Predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević nije zadovoljan 2018. godinom, ali sa optimizmom dočekuje narednu.
Između nezadovoljstva i nade je briga za budućnost crnogorskog fudbala.
Sada već otvorena zabrinutost, nakon što je postalo jasno da je izvor talenata skoro presušio.
Možda nije presušio, ali odavno, već godinama crnogorski talenti ne postaju pravi igrači, spremni za veliku scenu, za reprezentaciju…
Zbog toga je razgovor sa prvim čovjekom crnogorskog fudbala i počeo i završio se pričom o njima…
“Nisam siguran da se trenerskim poslom bave stručni ljudi, posebno u mlađim selekcijama“, kazao je Savićević.
Fudbalski savez je na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora i zvanično krenuo u proces promjena, za sada samo administrativnih, usvajanjem predloga za izradu nacionalne strategije za rad sa mlađim kategorijama u crnogorskim klubovima.
Problem je evidentiran, rješenje je još daleko…
“Savez se trudi svih ovih godina – radimo terene, poboljšavamo uslove, dovodimo trenere za edukaciju, šaljemo trenere na edukaciju, ali evidentno je da se veći broji klubova veoma malo bave mlađim selekcijama i da se sa njima malo radi. To je naš najveći problem”, ističe Savićević
Zašto – odavno je jasno..
“Gledaju se uski interesi, bitni su samo prvi timovi, cilj je da se ‘uhvati’ 200 hiljada eura od Uefe i ništa drugo. To je pogrešno. Da mi nismo nekoliko puta pomogli da djeca iz pojedinih klubova odu na neke turnire u inostranstvo, pitanje je kada bi oni izašli iz Crne Gore
Savez je, kaže Savićević, pravio određene korake, kao što je i formiranje U 15 selekcije.
“To nije takmičarska ekipa, već je cilj da djeca što ranije počnu da se okupljaju, da igraju međunarodne utakmice i zajedno treniraju, kako ne bi igrali takmičarske utakmice nakon samo pola godine zajedničkog rada. Izgleda da je i to bilo malo…
Sve se to odražava na rezultate svih nacionalnih timova..
“Kada igramo međunarodne utakmice mlađih timova, i sa rivalima iz okruženja, vidiš da oni bolje trče, da su fizički bar za nijansu superiorniji od naših igrača… Zašto? Vjerovatno zbog toga što se kod nas slabije radi sa mladim igračima, njihove utakmice na domaćoj sceni su slabijeg intenziteta. Još nisam vidio da igrači mlađih klupskih selekcija rade kondicione treninge. Sve su to neke igrice, neka tiki-taka. Još ih nisam vidio da trče bez lopte na treninzima. Mi smo godinama evidentirali probleme, sve što smo primijetili pokušali smo da ispravimo. Recimo, u inostranstvu se igra sa sedam lopti, nema zadržavanja vremena, a naša djeca nisu mogla da izdrže 35 minuta u tom tempu. Mi smo tada naložili da se na taj način igraju utakmice naših mlađih ekipa. Skretali smo pažnju na sve, ali slabo čuju. Ako ovako nastavimo, bićemo u velikom problemu.
Ingerencije FSCG svodile su se, međutim, samo na savjete, preporuke, ukazivanja, ističe Savićević.
“Treneri nemaju povjerenja u mlađe igrače, to je očigledno. Da nema odluke FSCG da mora da igra bar jedan igrač mlađi od 21 godine, ne bi igrao nijedan… Možda 2-3 ukupno u ligi. Sa druge strane, treneri su često i najbolje plaćeni ljudi u klubu, a nemaju ni rezulate, niti prave igrače…
To baš i nije fudbalska logika…
“U jednom momentu su se u određenim klubovima pojavili ljudi koji nisu iz fudbala i te priče. Nekoliko klubova je poremetilo tržište sa cijenama i igrača i trenera. FSCG ne može da se miješa – oni plaćaju, kupuju, dovode… Mi možemo da pomognemo, ali ne možemo da odredimo ko će i kako će da radi, mada je očito da nema kontinuiteta u vođenju klubova, planova. Ne znam ni šta će nagrade Uefe ako se 70 odsto potroši na plate i ugovore, koji su često nerealni. Šta ako se ne izađe u Evropu – klubovi mogu opet da dođu u situaciju da nema novca, da kasne plate. Ukratko – mi možemo da donesemo neke odluke, ali ne da utičemo na to kako će klubovi, u okviru tih odluka, da se ponašaju.
