Aleksandar Radović povukao se iz reprezentacije. Dugogodišnji crnogorski vaterpolo reprezentativac posljednje partije u kapici nacionalnog tima pružio je ljetos na šampionatu Evrope u Barseloni.
Zbog čega je u naponu snage odlučio da kaže zbogom Crnoj Gori?
“Možda odluka nije bila očekivana, ali je tako. Odlučio sam da se povučem poslije Evropskog prvenstva. Nije bila ishitrena, donio sam je zbog velikih nesuglasica sa selektorom Vladimirom Gojkovićem. Pokušao sam da ih riješim nakon jednog, dva sastanka i telefonskih razgovora sa njim, ali nijesam uspio. To je to. Napomenuću da je oduvijek za mene postojala samo jedna reprezentacija i kapica, nikad nikakve druge opcije nijesu bile u pitanju. Imao sam ponuda i kad sam bio mlađi i prije nekoliko godina, ali to nije bilo bitno. Možda će u ovoj priči najviše biti javnost razočarana, ali ja uopšte ne želim da iznosim javno neke stvari. Nijesam takav čovjek, sve što je bilo ostaće u krugu reprezetacije, Saveza koji daje imao neku želju ili namjeru, do sada bi me kontaktirao. Ako budu imali potrebu da čuju moje mišljenje, spreman sam da kažem, ali iz poštovanja prema saigračima, reprezentaciji i Crnoj Gori, ne želim da neke stvari iznosim u javnost”, rekao je Radović.
Radovič je, između ostalog, učestvovao na Igrama u Londonu i Riju. Kaže da mu je Crna Gora i reprezentacija mnogo dala.
“Puno smo dobili, ali i dali Crnoj Gori. Moja najveća želja je bila da igram na Olimpijskim igrama, što bi bio moj treći nastup sa reprezentacijom na najvećoj sportskoj smotri. Možete zamisliti koje bi to bilo ostvarenje sna. Ali, eto, nijesam uspio. I još jedna stvar, jako bitna apsolutno nikad mi pripreme nijesu teško padale i mislim da sam dokazao mnogo puta, što se ovog i ostalih djelova tiče, da sam veliki profesionalac. Ograđujem se, ako su ove riječi bile upućene meni. Ponvaljam ako su bile meni upućene.”
Odluku neće promijeniti, čak ni zbog Igara u Tokiju?
“Ponoviću, odluku nijeam ishitreno donio, sve se to dešava poslije Igara u Riju, do sada. Na osnovu svega toga, donio sam odluku. Ponosan je na sve uspjehe koje je postigao sa timom, izdvojio je srebro na EP u Ajnhovenu. Kad sumiram sve, meni je žao što nijesmo mnogo više medalja osvojili jer smo imali jak tim. Dok sam igrao, igrao sam sa mnogo kvalitetnih igrača. Mnogo više medalja je trebalo da osvojimo. Pamtiću, naravno, najbolje srebro iz Holandije, zbog atmosfere i svega. Lijepo sjećanje.”
San da će sa Crnom Gorom osvojiti olimpijsku medalju nije dosanjao.
“U Riju je ostvaren najrealniji plasman, Peking? Nijesam igrao, ali očekivala se medalja, bila je realna, a u Londonu… Sjećam se posljednjih, nesrećnih pet minuta prije kraja kada smo protiv Srbije vodili tri gola razlike. Teško mi je da pričam. Pokušavao sam nekoliko puta da gledam utakmicu, ali do kraja nijesam mogao”, istakao je Aleksandar Radović.
