Rajko Kosić je od 4. februara sa našim olimpijcima na padinama Kavkaza. Direktor crnogorske reprezentacije u alpskim disciplinama sa Ivanom Bulatović i Tarikom Hadžićem, kao i trenerom Marinom Kosić, broji posljednje dane do premijernog nastupa našeg takmičara u veleslalomu na ZOI (19. februara).
Treninzi se ne propuštaju, radi se onoliko koliko je neophodno za premijerni nastup crnogorskih takmičara na Igrama. A za Kosića ovo su, inače, druge Zimske olimpijske igre.
Koliko se skijanje i poredak izmijenio od Vankuvera do Sočija?
– Došla je nova generacija mladih skijaša koji su dosta toga promijenili, pojačali kriterijum i potpuno su u toj skijaškoj priči. Miler, Svindal i ostali koji su u godinama, ne mogu da osvoje ništa, upravo zbog toga što je mladi svijet skijaša došao do izražaja. Skijanje je nepredvidiv sport i onaj ko je najbolji ne može da tvrdi da će uzeti medalju. Svi oni koji su u deset imaju šansu, ali i ta šansa, osim kvaliteta, zavisiće od snijega, staze, od startnog broja…
Završeno je nekoliko trka, je li bilo iznenađenja?
– Tina Maze je u dvije brze discipline bila na ivici da osvoji medalju, detalji su odlučivali, a bilo je normalno da će uzeti jednu, da nije osvojila, bilo bi iznenađenje. U stvari, možete se i uvjeriti koliko sitnih detalja odvaja osvajače medalja. Kod skijaša potpuno je iznenadio Miler, koji je 90. godište, i koji nije ni bio u priči o medalji, dok su ozbiljni konkurenti za sam vrh bili Bodi Miler, sa najbržim vremenom na posljednja dva treninga, a i Svindal je bio u istoj priči.
Bukvalno ste od otvaranja vrata u Olimpijskom selu, i to je prednost, a šta očekivati od Tarika i Ivane, dobru vožnju, da budu na nivou svojih najboljih rezultata ili?
– Svaki dan treniramo od 8.30 do 12, nemamo neku veliku količinu vožnji, radimo od šest do osam, a nadam se da će voziti najbolje što mogu. Nemaju pritisak, od njih ne tražimo mnogo, već da pokušaju da odvezu najbolje što mogu, naravno, u zavisnosti od toga kakva će biti staza, start… U stvari, najbitnije je da naprave što manji zaostatak u odnosu na prvog.
Kako se oni ponašaju, jesu li se uhodali?
– Staza im je legla, dobro je urađena i navikavaju se na tvrđi snijeg. Sa ovakvim stazama srijetali su se kroz kvalifikacije u Evropi, bili su i na SP, tako da znaju šta ih čeka na jakim takmičenjima i to od starta do cilja.
Postoji li neka bitnija razlika između ZOI u Vankuveru, na kojima je Bojan Kosić debitovao, i Sočija – 2014. godine?
– Visler je drugi centar u svijetu po veličini, a 80 skijaša svakog dana je skijalo, gondole su odavno napravljene, a Kanađani su izdvojili par staza na kojima se održavala manifestacija, a ostale su koristili oni koji nijesu učestvovali na Igrama. Tako da je i to davalo draž. U Sočiju su za pet, šest godina od ničega stvorili sve i to je impresivno. Ovdje za treninge na raspolaganju imamo četiri staze za slalom i toliko za veleslalom, a u Vankuveru je svako sebi mogao da nađe kutak, stazu i da se priprema koliko mu je volja. Naravno, sve je u Sočiju impresivno, ali ovo su neke stvari koje mi iz svijeta skijanja primjećujemo.
Pobjeda
