije bio u svojoj disciplini. A Gojković – na nju treba obratiti pažnju. Imala je hrabar nastup protiv višestruke svjetske šampionke. Ponovo je imala istu rivalku nakon velike bure koja se digla u Indoneziji u kvalifikacijama za OI. Molili smo Međunarodni olimpijski komitet, kazali su nam da nije bila bolje od nje, ali da će dobiti šansu da nastupa na OI. Ovo je bilo za Bojanu veliko iskustvo i mislim da ima šta da pokaže. Ako nastavi ovako na sljedećim Igrama, biće jedan od naših aduta sa osvojenom olimpijskom normom i boljim olimpijskim nastupom.
Vjerujem u košarku
Crna Gora je u Parizu nastupala sa 19 sportista (13 vaterpolista). A kako će biti za četiri godine u Los Anđelesu? Postoji li, možda, strah da, nakon što rukometašice nijesu došle do vize za Pariz, grupa bude manje brojna? Na čemu treba da se radi kako bi se i ovakav potencijalni epilog izbjegao?
– Računam da će naš olimpijski tim za četiri godine biti mnogo brojniji. Kao što znate, uz rukometašice, koje su do posljednjeg trena bile u igri, za odlazak u Pariz borili su se košarkaši. Uz malo sportske sreće, mogli smo i mi da igramo i to s Amerikancima. Vjerujem, uz mlađu generaciju, koja je imala dobre rezultate na međunarodnoj sceni, uz pažljiv i dobar rad, uz neke stvari koje vidim da se dešavaju na klupskoj sceni i na nivou Saveza da možemo imati dobar tim za LA. I možemo u košarci da očekujemo olimpijsku normu. Ne vidim da može biti manji olimpijski tim, nijesmo ni na posljednjim Igrama imali značajno više normi.
Osim sportista, i tehnička služba je radila svoj dio posla. Ljudi iz sjenke. Kao i na prethodnim Igrama, tim Crnogorskog olimpijskog komiteta je tokom priprema i na samim Igrama uradio veliki posao.
– Pariz je specifičan, imali smo brojan tim po prvi put i odredili lavovski dio posla, a bilo je komplikovano iz više razloga. Sa puno izazova u bezbjednosnom i svakom smislu. U Parizu se nije baš lako snaći – jedrenje se održavalo u Marseju, košarka u Lilu, sada se rukomet tamo prebacio. Sve je dosta teško ispratiti, ali mislim da se naš tim snašao. I u pripremnom periodu je odrađen veliki dio posla, a danas počinjemo pripreme za LA. Već počinju razne administrativne stvari da se dešavaju, a u organizacionom smislu sve to treba ispratiti. Godinama smo u priči sa savezima kako i na koji način sve posložiti i dobro smo sarađivali.
Jeste li imali zanimljive susrete?
– Bilo je puno sastanaka i sa organizacijom Malih zemalja. Imali smo susret sa Makronom i predsjednikom MOK-a Bahom, bili smo na prijemu kod gradonačelnice Pariza. Bilo je naporno, zahtjevno i lijepo.
Imali ste i susret sa olimpijcima?
– Bili su naši gosti, kao i na svim igrama. To je naš klub olimpijaca. Lijepo ih je bilo ponovo vidjeti, razmijeniti iskustva i zapažanja. Čine me srećnim i volim da ih vidim – rekao je Simonović.
Prepoznati što treba podržati
– Čuli smo puno dobrih stvari od predstavnika vlasti, premijera i ministra za sport i finansije koji su naveli da će izmijenjena zakonska rješenja sportu donijeti mnogo benefita Neka su već urađena, a neka su pri kraju što će sportu puno pomoći. Sve to uz određeni rad i prepoznavanje što treba u našem sportu podržati do kraja, ako mislimo na ovo što se odnosi na nastupe na najvećim takmičenjima poput OI. Treba prepoznati koji su to sportovi koji mogu da daju predstavnike i na šta se konkretno skoncentrisati. Jer svako želi i ima pravo da želi, ali onaj ko može – treba ga prepoznati i uložiti sredstva. I pomoći mladim ljudima da ostvare svoje snove na OI – istakao je Simonović.
