Povodom izvještaja sa okruglog stola o Nacrtu Zakona o sportu, koji je u ponedjeljak održan u Podgorici, pod naslovom “Zakon odgovara jedino predlagaču”, u kojem je “Janović predložio Rašoviću da posjeti Institut u Kotoru!”, reagovao je Zoran Rašović, sportski direktor u Džudo klubu Duklja.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
“Sve je i u tom dijelu tačno, jedinu zamjerku prepoznajemo, a i to je razlog moga obraćanja, da autor u tekstu nije naznačio motive radi kojih sam kako stoji u tekstu, citiram “Sam je bez davanja riječi više puta govorio”. Smatram da na taj način Vaši uvaženi čitaoci mogu da steknu pogrešnu percepciju o mojem vaspitanju, dovodeći pri tom i kredibilitet same moje aktivnosti i zalaganja da se donese kvalitetan Zakon o sportu.
“Da je savjet, koji je mene upućen od strane ministra Nikole Janovića da posjetim Institut u Kotoru, aludiraući na Psihijatrijsku bolnicu u Dobroti, bio sa pozicija vrhunskog sportiste, mene bi ta činjenica kao bivšeg sportistu, sadašnjeg sportskog radnika i vatrenog navijača svih nacionalnih reprezentacija Crne Gore jako zabrinula. Međutim, kako je to upućeno sa političke pozicije u svojstvu ministra, koji se nalazi u zadnjoj fazi transformacije crnogorske “ajkule”, u početnu fazu političke “pirane”, mene bi uveseljavala, da motiv nije jako ozbiljan, a odnosi se na moje kontinuirano zalaganje da se donese kvalitetan Zakon o sport, i njegovoj da prođe ovako nakaradan Nacrt zakona o sportu..
Poenta uputa da posjetim Institut u Kotoru, ne ogleda se u samom činu u upadicama, već je problem u sadržaju koje su iznijete u tim upadicama kao i aktivnostima preduzimanim od moje strane u prethodnom periodu, sa čime Vaš novinar nije bio upoznat”.
“Ja bih iskoristio priliku da se zahvalim ministru Nikoli Janoviću, što na ovakav način prepoznaje moj trud i aktivnosti koje su se ogledale i u činjenicama da sam osim kod Ministarstva sporta pokrenuo Incijativu za povlačenje Nacrta zakona o sportu iz postupka Javne rasprave i njegovo vraćanje u početnu fazu pripreme, uz do detalja obrazloženu argumentaciju na blizu 20 strana teksta, tražeći podršku i kod predsjednika g-dina Vujanović Filipa, predsjednika Skupštine Crne Gore, g-dina Brajović Ivana, premijera g-dina Marković Duška; ministra Pravde, g-dina Pažin Zorana, predsjednika Crnogorskog olimpiskog komiteta g-dina Simonović Dušana; Univerziteta Crne Gore, Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje iz Nikšića, Univerziteta Donja Gorica, Fakulteta za sportski menadžment; nacionalnih sportskih saveza, svih Opštinskih sekretarijata za sport; svih javnih emitera, između kojih i Vašoj kući i svih političkih subjekata. Uz očekivanje da ona bude doživljena kao dobronamjerna i da je ona isključivo usmjerena prema našoj želji da se donese kvalitetan Zakon o sportu”.
Da je ministar Nikola Janović ozbiljno shvatio ovaj okrugli sto o Nacrtu zakona o sportu, koji se održao u Podgorici morao je da pozove sve članove Radne grupe koji su aktivno učestvovali u njegovom donošenju, da brane ono što su donijeli, na što sam ja i ukazao u jednoj od mnogobrojnih upadica”.
