Fudbaleri Budućnosti poraženi su i poniženi na Islandu, izgubili su 5:0 u meču u kojem u najvećem dijelu djelovali neozbiljno i amaterski, praktično kao rekreativna ekipa, fudbalski davno prevaziđena.
Pored njih je Brejdablik, šampion tek nešto bolje rangirane lige iz evropskog podruma, djelovao kao Mančester siti u najboljoj formi – jednostavno, timski, efikasno. Pokazali su “blikari”, kako je nadimak domaćina, ili “ribari”, ako se misli na sve Islanđane, kako se igra fudbal u 21. vijeku, ili kako treba da se igra.
Samo tri dana ranije, Brejdablik je pobijedio Tre Pene iz San Marina (7:1), ful-amatersku ekipu koja se držala u prvom poluvremenu, dok je imala snage – dala je gol, napravila je još dvije šanse u igri koju su čak i fudbaleri Budućnosti opisali kao “ravnopravnu”.
Ništa od toga oni nisu pokazali kada su stupili na scenu – čak ni ono što jesu fudbaleri iz San Marina. Je li to isti nivo i ko su amateri? Teren ne laže i na njemu se ništa ne dešava slučajna. Posebno nešto što ima svoju najavu i svoj kontinuitet trajanja.
Na Islandu se, naime, nije dogodilo ništa što već nismo gledali. Prije dvije godine ista Budućnost je primila četiri gola na Farskim Ostrvima, pa na svom terenu još dva – ukupno šest od ekipe Torshavn, kada je bilo jasno da je na fudbalskoj mapi Evrope došlo do munjevitih promjena, a da je Crna Gora nepovratno zaostala.
Od tima sa Farskih Ostrva potom je ispala i Sutjeska, Budućnost je i prošle godine eliminisana od Brejdablika.
Pa, ipak, malo je ko vjerovao da će crnogorski prvak primiti baš ovakav udarac.
Tinjala je nada da nije takva razlika, da nismo baš toliko u fudbalskom živom blatu, na turniru u kojem učestvuju četiri najslabije rangirane zemlje u Evropi. Podgoričani su pobijedili prvaka Andore u polufinalu, rezultatski ubjedljivo, tim iz San Marina je pravio šanse Brejdabliku, koji, pričalo se, “nije jak kao prošle godine”. Uostalom, treći je u prvenstvu Islanda, ima 10 bodova manje od lidera, Vikingura. Kako onda igra ta ekipa?
Svaka nada je, ispostavilo se, bila lažna, a Island je pokazao, ili potvrdio, istinu – nema budućnosti (crnogorskog fudbala), sa velikim ili malim slovom, svejedno.
Način na koji su izabranci Miodraga Džudovića primali golove u prvom poluvremenu potvrdio je neozbiljnost, dekoncentraciju, neobučenost.
Svih pet golova jesu bili plod konkretnih i ubitačnih akcija islandskih fudbalera, ali su bili i posljedica bizarnih reakcija fudbalera Budućnost – posebno prva četiri u prvom poluvremenu, svaki je neodoljivo ličio jedan drugom.
Kod prvog je pogriješio vezista Marko Pavlovski – odigrao je neozbiljno kratku povratnu loptu za ovaj (pretkvalifikacioni) nivo takmičenja, Steindorson je dodao do Einarsona i za tren oka je bilo 1:0, u petom minutu.
Kod drugog, u 22. pogriješio je desni bek Uroš Ignjatović, njegov promašaj lopte mogao bi da se nađe u TV isječcima, a Sigurdarson je s lijeve strane pogodio dijagonalu gola Pavličića.
Kod trećeg, u 29. minutu, loptu je izgubio vezista Miomir Đuričković, a Ejolfson precizno gađao gornji ugao.
Kod četvrtog, u 33, zaplivao je štoper Zvonko Ceklić, a Gunlaugson nije oprostio – pogodio je donji ugao.
Kod petog, u 74, pogriješio je drugi defanzivac Damjan Dakić, loptu mu je oduzeo rezervista Svantorson i plasirao loptu u gol za 5:0.
Greške fudbalera Budućnosti kod golova, ali i realizacija domaćih igrača, pokazala je razliku – čak i u osnovnoj, elementarnoj, baznoj tehnici. I tu smo bilo u zabludi – da smo “tehnički bolji” od Islanđana. A šta tek reći o fizičkoj pripremi – trčanju, taktici i ostalim elementima.
Ništa više bitno nije vrijedno pomena, Budućnost je imala jednu jedinu šansu u prvom poluvremenu, stekao se da su igrači Brejdablika u nastavku i malo usporili ritam.
Nakom poraza u finalu pretkvalifikacionog turnira za Ligu šampiona crnogorski prvak se seli u 2. kolo kvalifikacija za Ligu konferencija. Ako iko ima volje da razmišlja o tome, ili ako je uopšte nekom značajno – rival je poraženi iz dvomeča Žalgiris (Litvanija) – Struga (Sjeverna Makedonija).
Kriterijumi su već nekoliko godina spušteni do dna, prije turnira je bilo jasno da nije katastrofa, a ni iznenađenje, ako Budućnost ne osvoji turnir na Islandu. Ipak, nakon ovakog poraza, sve maske padaju, ako ih je uopšte bilo – crnogorski klupski fudbal ponire, svjetlost se ne nazire.
