Kako se bliži 29. maj, tako brojni ljubitelji fudbala, a pogotovo oni kojima je crveno-bijela boja u srcu, polako počinju da se prisjećaju legendarnog finala Kupa šampiona.
Priču znamo gotovo napamet, penal seriju protiv Olimpika takođe, ali bez obzira na to što je prošlo 30 godina, gotovo uvijek otkrijemo neku novu anegdotu ili detalj za koji nijesmo znali.
Tako je bilo i ovog puta, sa legendarnim Dejanom Savićevićem, koji je otkrio za čim žali i dan-danas, gdje su crveno-bijeli imali sreće, a ujedno je i poslao jednu važnu poruku.
Za početak, prisjetio se Savićević čuvene utakmice protiv Bajerna.
– Svi smo poštovali Bajern, ali nijesmo se plašili, što smo i dokazali igrom u prvoj i u drugoj utakmici. Iz dvije kontre smo pobijedili u Minhenu i prekinuli Bajernov niz od 47 utakmica bez poraza. Bili su nepobjedljivi na njihovom stadionu, ali prekinuli smo njihov niz, iako su bili favorit.
Dolazimo do Barija, ali prije same utamice i čuvene penal serije, Savićević nam je otkrio nekoliko detalja tokom karantina.
– Davno je to bilo, evo sad je 30 godina, teško je zapamtiti sve, ali sjećam se da smo bili u jednom zamku, gdje smo bili okruženi velikim maslinjakom, jedina “tačka” smo bili mi. Nije bilo telefona i interneta, u vijestima ništa ne razumiješ – priča Savićević, a onda se osvrće na finalnu utakmicu i “taktiku”.
– Ma, kakva taktika. Svako igra kako mu protivnik dozvoli, branili smo se jer su nas “stisli”. Što bismo se branili, ako smo mogli da napadamo? Gledali smo njihove utakmice, ali oni su finale odigrali potpuno drugačije nego polufinale. Imali su dosta dobrih igrača i malo su nas iznenadili, na nekoliko kontri smo uspjeli da zaprijetimo, ali mislim da su bili dominantniji kada se gleda cijela utakmica. Ali, dugogodišnjom tradicijom i nekom ranijom nepravdom, Zvezda je zaslužila da ima taj pehar Kupa šampiona.
Dragan Stojković Piksi našao se na suprotnoj strani, u dresu Marseja, mada ne od samog starta.
– Piksi je imao tu povredu iz koje se vraćao i bio je pun elana, a na kraju i ljutnje što ne igra. Bio je ljut jer je smatrao da treba da se nađe na terenu, ali na našu sreću – nije igrao od početka. U tih 15-ak minuta se vidjelo o kakvom se igraču radi, imali smo sreće što ga je trener stavio na klupu za rezerve.
Međutim, postoje neke stvari koje Savićević više pamti od samog finala i to je baš ona utakmica sa Bajernom i neviđeno slavlje na “Marakani”!
– Kraj utakmice sa Bajernom će mi više ostati u sjećanju, jer je stvarno bilo fudbalsko ludilo, gdje su igrači Bajerna ostali da leže, hvatajući se za glavu, tužni, a naši navijači ih nijesu konstatovali, to je bilo veliko slavlje. Sada bi bilo teško napraviti neku proslavu bez ekscesa – nasmijao se Savićević i dodao:
– Taj meč sa Bajernom mi je draži nego meč u Bariju. Ali, pehar sa Crvenom zvezdom mi je najdraži. Sa Milanom, Real Madridom, Juventusom je mnogo lakše ostvariti uspjeh. Drago mi je što sam ušao u istoriju Crvene zvezde, ima jednu titulu, ali vrijednu. To će ostati upisano u istoriji Crvene zvezde i to me raduje. Iako neki pokušavaju da me minimiziraju, to mi ne mogu oduzeti – zaključio je Savićević razgovor za Meridian sport.
