Stasiti Mojkovčanin i stub odbrane Crne Gore, Stefan Savić nije uspio da izbori plasman na Svjetsko prvenstvo 2018. godine.
Stameni štoper Atletika Stefan Savić je sa svega 26 godina ispisao fudbalsku priču na kojoj bi mu pozavidjeli i najbolji igrači sa naših prostora. Karijeru je počeo u Brskovu, nastavio je u BSK-u iz Borče, da bi se prelaskom u Partizan u potpunosti afirmisao kao fudbaler osvojivši duplu krunu i nastupajući u Ligi šampiona. Uslijedio je transfer u prebogati Mančester siti, potom u Fiorentinu, dok dolazak u redove “jorgandžija” 2015. predstavlja krunu njegove blistave karijere.
– Imam mnogo drugova u reprezentaciji Srbije i veoma sam srećan zbog njih pošto će se naći na Svjetskom prvenstvu. Kada se već Crna Gora nije plasirala na najveću fudbalsku smotru, onda nemam dilemu koga ću zdušno bodriti. Navijaću za Srbiju, a nadam se da ćete imati zapaženiju ulogu na Mundijalu. Nakon pobjede “orlova” nad Gruzijom, čestitao sam Aleksandru Kolarovu što će drugi put u karijeri biti učesnik najvećeg takmičenja. Presrećan sam zbog njega – rekao je Savić za “Blic”.
Kakve su šanse Srbije na Mundijalu?
– Imaju odliču ekipu, spoj mladosti i iskustva od igrača koji nastupaju u velikim evropskim klubovima. Mnogo toga zavisi od grupe koju izvuku, ali ukoliko se kockice poklope, ubijeđen sam da će proći u narednu rundu. Kasnije je sve moguće, a ja ih vidim bar u četvrtfinalu.
Malo je nedostajalo da se i Crna Gora nađe u Rusiji?
– Kada se na kraju kvalifikacija za Mondijal podvuče crta, Crna Gora je doživjela neuspjeh jer se nismo plasirali na završnicu. Ipak, ako se uzme u obzir da nam gotovo niko nije davao šansu da ćemo se do samog kraja boriti za odlazak u Rusiju, činjenica jeste da je i treće mjesto u grupi dobar rezultat. Ostaje žal što nas neće biti na SP.
Ljubiša Tumbaković je uradio odličan posao?
– Selektor je sastavio odličnu grupu igrača, sve je u najboljem redu funkcionisalo, ali su nas i neke povrede sputale da napravimo značajniji rezultat. Imali smo 16 bodova dva kola prije kraja, ali nismo uspjeli čak ni do mjesta u baražu, pa se osjećam pomalo razočarano. Ohrabrujuće je to što su u ovim kvalifikacijama priključeni odlični mladi fudbaleri poput Marka Jankovića i Nebojše Kosovića, a uz provjerene snage poput Stevana Jovetića i Mirka Vučinića vjerujem da možemo do završnice narednog velikog takmičenja.
Kako gledate na Partizanove igre u Evropi?
– Pratim crno-bijele kad god mogu i presrećan sam zbog činjenice da se moj bivši klub kvalifikovao u elitno takmičenje. Drago mi je što je i Crvena zvezda dio Evrope, jer je to dobro za srpski klupski fudbal. Imao je Partizan priliku da pobijedi Dinamo iz Kijeva u Humskoj i da tako poveća šansu za plasman u narednu rundu, ali ih je neiskustvo puno koštalo. Bez obzira na to, crno-bijeli i dalje imaju priliku da prođu grupnu fazu i očekujem da već u četvrtak protiv Skenderbega u Albaniji ostvare pobedu.
Crvena zvezda dočekuje Arsenal na “Marakani”?
– Sjećam se 2010. i Partizanovog okršaja sa Arsenalom u Humskoj, izgubili smo sa 3:1, a mogli smo do boda. Atmosfera je bila nezaboravna, pa sam uvjeren da će i Zvezda imati priliku na svom stadionu. Volio bih da crveno-bijeli pobijede “tobdžije”, jer i u njihovim redovima imam nekoliko prijatelja. Na Partizanovom stadionu u utakmici Lige šampiona protiv Arsenala nije radio reflektor, pa neka Zvezda proba nešto drugo, jer nama ovo nije uspjelo. Šalu na stranu, uvjeren sam da Zvezda može do iznenađenja, a smatram da će se sigurno naći u narednoj rundi jer već ima četiri boda.
Prva ste ekipa koja je uspjela da odoli Barseloni (1:1) posle osam kola Primere?
– Tu smo da nerviramo Barselonu i Real. Teško je boriti se sa gigantima. Atletiko je poslednjih pet, šest godina porastao kao klub, postali smo jedan od najznačajnijih timova u Evropi, a i finansijski se približavamo velikanima. U današnjem fudbalu novac diktira tempo, dok je nas u razvoju usporila zabrana transfera u poslednja dva prelazna roka. U januaru nam stižu Dijego Košta i Vitolo, pa vjerujem da ćemo s njima moći da se umiješamo u borbu za trofeje – zaključuje Savić.
Možete li da uporedite vječiti derbi sa okršajima Atletika protiv Barse i Reala?
– Verujte da u životu nisam osjetio veći pritisak nego u utakmici Partizana i Crvene zvezde. U Španiji su takve utakmice druga dimenzija. Potpuno su drugačiji ulozi i ambijent, pa postoji samo pritisak rezultata.
Ko je najbolji trener sa kojim ste sarađivali?
– Radio sam tokom karijere sa velikim trenerima, ali čovjek koji je veoma zaslužan za moj napredak je Aleksandar Stanojević. Izdvojio bih njega i Čola Simeonea, u nekim stvarima su dosta slični. Vrlo su detaljni i analiziraju svaku situaciju.
