Radmila Miljanić Petrović (29) jedna od najljepših crnogorskih rukometašica prije nepuna dva mjeseca rodila je dječaka kome su ona i njen suprug Vanja dali ime Vojin. Zlatna lavica, djevojka koja je svojom igrom plijenila na terenu odlučila je da jedno vrijeme sport ostavi po strani, i da se potpuno posveti porodici.
Nedavno ste dobili sina. Kakav je bio osjećaj kad ste ga prvi put držali u rukama?
Kada sam ga prvi put uzela u ruke posliej porođaja koji je bio prilično iscpljujući jer je Vojin bio krupna beba bila sam u prvi mah zbunjena, jer sam se upoznavala sa nekim koga sam nosila u stomaku devet mjeseci. A, onda su počele da naviru emocije. Nevjerovatan osjećaj koji se teško može riječima opisati. To mogu samo majke da razumiju i znaju.
S obzirom da vam je to prvo dijete kako se snalazite?
Imala sam iskustva sa malim bebama jer moja sestra ima četvoro djece i praktično sam bila dio njihovog odrastanja, ali, ipak, je ovo nešto sasvim drugačije. Odgovornost i strah su bili prisutni u prvim danima nakon izlaska iz bolnice ali majčinski instikt brzo proradi i kasnije sve postaje rutina. Prosto uživate u tim obavezama. To su slatke muke.
S obzirom da je beba mala koliko vam, za sada, suprug pomaže oko nje? Šta su njegove „obaveze“?
Moj suprug je jako posvećen našoj bebi, naravno onoliko koliko mu posao to dozvoljava. Iskreno, prijatno sam iznenađena jer on uopšte nema strah kada je beba u pitanju. Nema konkretne “obaveze” ali je tu da mi pomogne oko kupanja i nosanja, jer Vojin sada ima grčeve pa mu prija kada ga nosimo. I naravno, Vojin obožava da zaspe na tatinim grudima.
Koliku je promjenu unijelo u vaš život rođenje djeteta? Koliko je vas promijenilo?
To je velika promjena, život se mijenja za 360 stepeni, naravno u pozitivnom smislu. Vojin je u našu kuću unio veliku radost i toplinu, potpuno nas je oplemenio. Biti roditelj je nešto najljepše na svijetu.
Miljenica publike, simbol rukometnog kluba Budućnost, poslije Olimpijskih igara u Riju najavili ste da završavate karijeru. Zašto ste donijeli tu odluku i koliko je bilo teško donijeti je?
Odluku da napravim pauzu u sportu nakon OI u Riju sam donijela zato što sam željela da se ostvarim kao majka. Nije jednostavno staviti tačku na nešto čime ste se cijeli život bavili i sve tome posvetili, ali jednostavno, mi žene moramo sve staviti po strani kada odlučimo da postanemo majke. Razlog zbog koga sam donijela takvu odluku je najljepši mogući!
Je li ta odluka definitivna?
Iskreno da vam kažem za sad je tako, ali nikad se ne zna i ne bih da žurim sa odlukom. Trenutno su mi misli usmjerene samo ka Vojinu pa ćemo vidjeti kasnije šta će biti.
Nakon sjajne igračke karijere gdje sebe vidite?
Za sada nemam poslovne planove. Želim da moj sin odrasta uz majku,biće vremena za sve ostalo. Osoba sam sa velikom energijom i sigurno da ne vidim sebe u nekoj budućnosti kao nekog ko je pasivan.
Imali ste najviše nastupa u dresu „lavica“, koji vam je utakmica posebna i zašto?
U dresu reprezentacije svaka utakmica je posebna i sa posebnim emocijama… ali ako moram da izdvojim jednu onda je to utakmica u finalu evropskog prvenstva 2012. kada smo u produžecima pobjedili veliku Norvešku, i sudije zajedno sa njima.
Po čemu pamtite vrijeme koje ste proveli igrajući za Budućnost?
Kada sam kao klinka iz Nikšića prešla u veliki klub Budućnost moji snovi su već tada počeli da se ostvaruju. Biti po prvi put u istoriji šampion Evrope sa tim klubom je za mene vrhunac karijere i ostvarenje sportskog sna. I ne samo jednom već dva puta! U tom klubu sam stekla mnogo prijatelja i izgradila sebe kao čovjeka i sportistu. Mnogo je pozitivnih razloga po čemu pamtim vrijeme provedeno u tom klubu!
Vaša neostvarena želja je…
Nemam neostvarenu želju! Sa policama punim medalja i najsjajnijom i najvrijednijom a to je moj sin i porodica, zaista bih bila jako neskromna kada bih je imala!
