Donosimo vam intervju sa defanzivcom naše reprezentacije i Atletko Madrida.
Od Brskova pa preko Borče, Partizana, Mančester Sitija, Fiorentine do Atletiko Madrida, Stefan Savić je prešao put od trnja do zvijezda. Stefan važi za igrača koga su trening, odricanja, upornost i zalaganje, rad, red i disciplina koju je sam sebi nametnuo, afirmisale sada već u 26-oj godini kao jednog od najboljih štopera Evrope, bez ikakve dileme. Navijačima Crne Gore je postao najbitniji igrač, jer se svi bolje i sigurnije osjećamo kad znamo da protivničke napadače čeka zid u vidu Stefana Savića koji čuva naš gol. Blago od igrača, mnogi će treneri reći, zato što može da igra sve pozicije u defanzivnoj liniji, uliva sigurnost saigračima, čini ih boljim, pravi vođa odbrane bez koga nijedna ozbiljna ekipa ne može da se zamisli.
Pitali smo Stefana koliko mu znači kad ga jedan od top 5 trenera današnjice, kakav je Diego Simeone, želi u svom prvom timu ?
“Dijelimo mišljenje o Simeoneu kao jednom od najboljih trenera u današnjem fudbalu i sigurno je privilegija kada vas on želi u timu. Takođe mislim da sam dosta napredovao od dolaska u Atletiko u svakom aspektu. Njegov temperament i posvećenost svom poslu dopire do nas igrača i prenosi se na teren”.
Poznatno je da ekipu iz glavnog grada Španije krasi timski duh koji im je sigurno nametnuo Simeone, a kakva je i ko je zadužen za atmosferu u svlačionici i sa kojim igračima Stefan provodi najviše vremena van terena ?
“Atmosfera u ekipi je odlična, niko se previše ne izdvaja ni u čemu, pa je to i vjerovatno jedan od razloga kompaktnosti ekipe. Najviše slobodnog vremena provodim sa Oblakom i Vrsaljkom što je i prirodno obzirom na to da pričamo istim jezikom, a i mentalitet nam je sličan”.
Stefan je igrao u velikim ekipama, u tri od pet najjačih liga u svijetu i suočio se sa mnogim igračima ekstra klase, ali sada kada je prešao u Španiju ima često priliku da igra protiv dva najbolja igrača, dva rekordera. Kako se spremaš za Ronalda, a kako za Mesija, ima li razlike?
“Ne spremam se posebno ni za Lea niti za Kristijana, jednostavno znam da igram protiv najboljih na svijetu i znam da je najbolji i najefikasniji način zaustaviti ih jeste da kao ekipa djelujemo defanzivno dobro i složno”.
U sezoni 2004/2005 Fernando Tores i Dijego Simeone su zajedno igrali u Atletiku, u tom momentu El Ninjo je bio kapiten Diegu. Sada je situacija drugačija. Kakav je odnos sadašnjeg trenera i devetke ?
“Ni Simeone ni Tores nisu dozvolili da to utiče na njihov odnos, kao ni na atmosferu u ekipi. Zna se ko je glavni. Simeone ima odnos sa Fernandom kao i sa svakim drugim igračem”.
Sa samo 26 godina Stefan je stigao da igra u čak tri velika gradska derbija. Koji je najteže a ujedno i najljepše igrati ?
“Svaki derbi ima posebnu draž ali na mene je bez dileme najsnažniji utisak ostavio beogradski derbi Partizan – Crvena Zvezda. Taj derbi mi je najznačajniji i doživljavam ga drugačije od ostalih, to se ne može riječima opisati. Međutim kako ne spomenuti 28. Maj prošle godine, finale Lige Šampiona, gradski derbi. Nevjerovatan pritisak, meč ogromne težine. Sjajno iskustvo, to nikad neću zaboraviti”.
Za koji tim je Stefan Savić navijao kao dječak i na koga se od fudbalera najviše ugledao i kome se divio dok ih je gledao na malim ekranima? Takođe smo ga pitali sa kojim igračem bi volio da čini štoperski tandem ?
“Navijao sam i dalje navijam za Partizan. Smatram da sam imao mnogo sreće i da zaigram za voljeni klub. Idol mi je bio Alesandro Nesta. Vrhunski štoper, majstor ove igre. Neko ko je bio primjer kako se treba ponašati na i van terena. Tako da bi sa Nestom najradije igrao u paru”.
Ko je po Stefanovom mišljenju najveći fudbalski majstor sa kojim je trenirao, ko je to Stefana ostavljao bez daha na treninzima?
“Trenirao sam sa mnogim igračima svjetske klase, koji su dolazili sa raznih kontinenata. Međutim, moram izdvojiti naša dva mađioničara, Mirka i Stevana, koji su po meni veliki majstori ove igre”.
Poznato je da fudbaleri praktikuju određene rituale prije i posle mečeva koji im donose sreću. Da li i Savić posjeduje iste ?
“Iskreno nisam sujevjeran. Vjerujem samo u sebe i svoje saigrače. Ne praktikujem nikakve rituale” – kratko i jasno je zaključio crnogorski reprezentativac.
