Koronavirus je napravio problem u funkcionisanju mnogim klubovima, a malo ko je propatio kao ŽRK Budućnost.
Rukometašice Dragana Adžića su počele pripreme u Kolašinu 20. jula, ali su bile prinuđene da ih prekinu pet dana kasnije, jer je kovid-19 potvrđen kod jedne igračice. Zaražena je i većina ostalih, pa je čitava ekipa bila u samoizolaciji dvije sedmice, a djevojke koje su preležale koronu su bile prinuđene da čekaju dozvolu doktora da se vrate na treninge, koja je stgla tek nakon 34 dana pauze.
U međuvremenu, molbu Adžića da pomogne ekipi na treninzima je prihvatila predsjednica kluba Radmila Petrović. I ne samo to, sjajno desno krilo koje je karijeru završilo na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine, prihvatilo je da se bar privremeno vrati na teren i zaigra u nedjelju na otvaranju Lige šampiona protiv Podravke u Koprivnici.
“Odlučila sam da se žrtvujem za svoj klub”, rekla je 32-godišnja Nikšićanka za „Vijesti”.
Od Igara u Brazilu, Petrovićeva je rodila dvoje djece, ali je i prošle sezone povremeno trenirala sa ekipom. Doduše, ni na kraj pameti joj nije bilo da će opet zaigrati.
“Ne mogu da kažem da sam u vrhunskoj formi. Na početku mi je bilo teže, ali mi se poslije nekoliko dana vratio osjećaj i mogla sam da izdržim cijeli trening sa djevojkama. To je navelo trenera Adžića da pomisli da bih možda mogla da budem od koristi. Pristala sam jer smatram da donekle mogu da pomognem, nadam se da ću to uspjeti”.
Na njenoj poziciji igra najbolje krilo svijeta Jovanka Radičević, ali još nije spremna i neće putovati u Hrvatsku, baš kao ni Milena Raičević, Tatjana Brnović, Ema Ramusović, Katarina Džaferović, Andrijana Popović, Jovana Ilić, Milena Vujisić, Itana Grbić i Nađa Kadović, te Valerija Maslova zbog povrede ramena. Desno krilo je i 17-godišnja Anastasija Marsenić, jedna od šest juniorki koje će putovati u Hrvatsku.
“Biću tu dok bude potrebno. Ovo nije moj povratak na duži period, ali je sada moja pomoć potrebna. Vidjećemo šta će se dalje dešavati, jer je na mojoj poziciji mlada djevojka koja bi trebalo da dobije šansu, ali će se sigurnije osjećati kada budem pored nje. Kada se Jovanka vrati, mislim da moje prisustvo više neće biti potrebno”, naglašava osvajačica dvije Lige šampiona u dresu Budućnosti.
Kao predsjednica želi da pohvali djevojke sa kojima će u nedjelju biti u timu.
“Nije lako kad vas je pet-šest na treningu da radiš sa istim motivom kao da je finale sjutradan. I juniorke su nam pružile jak otpor na treninzima, iako nije ni njima bilo svejedno kad vide, recimo, Pino i Lekić na terenu. Ali, iskoristile su prostor, nadam se da će tako biti i na utakmicama”.
Podravka će za četiri dana prvi put u posljednjih 10-ak godina biti favorit protiv podgoričkog velikana, ali Petrovićeva ne odustaje od borbe.
“Može da nas vuče želja i motiv, jer Budućnost nije odigrala nijednu utakmicu od 8. marta. Sigurno je Podravka spremnija i fizički i taktički, igrala je pripremne utakmice, turnire, zaokružila je kompletan program priprema. Mi nismo imale ništa od toga, pa naše oružje može da bude samo velika želja”, zaključila je povratnica na rukometni teren.
Petrovićeva ističe da sigurno ne bi opet obukla dres voljenog kluba da virus nije desetkovao ekipu.
“Da mi je neko prije 10 dana rekao da ću se vratiti na teren, ne bih mu vjerovala. Sve je krenulo zbog koronavirusa, jer je bilo bukvalno pet igračica na treninzima i više nisu mogli da osmisle šta da rade sa tako malo rukometašica. Trener me je zvao, jer sam svakako planirala da počnem da treniram malo za sebe. Došla sam da popunim broj, tako je sve krenulo. Mislim da niko nije očekivao da ću tako brzo moći da izdržim cijeli trening. Sve je to njih navelo na razmišljanje da bih mogla da pomognem”.
