Crnogorski vaterpolisti broje dane do narednog, ukupno četvrtog nastupa na Svjetskom prvenstvu. Nakon neuspjeha u Rimu 2009. (deveto mjesto), te u Šangaju dvije godine kasnije (sedmo), uslijedilo je srebro 2013. u Barseloni, a „ajkule” vjeruju da bi i u Kazanju mogle da odu stepenik više i okite se zlatom.
No, da ne bude zabune, medalja bilo kojeg sjaja bi zadovoljila apetite našeg nacionalnog tima, tim prije što bi garantovala i plasman na Olimpijske igre u Rio de Žaneiru naredne godine. Do prvenstva u Kazanju je ostalo još tačno 20 dana, a Crna Gora će biti u grupi D sa Srbijom, Australijom i Kinom.
Tim Ranka Perovića je prije nekoliko dana završio sparingovanje sa Grcima na otvorenom bazenu na Škveru, sjutra ide u Šibenik na pripreme sa Hrvatskom, a potom će od 15. do 18. jula biti u Nišu na međunarodnom turniru.
“Iza nas je naporan period priprema, radili smo i na fizičkoj spremi, naravno i na taktici, jer smo igrali sparing mečeve sa Kanadom, Kazahstanom i Grčkom. Mislim da se dobro radilo, iako je to više pitanje za stručni štab da li je zadovoljan onim što smo pružili. Mada je činjenica da smo sada umorni, što je dobar znak”, rekao je Aleksandar Radović.
Radović je preskočio prethodna dva ljeta – Svjetsko prvenstvo u Barseloni i Evropsko u Budimpešti. Te 2013. ga nije bilo zbog teške povrede ramena, a godinu kasnije je selektoru Peroviću saopštio da nije fizički spreman da bude s reprezentacijom cijelo ljeto.
“Rekao bih da imam motiv više od drugih, jer ću nakon dva ljeta opet biti na velikom takmičenju. Dobro je poznato zašto me nije bilo, a ja sam sportista koji jednostavno želi da svemu prilazi maksimalno ozbiljno. Prošle godine nisam bio sto odsto spreman, a reprezentacija ne smije tako nešto da trpi. Sada je sve to iza mene, željan sam uspjeha i medalja i nadam se da će u Kazanju sve biti kako treba”, kazao je Radović.
Pitanje je koliko može Crna Gora bez Nikole Janovića (nema ni Saše Mišića i Antonija Petrovića), igrača koji je do sada igrao svako veliko takmičenje od debitanske Malage 2008. pa sve do Budimpešte 2014.
“Mi smo takav narod da se uvijek očekuju najveći rezultati, od bilo koje reprezentacije. Naravno da imamo svoje ciljeve, ali ne znam da li je baš realno da uzmemo medalju. Vidjećemo… Na Svjetskom prvenstvu ima šest ili sedam ekipa koje žele isto što i mi i sa mnogo optimizma idu u Kazanj. Faliće nam igrači koji nisu tu, jer smo reprezentacija sa malom bazom i odmah se osjeti odsustvo bitnih igrača”, kaže 28-godišnji Radović.
Pitanje je šta će biti sa Posilipom
Radović je prošle sezone sa Posilipom (čiji je član i Filip Klikovac) osvojio Kup Evrope, ali je u magli njegova budućnost u velikanu iz Napulja.
“Još uvijek se ništa ne zna, jer Posilipo i dalje ne može da obezbijediti finansijske garancije za narednu sezonu. Dogovor je takav da smo slobodni igrači i da možemo da tražimo klub, ali nije isključeno ni da ostanem u Posilipu”, rekao je Radović.
Ponuda, takođe, ne fali.
“Daleko od toga da je Posilipo jedina opcija, iako su ljudi iz kluba stvarno korektni, jer ne žele da obećaju nešto što nisu sigurni da mogu da ispune. Ponuda ima, ali je sve daleko od realizacije”, dodao je Radović, koji je bio prvak Evrope sa Partizanom 2011. godine.
Vijesti.me
