Rekao sam to i ranije – Silvio Berluskoni mi je bio kao drugi otac. Djeluje kao velika i pretjerana rečenica, ali istina je. Osjetio sam da me voli, da me poštuje, branio me je. Čak i previše.
Tim riječima je Dejan Savićević, legenda Milana i aktuelni predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, za “Gazetu delo Sport” opisao svoj odnos sa nekadašnjim prvim čovjekom “rosonera” i bivšim premijerom Italije, koji je u ponedjeljak preminuo u 86. godini.
“Volio je on mene, a volio sam i ja njega. Oprostiću se posljednji put od njega”, dodao je Savićević i otkrio da je na Berluskonijevu sahranu krenuo automobilom.
“Razgovarao sam sa Danijelom Masarom (nekadašnji Savićevićev saigrač u Milanu, prim. aut) i rekao mu da mogu da dođem avionom, ali on me je savjetovao da sačekam, jer se radi o državnoj sahrani, da postoje pravila i ograničenja za bezbjednost. U redu, to razumijem i u tom trenutku sam krenuo autom iz Podgorice u Milano. Danas ću i ja biti u Duomu, tu sahranu ne mogu da propustim”, dodao je Savićević.
Državna sahrana je zakazana za sjutra popodne na Pjaca Duomo u Milanu.
Novinara Gazete zanimalo je u kom smislu je Berluskoni bio Savićevićev drugi otac.
“Griješio sam, ali on bi sve sredio i rekao mi da ostanem miran, da budem strpljiv. Jednom sam protiv Anderlehta odbio da idem na klupu, trener Fabio Kapelo je bio ljut. Berluskoni se saglasio sa Fabijom, ali je rekao i da Dejan mora da se razumije, da je on šampion i da pati jer ne igra”, objasnio je Savićević.
Crnogorski “genije” i ranije se ljutio zbog klupe.
“Znate, htio sam da igram. Istina je da sam sa 17 godina odbio klupu i rekao treneru Budućnosti: ‘Ili igram ili idem na tribine’. Sa 21 sam selektoru Jugoslavije Ivici Osimu poručio: ‘Ako me pozovete pusti me da igram, inače ću ostati kod kuće’. Htio sam da igram, igram i igram”, priča Savićević.
Prisjetio se i dolaska u Milano.
“Bilo je jako teško u početku, nisam mogao da izdržim. Poludio sam, htio da idem kući. Poslije šest mjeseci sam tražio da odem”.
Da li ste to rekli Berluskoniju?
“Da, ali mi je rekao da ostanem miran. Kapelo me je puštao da igram vrlo malo, takođe zato što su tu bili Rud Gulit, Marko van Basten i Frank Rajkard”.
A kada je Savićević postao genije Milana?
“Poslije nekog vremena i mnogo problema zbog jezika, navikavanja na grad, hranu, saigrače, drugom ligom. Mnogo su mi pomogli predsjednik i tadašnji saigrač Zvonimir Boban. Zvone mi je rekao: ‘Dejane, ne budi glup – jači si od svih, nemoj da ideš. Vidjećeš, igraj pa sve razbij'”.
Nezaboravna priča je i finale Lige šampiona u Atini 1994. i Savićevićev lob – jedan od najljepših golova u istoriji ovog takmičenja.
Prelomite sve u finalu Atine 1994. Genijalni šampion Evrope i Berluskoni šef vlade. Hoćemo li ponovo videti te trenutke?
“Prošlo je skoro trideset godina, ali istina je da određene stvari, određene emocije nikada ne zaboravite. Igrali smo protiv Barselone, bili smo autsajderi, osuđeni na propast. A umjesto toga smo pobijedili sa 4:0”, priča Savićević.
Šta vam je tada Berluskoni rekao?
“Nije ga bilo, jer su ga upravo bili izabrali za premijera. Zvao me je dan prije meča i rekao: Dragi Dejane, kažu da si genije. Pa, pokaži mi protiv Barselone.”
Savićević ga nije razočarao…
“Bilo je to možda i najljepše finale. I kad pomislim na taj gol uvijek mi padne na pamet moj Milan, Berluskoni, to divno okruženje. Postali smo takvi, jer je on bio tu – naš veliki predsjednik”, zaključio je Savićević.