I igrači koji žele da naprave nešto u karijeri mogli bi da se ponašaju drugačije, da donose bolje odluke…
“Mnogo je faktora, a ekonomska situacija je jedan od razloga stagnacije. Roditelji su nestrpljivi, misle da će brzo da riješe egzistencijalne probleme, a menadžeri nude brda i doline… Mi smo imali nekoliko vrhunskih talenata koji nisu napravili ništa. Ja sam mislio da će, recimo, Koča Krstović da bude čudo, kada je imao 14-15 godina, pa Sejo Banda… Više sam očekivao od Bakića i Đorđevića, dobili su šansu u našoj ligi, afirmisali se sa 17-18, pošli u pravo vrijeme, ali u pogrešne klubove – Đorđević u Zenit, Bakić u Fiorentinu. Šest i po godina je prošlo, a kakvu karijeru imaju. Da su imali bolji izbor bili bi, vjerujem, mnogo bolji igrači. Napravili su odmah dobre ugovore, ali su stagnirali u karijeri. U našoj ligi ima mnogo momaka koji stagniraju, zadovoljavaju se ugovorima od dvije hiljade eura, kapitenskom trakom, misle da će sve samo doći. Nije baš tako….
Malo po malo, i dođe se do suštine – bez mladih igrača, tehnički obučenih, a fizički i mentalno spremnih za nastupe na velikoj sceni, budućnost nacionalnog tima je ozbiljno ugrožena…
U dva prethodna takmičarska ciklusa izvršena je smjena generacija, Ljubiša Tumbaković je bio na čelu tog procesa. Uradio ga je dobro, čini se – najbolje što je mogao…
“Tumba je napravio mnogo veliki pomak. Stvorio je dobru reprezentaciju, kada smo kompletni – možemo pa pariramo većini nacionalnih selekcija”, jasan je Savićević.
Problem u posljednjem ciklusu, u Ligi nacija, bile su povrede. Da li bi Crna Gora, pored Srbije i Rumunije, u najjačem sastavu imala bolje rezultate – možda i ne bi, a da li bi bila konkurentija – to sigurno.
U teškoj situaciji, vidjelo je, ipak, da Crna Gora sa Tumbakovićem na klupi i kraj terena, ima obrise “pravog” tima, koji je limitiran kvalitetom, ali koji na terenu, uglavnom, ispunjava fudbalske postulate – taktičku obučenost, disciplinu, stil..
“On je, i pored brojnih povreda, uspijevao da sastavi tim, da se ne obrukamo… Prvi put nam se dogodilo da smo toliko imali povrijeđenih igrača u ovo doba godine, a to nije do selektora, to je jednostavno splet okolnosti. Da nismo izgubili od Rumunije u posljednjem meču, ostvarili bismo očekivan rezultat. Ne mogu da kažem da sam, ukupno gledano, nezadovoljan najboljom selekcijom. Rezultatima ne mogu da budem, ali kada Jovetić samo odigra jednu, Savić dvije, kada u sepembru imaš tri, u oktobru četiri, a u novembru šest povrijeđenih igrača – to je udarac i za mnogo veće i jače. Možda smo mogli više da je sudija, recimo, sudio penal za nas u Rumuniji, a morao je. U Beogradu nam je poništen gol, ali to je bila situacija koju je bilo teško vidjeti. Da su ta dva detalja bila u našu korist, sve bi izgledalo drugačije.
Od marta slijede novi izazovi, kvalifikacije za EURO 2020
“Ako može Island na veliko takmičenje – možemo i mi. Možemo sigurno” ubijeđen je Savićević.
