Marv Danfi, legendarni američki trener i član Dvorane slavnih odbojkaša, je odbojku jednom prilikom opisao u sljedećim riječima: “Odbojka je jedan od najdivnijih sportova koji danas postoje. To je igra intuicije, mašte, improvizacije, ali i onog najvažnijeg – uzajamnog poštovanja igrača unutar tima. To nije igra za jednog čovjeka.”
Prva serviranja lopte preko mreže u Crnoj Gori su se desila sredinom 1930ih, i to u Bokokotorskom zalivu gdje su bile formirane i prve ekipe. Ove godine u Belgiji, Francuskoj, Holandiji i Sloveniji biće održano XXXI Evropsko prvenstvo u odbojci, a muška seniorska reprezetancija Crne Gore će se takmičiti u grupi D sa Češkom, Estonijom, Poljskom Holandijom i Ukrajinom. To će ujedno biti i debitantski nastup naše seniorske reprezentacije na jednom ovako prestižnom takmičenju. Iskoristili smo priliku da u kratkom razgovoru sa Balšom Radulovićem, pomoćnim trenerom naše seniorske reprezentacije i trenerom OK Budućnost Capital Plaza, razgovaramo o odbojkaškoj sceni i nekim budućim izazovima.
Gospodine Raduloviću, kako se rodila Vaša ljubav prema odbojci?
S obzirom da potičem iz sportske porodice, prvo se rodila ljubav prema sportu, a tek zatim prema odbojci. Kao i većina svojih vršnjaka u djetinjstvu sam se okušao u brojnim sportovima, da bih sa trinaest godina počeo da treniram odbojku, koja i dan danas predstavlja nešto što je sastavni dio mene i moje svakodnevnice. Zahvalnost dugujem mojim prvim trenerima Ivanu Joksimoviću i Milošu Mitroviću koji su mi svojim pedagoškim pristupom i znanjem približili odbojku i sve čari koje ona nosi sa sobom, a kasnije je ta veza iz godine u godinu bila sve jača. Odbojka me čini srećnim i onih 162 kvadratna metra su mjesto gdje sam svoj na svome.
Kako vidite trenutno stanje na klupskoj i reprezentativnoj sceni?
Kao neko ko sebe maksimalno daje odbojci i voli taj sport sigurno da ne mogu biti zadovoljan stanjem u Crnoj Gori kad je odbojka u pitanju, posebno u muškoj konkurenciji. Kao i u većini država u okruženju finansije su jedan od glavnih problema. Klubovi obično nisu u mogućnosti da obezbijede sredstva igračima kako bi oni živjeli od odbojke, pa ekipe uglavnom sačinjavaju ili izuzetno mladi igrači koji polako sebi krče put u odbojkaškom svijetu ili stariji igrači koji nisu uspjeli da naprave ozbiljnije karijere i kao veliki zaljubljenici u ovaj sport žele i dalje da budu aktivni.
Poslednjih par godina krenulo se u oživljavanje klupske odbojke u Crnoj Gori i rezultati su vidljivi. Takođe, Odbojkaški savez Crne Gore svojim aktivnostima i projektima čini sve kako bi privukao što veći broj dječaka i djevojčica da se bave odbojkom, a to će siguran sam dati rezultat kroz koju godinu kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou.
Koliki je odbojkaški fond igrača/igračica u Crnoj Gori i da li Vam se čini da se ovaj sport pomalo zaboravlja, uprkos činjenici da je Crna Gora izborila plasman na EP 2019. godine u muškoj seniorskoj konkurenciji?
Odbojka je najmasovniji sport u svijetu u ženskoj konkurenciji i kod nas nemamo problem po pitanju baze. Baza postoji i vjerujem da će uz stručan rad sa tim djevojčicama kroz koju godinu i ženska seniorska reprezentacija izboriti plasman na neko veće takmičenje.
U muškoj konkurenciji je dijametralno stanje, postoji svega 5-6 klubova i iz tako male baze postižemo fenomenalne rezultate. Podatak da je Crna Gora, koja nema 100 registrovanih igrača u seniorskoj konkurenciji, izborila plasman na Evropsko prvenstvo, vrijedan je divljenja. Takođe ove godine ostvaren je istorijski uspjeh jer je naša juniorska reprezentacija postala prvak Balkana, što govori da perspektive ima, samo treba ulagati u te momke i djevojke i omogućiti im što bolje uslove, a oni će to sigurno vratiti na pravi način.
Da li je odbojka u Crnoj Gori zapostavljena? Ja bih prije rekao da imamo problem druge vrste. U našoj maloj zemlji imamo nevjerovatan broj uspješnih selekcija i pojedinaca, a odbojka kao sport u kom novac nije na nekom zavidnom nivou u poređenju sa fudbalom i košarkom, plaća danak tome. Iz ugla nas iz odbojkaškog svijeta nesreća u sreći da tako kažem je to što imamo kvalitetne selekcije u gotovo svim kolektivnim sportovima, gdje su neki od njih dolazili i do najsjajnijih odličja na velikim takmičenjima i kao takvi imaju prednost u odnosu na nas, ali radimo na tome da se kroz koju godinu i mi pridružimo toj „porodici“ selekcija sa velikim uspjesima.
Da li smatrate da kao društvo imamo predispoziciju za bavljenje odbojkom, uzevši u obzir da se po mnogim međunarodnim istraživanjima Crna Gora klasifikuje kao zemlja u kojoj živi pretežno visočije stanovništvo nego u poređenju sa drugim državama?
Živimo u vremenu kad su tehnologija i razni poroci uzeli mlade pod svoje, tako da je moj savjet prije svega da se djeca sklone sa ulice i budu što aktivnija, a vremenom će se pronaći u nekom od sportova koji će im biti najmiliji. Naravno da „navijam“ za to da što više djece bude uključeno u odbojku jer je odbojka sigurno jedan od najzdravijih sportova, sport bez kontakta koji omogućava djetetu pravilan razvoj i aktivnost svih grupa mišića u jednakoj mjeri. Takođe, samo bavljenje sportom je od velikog značaja za socijalizaciju mladih, za ojačavanje mentalnog stanja koje će kasnije uticati na mnogo lakše prilagođavanje novim aktivnostima i iskušenjima koje nam život donosi. I još jedna stvar, kroz odbojku sam proputovao mnogo i vidio svijeta, stekao poznanstva širom Evrope, a takođe i stekao prave prijatelje za cijeli život, to je nešto što isključivo sport može da vam pruži i to nema cijenu.
Kada biste imali mogućnost da dovedete jednog od ponuđenih igrača, ko bi to bio? (Ngapeth, Zaytsev, Atanasijević, Leon ili Wallace)
(Smijeh) Izvlačio bih listić, koji god da bude ne bih se žalio. Šalu na stranu, riječ je o vrhunskim odbojkšima koje bi svaki trener poželio u svojoj ekipi, ali zbog karktera, lucidnosti i uživanja u odbojci neka to bude Earvin Ngapeth.
