Prva faza Lige šampiona je tek završena, ali za najbolje rukometašice planete odmora nema. Već u subotu, 5. decembra, počinje Svjetsko prventsvo u Danskoj, sedmo uzastopno veliko takmičenje na kojem će učestvovati rukometašice Crne Gore.
Selekcija koja je bila evropski prvak u Beogradu u decembru 2012. i olimpijski vicešampion četiri mjeseca ranije u Londonu sinoć je počela kratkotrajne pripreme za nastup na sjeveru Evrope. „Crvene” su oslabljene, „ranjene” povredom stuba odbrane Anđele Bulatović i bolešću jednog od najboljih desnih krila svijeta Radmile Petrović, ali i spremne da se bore baš kao lavice, čiji nadimak ponosno nose.
“Za Anđelu sam od ranije znala da neće igrati, to je veliki hendikep za nas. Ona je bila stub u našoj odbrani, ali se stalno mučila sa tim ramenom i bolje je da to riješi, da bi poslije mogla da igra. Vijest o Radinoj bolesti je bila stresna i šokantna za mene, kao grom iz vedra neba. Najbitnije je, ipak, da ona bude zdrava, da se oporavi, jer je zdravlje na prvom mjestu. Mlada je, biće svjetskih prvenstava za nju. Njihovo odsustvo je veliki problem za nas, ali sa tim moramo da se nosimo“, istakla je Jovanka Radičević.
Igračica Vardara će biti jedino pravo desno krilo Crne Gore u Danskoj, mada ni ona nije u savršenom stanju. Kasno je počela pripreme zbog problema sa stopalom, ali je polako hvatala pravu formu. Sada je svjesna da nema pravo da se žali, jer je na njoj ogromna odgovornost.
“Kasnije sam ušla u trenažni proces zbog problema sa stopalom, nisam očekivala da koščica može toliko muke da stvori. Po prognozama doktora je trebalo da se tek sad vratim na teren, ali nisam mogla više da izdržim, počela sam da igram ranije i zbog kluba i zbog reprezentacije. Ne mogu da kažem da nemam bol, ali kad krenu utakmice sve se to zaboravi. Biće mi teško u Danskoj, jer smo Rada i ja jedan od boljih tandema na desnom krilu. Kad meni ne ide, ona dobro igra, kad njoj ne ide ja uđem… Mogla sam da mijenjam Suzanu Lazović na poziciji pivota, a ona će sada biti mnogo više opterećena”.
Ako u odsustvu dvije igračice koje su od prvog dana u reprezentaciji ima nešto dobro, to je činjenica da propuštaju Svjetsko prvenstvo, na kojem je raspored mnogo lakši nego na olimpijskim igrama ili šampionatima Evrope.
“Ne možemo da biramo kad će se ko povrijediti, ali je sreća što imamo dobar raspored. Prva utakmica sa Srbijom će nam biti najteža, bez obzira na to što je oslabljena neigranjem četiri ključne igračice. Japan i Tunis smo malo gledale i nisu ekipe za potcjenjivanje. Nikada neću zaboraviti Svjetsko prvenstvo u Brazilu, kad nas je Angola o jadu zabavila. Nema lakog rivala, ali će nam Japan i Tunis biti zagrijavanje za Mađarsku i Dansku, sa kojom ćemo igrati posljednji meč u grupi, pred punim tribinama. Imamo dosta pehova, ali mnogo toga zavisi od činjenice kako ćemo da se spremimo i pristupimo utakmicama”.
Crna Gora je na dva prethodna mundijala stajala u osmini finala, sada želi korak dalje kako bi i definitivno osigurala mjesto u kvalifikacijama za Olimpijske igre, bez čekanja drugih rezultata.
“Neka bude treća sreća, ali da idemo korak po korak. Slagala bih ako bih rekla da ne gledam malo dalje, u vezi sa kvalifikacijama za Olimpijske igre. Sve znamo šta nam je cilj, ali imamo puno rivala u grupi i znamo kakva nam je situacija. Vjerujem da će nas i malo sreća pogledati”, zaključila je Radičevićeva.
Ne mogu da igram svaku utakmicu po 60 minuta
Radičevićeva zna da ne može baš svaki meč da odigra od početka do kraja i svjesna je da će morati da je mijenjaju lijeva krila Majdu Mehmedović i Biljana Pavićević.
“Sigurno da će Dragan Adžić morati i mene da odmara, nemoguće je da izdržim svaku utakmicu po 60 minuta. Mislim da neće biti problem za Majdu ili Bilju da odigraju neki dio meča na desnom krilu, pa i ja sam igrala na lijevom“, uz osmijeh je aludirala 29-godišnja rukometašica na činjenicu da je tokom epskih 80 minuta u finalu Evropskog prvenstva u Srbiji protiv Norveške igrala na suprotnoj strani.
Vijesti
