Da li bi na zimu mogli da svjedočimo najvećem transferu, ili povratku u crnogorski fudbal priča Dnevnih novina je tačna, Simon Vukčević je blizu Budućnosti.
Aktuelni šampion i nekadašnji reprezentativac bi mogli da nađu zajednički jezik, a to nam je u intervjuu potvrdio i nekadašnji lider lisabonskog Sportinga.
Poslije Partizana, ruskog Saturna, Sportinga, Blekburna, Karpata, Vojvodine, Enozisa i Šavesa, Simon Vukčević bi mogao da se vrati u klub gdje je naučio prve fudbalske korake u Budućnost! Iskusni 31-godišnjak uveliko trenira sa “plavima”, dobro se osjeća, željan i voljan da pomogne matičnom klubu.
“Počelo je kao održavanje forme. Imao sam inostranu ponudu, ali sam odustao želim da ostanem kući. Vidjećemo šta i kako razmišlja rukovodstvo Budućnosti, to je na njima. Treniram, radim… Najbitnije mi je da sam zdrav nakon oporavka od povrede”, počeo je Vukčević za Dnevne novine.
Transfer je dakle realnost?
“Volim Budućnost i ne bih imao nikakvih problema da igram tu. Kad dođem na trening vidim da su mnogi ljudi tu ostali, a još malo će 18 godina od kada sam bio u Budućnosti”.
Partizan, Sporting, uz reprezentaciju Crne Gore, su zenit karijere Vukčevića koji je u tim trenucima bio rame uz rame sa Mirkom Vučinićem, Stevanom Jovetićem… Gdje je Simon napravio grešku?
“Nijesam napravio samo jednu grešku, non-stop sam pravio greške. Bio sam arogantan, izgubljen u tom svijetu koji je inače izgubljen, samo me zanimala pobjeda. Uče vas da steknete slavu, novac, poštovanje sve sam to vidio u životu, a to je čista glupost. Nijesam mogao da sjedim sa nekim ako me ne hvali, nijesam mogao da zamislim da me neko ne poštuje, da neko kaže nešto loše o meni. Umislio sam da sam neko i nešto, ali onda mi je Bog pokazao kako stvari stoje, otvorio mi oči. Morao sam da platim zbog prethodnog načina života i ne žalim nijedne sekunde”.
Gdje ti je bilo najljepše?
“U mlađim kategorijama Budućnosti i Partizanu. Bilo je drugarstvo pravo. Kao senior pamtim Partizan, u Sportingu nije bilo loše, ali…
Tamo si igrao fudbal karijere? Liga šampiona? Top nivo…
“Istina, ali sve je to maska. To ne ispunjava čovjeka. To su sve sekunde, daš gol, slavlje, ali brzo sve prođe. Nijesam umio to da cijenim, bio sam nezahvalan. A mnogo su me voljeli u Lisabonu. Nisam mogao bez kačketa na ulicu, ogroman pritisak na svakom koraku.. Godilo mi je sve to, ali isto tako i škodilo. Mnogo više”.
Poslije Sportinga, karijera ide nizbro zbog čega?
“Ogroman pritisak, nepotreban, a to je daleko od najbitnijih stvari u životu. Mislio sam da je fudbal život i takav način razmišljanja me je doveo praktično do ludila. Nervirao sam se na treninzima, tu nervozu prenosio kući… Onda sam upoznao oca Joila, ispovijedio se, pročitao Sveto pismo, Jevanđelje, pronašao sve odgovore. Tu se moj život promijenio. Cilj mi je da budem bolji otac, muž, brat, prijatelj… To je na kraju samo bitno”, završava Vukčević.
Vukčević je odigrao 45 utakmica za reprezentaciju Crne Gore, jedno vrijeme bio simbol nacionalnog tima i igrač bez koga se nije mogla zamisliti postava “hrabrih sokolova”. Sadašnji rezultati selekcije Ljubiše Tumbakovića su ga prijatno iznenadili.
“Neću nikog da lažem pa da pričam da imamo strašne igrače nemamo strašne igrače, imamo dobre, a iz toga se napravio dobar tim, kvalitetan, talentovan i napravljen je odličan rezultat”, ističe Simon, a onda se prisjeća najvažnijih mečeva svoje generacije.
“Igrali smo svi za jednog, jedan za sve, imali super atmosferu. Ključni trenutak je bio Češka. Tu se sve promijenilo, odjednom smo bili pod moranjem, pritisak je postao nevjerovatan, počeli smo da mislimo da smo neke veličine. I naravno pali smo. Nismo prošli, jer smo se previše podigli. A ko visoko leti, nisko pada”, objašnjava Vukčević.
Odigrao je 45 utakmica za reprezentaciju, duel sa Italijom je uz mečeve protiv Češke i Engleske jedan od većih u njegovoj reprezentativnoj karijeri.
ZA 60 SEKUNDI
Najbolji saigrač?
“Mirko Vučinić, nevjerovatan talenat. Ali i Marat Ismailov čudo od igrača, sjećam se meča protiv Mančestera, nijesu mogli loptu da mu uzmu.”
Najteži protivnik?
“Maksi Pereira (eks Benfika) protiv njega je bilo najteže. Takođe Markos Alonso, pa Reto Zigler i Oven Hargrivs”.
Mesi, ili Ronaldo?
“Mesi, ubjedljivo. Ronaldo je postao gol igrač, nemam ništa protiv toga, ali za Ronalda radi cijeli tim. Dok Mesi daje pasove, razigrava, centrira, prijeti iz prekida, namjesti 5-6 šansi, a i daje golove ništa manje od Ronalda”.
Čiji trenerski rad ti se najviše sviđa?
“Aleksa Fergusona čudo od trenera, volio bih da sam sarađivao sa njim”.
