Nakon istorijskog uspjeha naših mladih kadeta, popričali smo sa njihovim liderom. Za reprezentacija.me govorio je “prvi među jednakima”, Jovan Kljajić.
Naravno, nikoga ne treba izdvajati iz ove zlatne generacije jer, uspjeh koji je ostvaren, isključivo je plod timske igre i zalaganja čitave ekipe. Ipak, dok sam gledao mečeve naše reprezentacije, nisam mogao da se otmem utisku kako jedan igrač “odskače”, kako fizičkim predispozicijama, tako i nevjerovatnom zrelošću i košarkaškom inteligencijom.
Ko stvarno umije da gleda košarku, ko shvata kako funkcioniše ova (po mom mišljenju) najljepša igra na svijetu, ne može a da ne primijeti kako Jovan i prije udvajanja zna da će biti udvojen i unaprijed ima spremno rješenje za to, kako gotovo bez greške prepoznaje svaku “missmatch” situaciju i odmah igra na slabosti protivnika, kako je u stanju da u oba pravca na parketu djeluje nadmoćno u odnosu na svog rivala i što je najvažnije, ne plaši se velikog trenutka već živi za njega. Kada shvatite da govorimo o momku koji tek treba da napuni 16 godina, ova priča djeluje nestvarno, apstraktno.
Za ljubav prema igri pod obručima koju posjeduje, zahvalan je svom ocu.
“Na moj košarkaški razvoj uticala je cijela moja porodica koja mi je uvijek bila bezuslovna podrška. Ipak, izdvojio bih svog tatu. On je uvijek bio moj oslonac, on je taj koji me je upoznao sa košarkom, od malena podsticao da se bavim ovim sportom i učinio da ga ovako zavolim. Zajedno smo prolazili kroz moj košarkaški razvoj i njemu najviše dugujem.” – započeo je Jovan.
Njegov stil igre, raznovrsnost i ideju koju posjeduje na parketu, možda objašnjava i njegov košarkaški uzor.
“Miloš Teodosić. Njegovu karijeru punu uspjeha pratim od samog starta. Plejmejker, otprilike moje visine, fascinira me time što skoro sve može uraditi na terenu, a ja se trudim i nadam da ću i ja to moći jednog dana.” – skroman je ovaj mladić.
“Uvijek se trudim da radim stvari koje pomažu mom timu, svejedno mi je da li su to poeni ili asistencije.” – nastavio je.
Znamo svi kako današnji svijet funkcioniše, stoga i pretpostavljam da je na njegovim ramenima veliki pritisak, da se njegov uspjeh na najvećoj sceni sada već podrazumijeva i da se očekuje mnogo od ovog momka. Ipak, Jovan zna kako da se nosi sa tim.
“Uvijek se očekuje najbolje i to samo po sebi stvara pritisak. Ali, kod mene je to jednostavno – uvijek dajem sve od sebe, čak i više od toga, i nadam se najboljem. Tako da pritiska gotovo i da nema kod mene.” – kroz smijeh odgovara Jovan.
Kao vrlo mlad napustio je Crnu Goru, “krivac” za to bila je Gran Canaria čiji je i trenutno igrač. Ipak, ne žali zbog odlaska na ostrvo.
“U početku jeste bilo teško jer je to velika promjena i sve je to bilo novo za mene. Ali brzo sam se navikao i srećan sam zbog toga, ovo je jedno ogromno iskustvo.”
Kada su u pitanju razlike u tretmanu i trenažnom procesu u inostranstvu i kod nas, Jovan tvrdi da “para vrti đe burgija neće” ali da to nije presudno.
“I pored razlika u tretmanu kod nas i u inostranstvu, za mlade igrače je bitno da budu uporni i da se mnogo trude. Prednost inostranstva je što im finansije dozvoljavaju dovođenje većeg broja iskusnijih trenera i bolje uslove – više prilika i šansi, ali je zato i mnogo veća konkurencija i pritisak.”
Njegovi planovi za blisku budućnost, takođe su vezani za Las Palmas.
“Volio bih da zaigram za prvi tim Gran Canarie. To mi je glavni cilj i želja i trudiću se da to ostvarim.” – ne krije da želi da stupi na veliku scenu.
Za kraj, zanimalo me je da li misli da seniori mogu da ispune “domaći zadatak” koji su im naši mladići postavili i koga on vidi kao favorita na predstojećem Evropskom prvenstvu.
“Dometi naše reprezentacije su veliki, tako da očekujem odličan plasman. Što se mojih favorita tiče, to su Francuska i Srbija.” – za kraj poentira Kljajić.