Završio bih ovo obraćanje sa mjestom u Incijativi dokle mi je bilo dozvoljeno, to jest na mjestu đe sam pokušao da ukažem na sljedeću problematiku u ponuđenom Nacrtu zakona o sportu :
– koja ukazuje na štetne posledice po crnogorski amaterski sport,
– bitne segmente sporta koji nijesu prepoznati u Nacrtu zakona o sportu, a morali su biti,
– dio koji je diskriminatorski i u suprotnosti sa Ustavom,
“Crnogorsko društvo a prije svega sportisti, sportski stručnjaci, stručnjaci u sportu, upravljačko – organizacioni kadrovi u sportu i roditelji sportista zaslužuju i imaju pravo da dobiju kvalitetan zakon o sportu.
Ministarstvo sporta ima obavezu da zakon o sportu uskladi sa Ustavom i međunarodnim pravnim aktima, između ostalog i u cilju suzbijanja diskriminacije u sportu,jer je Crna Gora kao država kandidat za prijem u Evropsku uniju, prihvatila pravnu tekovinu Evropske unije i pitanje sporta tretirala u Pregovaračkom poglavlju 26 (Obrazovanje i kultura).
“Nacrtom zakona o sportu na diskriminatorski način kršeni su Ustavom Crne Gore propisani uslovi koji kreiraju ambijent za razvoj i bavljenje sportom:prije svega u odnosu na jednu grupu đece u sportu,invalide u sportu i amaterski sport”.
“Zakonom o sportu bi trebalo da se u potpunosti urede sva pitanja koja se odnose na sistem funkcionisanja sporta u Crnoj Gori,što je i sam ministar Nikola Janović definisao kao cilj Nacrta zakona o sportu”.
Uvidom i analizom Nacrta zakona o sportu koji su pripremili ministar Nikola Janović, direktor Direktorata za sport Miloš Lalević i Radna grupa formirana od njihove strane ,lako se dolazi do zaključaka da to nije postignuto, uz napomenu da je po našem mišljnju logičnije bilo prvo donijeti Nacionalnu strategiju razvoja sporta a nakon toga pristupiti izradi zakona o sportu”.
“Nijesmo sigurni što je pozadina i koji su motivi u neprimjerenoj i prizemnoj kampanji potenciranoj od strane ministra Nikole Janovića u odnosu na Crnogorski olimpijski komitet ,ali smo kao patriote i sportski radnici sigurni da je neophodno da se novim Zakonom o sportu moraju precizno utvrditi nadležnosti Crnogorskog olimpijskog komiteta u kojima se prepoznaje kao ravnopravni partner državi i njenim organima sa potpunom autonomijom u svom radu, na šta obavezuju i odredbe Olimpijske povelje”.
“Nacrtom zakona o sportu se jednim dijelom putem imperativnih normi koje se odnose na unutrašnju organizaciju rada,konstituisanja kolektivnih i inokosnih organa ,kao i njihovoj nadležnosti na direktan način miješa u atonomnost djelovanja sportskih organizacija. Od mnogobrojnih primjera navodimo ovaj đe se u članu 53, Nadzorni odbor sportske organizacije, imperativno obavezuju nacionalni sportski savezi, Crnogorski olimpijski komitet, Paraolimpijski komitet Crne Gore i Crnogorski savez neolimpijskih sportova, da u svojim Nadzornim odborima imenuju po jednog predstavnika Ministarstva sporta”.
“Nacrtom zakona o sportu je na neprimjeren način prisutan veliki uticaj Minstarstva sporta na rad Savjeta za sport, u kojem predsjednik i članovi čine većinu. a delegirani su od strane Ministarstva sporta.
“Osim predhodno navedenog smatramo, da pojedine norme definisane u Nacrtu zakona o sportu nijesu u saglasju sa normama definisanim članovima 8, 9, 17,19, 24, 51 i 77 Ustava Crne Gore, da je diskriminatorski, da nije prepoznata minimalna doza senzibilnosti u sagledavanju realne i objektivne socijalne i sociološke situacije u crnogorskom društvu uopšte, a posebno u amaterskom sportu”.
“Određeni broj normi je neprecizno definisan, sa mogućnošću dvojakog tumačena, jedna ista situacija se na potpuno različite načine definiše sa većim brojem normi, itd..”, stoji u saopštenju Zorana Rašovića.
