Kad nekoga zbog postignuća na nogometnom travnjaku Talijani nazovu “Il Genio”, taj definitivno mora da je zaslužio takvo priznanje.
Genijalnim igrama Italiju, Europu i svijet početkom devedesetih, a prije toga i prostore bivše Jugoslavije, oduševljavao je Dejan Savićević. U dresu Crvene zvezde osvojio je tri nacionalne i jednu titulu europskog prvaka, a isti broj i vrstu titula ponovio je i u Milanu.
Dva puta je igrao na svjetskim prvenstvima – prvo u Italiji 1990. godine, kad su glavne zvijezde reprezentacije bili Safet Sušić i Dragan Stojković, a drugi put osam godina kasnije, kada je ponovno igrao sa Stojkovićem, ali i Sinišom Mihajlovićem, Predragom Mijatovićem, Vladimirom Jugovićem…
Oprobao se i kao izbornik, a posljednjih je godina predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore.
Za Al Jazeeru priča o vremenima kad je igrao sa Sušićem, tko ga danas podsjeća na njegove igre, ali i aktualnom trenutku crnogorskog nogometa.
- Crnogorska nogometna reprezentacija i Savez su jedni od najmlađih na svjetskoj sceni, ali i definitivno sve bolja ekipa. Pokazalo se to i u posljednjim kvalifikacijama, kada su tek u završnici ostali bez baraža. Stvarate li to kvalitetnu reprezentaciju koju ćemo uskoro gledati na nekom od velikih natjecanja?
– Nadam se da ćemo se, kao i Bosna i Hercegovina, plasirati na neko veliko takmičenje. Ako već nismo otišli na SP u Brazilu, bar na sljedeće Evropsko prvenstvo u Francuskoj mogli bismo da se kvalifikujemo. Imali smo problem u kvalifikacijama jer je bilo puno povrijeđenih igrača, a opterećivao nas je mali igrački fond. Kako su nam se igrači povređivali, to nas je omelo da i prošle godine ne uhvatimo minimum baraž. Mislim da imamo dobru reprezentaciju i nadam se da ćemo se u narednom periodu domoći nekog velikog takmičenja.
- Dobro poznajete nogomet na ovim prostorima i svojedobno ste dobro procijenili kako će Bosna i Hercegovina direktno, a Hrvatska kroz dodatne kvalifikacije, otići na SP. Vjerujete li u njihov uspjeh u Brazilu?
– Hrvatska ima dosta dobrih igrača. Nisu to samo Luka Modrić i Mario Mandžukić, nego tamo ima još kvalitetnih fudbalera. Naprimjer, [Ivan] Rakitić je posljednjih godina vrhunski igrač i baš igra u odličnoj formi.
I u Bosni i Hercegovini je nekoliko dobrih igrača, prije svih Edin Džeko i Vedad Ibišević, kao vrsni strijelci, ali i Senad Lulić i Miralem Pjanić, koji su motor ekipe. Posebno mi se sviđa Pjanić, jer ima dobra rješenja u fazi napada i dobar udarac. Sviđa mi se i Izet Hajrović. Iako Bosna i Hercegovina ima puno dobrih igrača, moram upozoriti da bi odbrana trebala da bude malo jača.
I za jednu i za drugu reprezentaciju sam znao da će napraviti dobar rezultat, dok je Srbija ušla u proces podmlađivanja i tu se nije mogao očekivati rezultat. Mislim da će se oni u sljedećim kvalifikacijama prošetati gdjegod bili. Nas su na putu do boljeg rezultata definitivno omele povrede.
- Ako se vratimo u prošlost, sjećamo se Vaših dobrih igrača i u Zvezdi i u Milanu, kojima ste donijeli brojne titule. Vidite li u reprezentacijama iz regije koje putuju u Brazil nekoga tko igrom podsjeća na Vas?
– Svaki period ima svoje specifičnosti u fudbalu. Igra se promijenila, igrači su se promijenili. Pitanje je da li bih i ja danas bio onakav kakav sam bio nekad. Možda bih bio drugačiji. Ako moram nekoga izabrati, neka to bude Hajrović. Među onima koji mi se sviđaju jedini je ljevak, pa malo podsjeća na mene.
- Kad je Vaša karijera krenula uzlaznom putanjom, jedan igrač odlazio je sa scene. Bio je to Safet Sušić. Igrali ste zajedno u Italiji 1990. godine. Koliko su Vam igre s njim značile u nastavku karijere i može li dosegnuti visine kakve je uspio dohvatiti kao igrač?
– Teško da će biti dobar trener kao što je bio dobar igrač. On je bio jedan od najboljih igrača bivše Jugoslavije, a za mene i najbolji kojeg sam gledao na ovim prostorima. Jedan je i od najboljih evropskih igrača. Da bi to dostigao u trenerskim okvirima i postigao visinu kakvu je imao kao igrač, treba poslije Brazila da uzme neki klub i osvoji Kup šampiona. Mnogo visoko ga cijenim kao igrača, a i kao trener dokazao se i kroz kvalifikacije. Definitivno je napravio dobru selekciju i radi dobro.
- Postoji i jedna pikanterija iz 1990. godine, kada ste u Italiji na dresu nosili broj 19. Je li istina da je to bilo po uzoru na Vahida Halilhodžića, koji je taj broj imao na leđima osam godina prije?
– Sviđao mi se taj broj, jer ga je Vahid nosio u Španiji. Jedino to.
- Nedavno je reprezentacija Crne Gore odigrala prijateljsku utakmicu protiv Irana. Imate li neki savjet za Sušića i bh. reprezentaciju?
– Mislim da će Bosna i Hercegovina to dobiti. Igrali smo bez 10 igrača i odigrali bez golova. Oni su imali jednu-dvije šanse, a mi nekoliko poluprilika. Mislim da je Bosna i Hercegovina mnogo jača od njih. Imaju nekoliko dobrih igrača, ali nije to – to. Mislim da je Bosna i Hercegovina favorit u susretu sa Iranom.
- Osim balkanskog, poznajete i talijanski nogomet. Što predviđate Vašim prijateljima u Italiji?
– Italijani su Italijani. Oni i kad igraju loše, prođu grupu i uvijek se dočepaju nekog dobrog plasmana. Računam da mogu da uđu među osam. Da li će ući u polufinale? Nisam siguran.
- Budući da ste nogometni dužnosnik, idete li u Brazil, ili ćete od kuće pratiti Mundijal?
– Neću ići. Ostajem na moru i gledaću utakmice sa jahte. Daleko je sve to, a bio sam u Brazilu šest-sedam puta – što kao igrač, što privatno. Ne volim gužve, dugačka putovanja, vrućine, pa će biti bolje ovako – na miru.
Al Jazeera