Da li baš na prvo naredno – rivali su Engleska, Češka, Bugarska i Kosovo. Bitka je za drugo mjesto..
“Engleska je apsolutni favorit. To nije selekcija sa kojom smo igrali ranije – ova je mnogo bolja. U naponu su snage, imaju odlične rezultate. Češka i Bugarska su neugodne selekcije, koje su, sigurno zadovoljne što su izvukli nas”.
Kosovo je, priznaje Savićević, bio najnepoželjniji rival…
“Mi smo u posljednje vrijeme u vanrednom stanju – prvo meč sa Srbijom, sada sa Kosovom. To su utakmice koje je najteže organizovati. To je jedini tim koji sam želio da izbjegnemo, kada smo već ‘pobjegli’ od grupe sa Holandijom i Njemačkom. Kosovo je opasna selekcija, a mi ne možemo, niti smijemo bilo koga da potcijenimo. Njih ima više od nas, dobili su polet i entuzijazam nakon dobrih izdanja u D Ligi nacija. Ali, ako smo kompletni, bolji smo od njih. Međutim, grupa je takva da će, vjerujem, biti rasipanja bodova, neizvjesna grupa do kraja. Ubijeđen sam da imamo šanse“, zaključio je Savićević
Jovetić će se brzo vratiti
- Da li ste u kontaktu sa Jovetićem, kada bi mogao ponovo na teren?
“Čuo sam se sa njim. Problem u Monaku je taj što je nekoliko igrača, među njima i Stevan, počelo da igra, iako nisu bili maksimalno oporavljeni. Obnavljali su povrede. Klub je smijenio medicinski tim i sada nema povratka na teren dok igrač nije 100 odsto zdrav. On je počeo normalno da trenira, brzo će se vratiti u kombinaciju za prvi tim”, rekao je Savićević.
Veliki klubovi će se jednog dana odvojiti do ostatka Evrope
Jedna od užarenih tema evropskog fudbala je najavljeni “bunt” najvećih i najjačih klubova, te njihovi (skriveni) planovi o formiranju takmičenja zatvorenog tipa, odnosno odvajanju od Uefe i Lige šampiona…
“Mislim da se sve pogrešno protumačilo. Uefa ima ugovor sa klubovima do 2024. godine i do tada neće biti promjena bilo kakvih. Nema promjena ni što se tiče prohodnosti u Ligu šampiona, a jedina je što se od 2021. godine uvodi novo takmičenje Liga Evrope 2. Šta će biti kasnije – mislim da će jednog dana klubovi uspjeti da se odvoje, ako se nastavi ovaj trend. Nisam siguran da će nacionalni savezi biti jaki da se odupru. Politika odlučuje, iako kažu drugačije. Ne vjerujem da FS Italije može nešto da zabrani Juventusu, španski Realu ili Barseloni, francuski PSŽ-u… Oni su politički jači od nacionalnih saveza…”, ističe Savićević.
- Da li je to dobro za fudbal…
“Ljude u najvećim klubovima zanima samo profit, njih ne zanimaju mali, za razliku od Uefe… Sutjeska dobije 800 hiljada eura za titulu, što je veliki novac za jedan naš klub. A, odakle dolaze igrači u najbogatije klubove – dolaze iz malih, manjih… Kojeg igrača ima, recimo, PSŽ iz sopstvene škole u prvom timu – nijednog. Takvih je primjera mnogo”, navodi predsjednik FSCG.
Suđenje nikad slabije: Oni su pošteni momci, ali…
Kada je domaća klupska scena u pitanju – kvalitet je, jasno je svima, na veoma niskom nivou.
Problem u prvom dijelu tekuće sezone bilo je i suđenje, kaže Savićević.
“Bilo je previše grešaka. Klubovi su se opravdano ljutili, ali nisu dizali tenzije, nije bilo teških riječi, na čemu sam im veoma zahvalan. Shvatili su da nije riječ o namjernim, već o sportskim greškama. Naše sudije su pošteni momci, ali su nama osim poštenih momaka potrebni i oni koji znaju da sude. Tim problemom ćemo se pozabaviti”, rekao je Savićević.
