Atmosfera koju su navijači napravili u Bijelom Polju, na utakmici između rukometašica Crne Gore i Poljske, pokazala je da nacionalne selekcije imaju najveću podršku u sredinama u kojima nisu tako česti gosti.
U Bijelom Polju su i rukometaši Crne Gore proslavili plasman na prvo veliko takmičenje, Evropsko prvenstvo 2008. u Norveškoj, a scene iz „Nikoljca” 17. juna 2007. nakon druge pobjede nad Portugalom u baražu (33:27) dio su istorije našeg sporta.
„Lavovi” su te 2007. igrali i sa Holandijom u Bijelom Polju (32:27), kao i u maju prošle godine sa Slovačkom (31:30). Iako je atmosfera uvijek bila odlična, taj duel sa Slovacima će, bar za neko vrijeme, biti posljednji u Bijelom Polju.
Razlog – rukometni reprezentativci Crne Gore su tražili da ubuduće igraju samo u Podgorici i Nikšiću.
U dopisu upućenom RSCG pred Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj, u koji su „Vijesti” imale uvid, izabranici Dragana Đukića su tražili da im hotel „Verde” bude „baza za sva naredna okupljanja, jer jedini po svojim karakteristikama odgovara uslovima potrebnim za neometano funkcionisanje i rad reprezentacije”.
Uzgred, zahtijevaju da se igra „u jednom od dva najveća grada Podgorici ili Nikšiću, što zbog kapaciteta dvorana, tako i zbog geografskog položaja”.
Vidjećemo do kad će RSCG ispunjavati ove zahtjeve, jer sigurno može da potroši manje sredstava u nekom drugom hotelu ili gradu u Crnoj Gori. Uostalom, „lavicama” ništa nije falilo u Bijelom Polju i hotelu „Dominus”, koji nema bazen i sve prateće sadržaje kao „Verde”, baš kao i „Sidro” u Baru pred Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, gdje su stigle do četvrtfinala. Njima je rezultat bio u prvom planu i stigao je…
Osim da budu smješteni isključivo u „Verdeu” i da igraju u Podgorici i Nikšiću, „lavovi” su tražili i da se odrede dnevnice (za Hrvatsku su dobijali više nego skromnih 13 eura, a za dane priprema u Crnoj Gori po šest i po), kao i „dovoljnu količinu opreme da bismo najzad ličili na reprezentativnu selekciju kako na terenu, tako i van njega”.
Konstatovali su i da „funkcionisanje u jednoj trenerci i jednoj majici u toku čitavog okupljanja je nemoguće, a šarenilo opreme na treningu i pored prelijepog kolorita nije slika koju treba da šaljemo u svijet”.
Konstatovali su i da „na osnovu dosadašnjih rezultata i našeg odnosa prema dresu sa državnim grbom smatramo da ne tražimo previše, već samo ono osnovno što zaslužuje svaki reprezentativac svoje zemlje”.
Pred odlazak na Evropsko prvenstvo, „lavovi” su dobili po 25 kompleta mikrofiber i pamučnih trenerki, jakni i torbi, koje su bili dužni da vrate nakon nastupa u Hrvatskoj.
Igrači su na sastanku u Zagrebu obavijestili sportskog direktora reprezentacije Blaža Lisičića da ne žele da vrate opremu, a ekonom RSCG Ranko Janković je u dopisu Upravnom odboru konstatovao da zbog toga neće biti u mogućnosti da pripremi odgovarajuću opremu za naredno okupljanje.
Uzgred, obavijestio je UO da je skupocjeni aparat za elektronsku masažu vraćen oštećen…
