U opširnom intervjuu Dejana Savićevića za “Gazeta delo sport” nije bilo priče samo o Milanu iz prethodne godine – tema su bili i “rosoneri” iz perioda kada je Genije igrao na “San Siru”, Zlatna lopta…
Intervju je potpisao Đermano Bovolenta – čuveni novinar “Gazete” koji je i dao Savićeviću nadimak “genije”.
“Bio sam u Crvenoj zvezdi i sve mi je bilo potaman. Osvojili smo evropsku krunu, pobijedili Marsej u Bariju… Morao sam da osvojim Zlatnu loptu, ali dali su je Papenu. Izgubio je u finalu, ali bio je Francuz”, sjeća se Savićević.
Na funkciji predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore je od 2001. godine.
“Zarađujem malo, gotovo ništa. Ali, malo i radim. Sve je u redu, ostavio sam neki novac sa strane, investirao sam u nekretnine. Imam svoje poslove, tako da nemam problem da sarađujem sa Savezom. Nije kao da treniram, to bi bilo izazovno”, našalio se Savićević.
Sjeća se perioda u Milanu sa Maldinijem, Barezijem…
“Maldini i Barezi su bila dva najveća italijanska igrača u moje vrijeme. Paolo je sada dobar menadžer, ima veliko iskustvo, osvojio je Skudeto, Milan mu teče venama”.
Kako će Dejan Savićević ostati upamćen?
“Uradio sam mnogo dobrih stvari, manje ovih drugih. Milan mi je dao puno, možda sam ja njemu mogao više. Žao mi je zbog finala u Beču 1995. godine. Tada sam bio povrijeđen, možda bismo savladali Ajaks da sam igrao. Prve godine smo imali šest stranaca, a samo su trojica mogla da igraju, nije bilo jednostavno živjeti u takvoj sredini. Posljednje sezone, kada se vratio Fabio Kapelo, bilo je loše i tužno. Onda me je Đuzepe Bergomi povrijedio u derbiju na Kupu Italije i nije me više bilo”, zaključio je Savićević.
