Sladak u junu, a gorak ukus u septembru ostavili su najbolji fudbaleri Crne Gore u protekloj grupnoj fazi Lige Nacija. Rezultatski, “hrabri sokoli” ispunili su cilj, ostali su u društvu “B” divizije. Međutim, nakon sedam osvojenih bodova, u septembru nijesu bili ni blijeda slika juna – slab pristup i velika nervoza uslovili su negativan kraj…Koliko se brzo upalila, još brže se ugasila fudbalska euforija u Crnoj Gori porazima od Bosne i Hercegovine u Zenici (1:0) i Finske u Podgorici (0:2).
Osjećanja su pomiješena, pojedini navijači su razočarani, mediji smatraju da su “sokoli” nakon nekoliko dobrih rezultata (dvije pobjede nad Rumunijom), doživjeli sunovrat, a nekadašnji reprezentativac Crne Gore, Savo Pavićević izvlači i pozitivne stvari, znajući da je Crna Gora ispustila sjajnu šansu da se nakon dužeg vremena dokopa podviga.
“U junu je zaista djelovalo sve dobro i ‘mirisalo’ na sjajne stvar. Momci su izgarali na terenu, vidjela se dobra igra, sistem, kvalitetno selektirana ekipa, bilo je mnogo pozitivnih stvari. Uslijedio je septembar, nesrećan poraz od Bosne i Hercegovine, a zatim Finska i jako težak teren. Ne bih da tražim alibi za momke i selektora, ali mislim da je sudija prestogo isključio Žarka Tomaševića i to je usmjerilo tok utakmice. U svakoj evropskoj reprezentaciji igra se kvalitetan fudbal, pa je igrač manje u tom slučaju velika prednost. Pretjerao je sudija, sve se dešavalo na startu utakmice i to je šokiralo kompletnu reprezentaciju. Zatim dvije povrede, morate da mijenjate cijeli sistem, da se spustite u niski blok i trpite mnogo u defanzivi protiv jedne jako organizovane reprezentacije kakva je Finska”, ističe Pavićević, nekada pouzdani desni bek reprezentacije.
Nekadašnji bek našeg nacionalnog tima iz bogatog iskustva kaže da se ovakve stvari u fudbalu dešavaju.
“Tako je to u ovom sportu, bukvalno se sve okrene za jedan dan, za jednu utakmicu…Momcima se ništa ne može zamjeriti jer su izgarali na terenu, pokazali želju, pogotovo se to odnosi na jun kad su i vratili strast za fudbalom među navijačima u Crnoj Gori. Ono što se posljednje desi u fudbalu, to se nažalost najviše i pamti, ali treba ići dalje, jer sam ubijeđen da je bilo dobrih stvari. Naprijed, a ne razmišljati negativno”, poručuje Pavićević, nekadašnji fudbaler mnogobrojnih klubova, među kojima se ističu Kotbus, Makabi Tel Aviv i Crvena zvezda.
Pavićević je u dresu reprezentacije Crne Gore upisao 39 nastupa. Bio je i među glavnim akterima istorijskog baraža za Evropsko prvenstvo gdje su “sokoli” u dvomeču doživjeli dva poraza od Češke. Upravo se ta generacija smatra i najboljom, teško ponovljivom kada smo u istom timu, osim našeg sagovornika, imali Mirka Vučinića, Stevana Jovetića, Simona Vukčevića, Nikolu Drinčića, Dejana Damjanovića, Andriju Delibašića, Miodraga Džudovića, Milorada Pekovića…
“Crna Gora je mala zemlja, a kad reprezentacija dođe u situaciju da upiše veliki rezultat stvara se pritisak, što je i normalno, ali ga je teško iznijeti. Dok sam bio dio nacionalnog tima sjećam se nesreće koja nas je pratila, uvijek tri-četiri povrijeđena igrača, to je bilo nemoguće. I tada smo imali problem da iznesemo teret velikih utakmica, ali sam ubijeđen da će doći vrijeme kada će Crna Gora znati s tim da se nosi i ostvari uspjeh”.
A u Srbiji, gdje se Pavićević po treći put vratio na klupu Spartaka, vlada fudbalska groznica nakon spektakularnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, Dragan Stojković Piksi i njegovi puleni pokazali su moć i u Ligi nacija osvojivši prvo mjesto u konkurenciji reprezentacija Slovenije, Švedske i Norveške. Već se uveliko priča o Kataru i očekuje da Aleksandar Mitrović i drugovi preskoče grupnu fazu u kojoj su sa Brazilom, Švajcarskom i Kamerunom.
“Sve je pozitivno što se tiče reprezentacije Srbije. Sam dolazak Piksija bilo je nešto veliko što je uradila reprezentacija. On je autoritativan, traži disciplinu, a to su igrači odmah prihvatili i slušaju ga. Srbija igra jako dobro, kada napada svi napadaju, kada se brani, svih 11 igrača se brani – tu se vidi prava kompaktnost i disciplina u igri. Katar je nešto drugo, to je turnirsko takmičenje, biće jako teško igrati, ali Srbija na Mundijal putuje u jako dobroj formi”.
Nakon uspješne igračke karijere 41-godišnji Pavićević uplivao je u trenerske vode i po treći put je u Spartaku zajedno sa Ljubišom Dunđerskim…
“Sljedeće godine ću završiti PROFI licencu i vjerujem brzo imati i samostalni angažman. Spartak je moja kuća, klub koji predstavlja instituciju u Srbiji i jako sam srećan što sam tu”, zaključuje Savo Pavićević.
