U danu kada se na Cetinju dogodila nezapamćena tragedija, prestalo je da kuca i srce čovjeka koji je taj grad volio kao rijetko ko – u 61. godini iznenada je preminuo poznati rukometni trener Duško Milić.
Dule je bio jedan od pionira rukometa u tadašnjem Titogradu. Igrao je na poziciji lijevog beka za Budućnost, potom bio u Crvenki četiri sezone, vratio se među „plave” 1985. godine, a onda igrao u Jugoviću iz Kaća, Portugalu i Španiji.
Mlađe generacije ga pamte kao veoma uspješnog trenera. Taj dio karijere je počeo u MRK Budućnost, a potom bio trener rukometašica Budućnosti i prvi ukazao šansu tada tinejdžerkama Jovanki Radičević, Anđeli Dragutinović (sada Bulatović), Mariji Jovanović, Ani Radović, Vinki Vlahović…
Treći mandat u ŽRK Budućnost završio je tužno, jer je 2006. godine morao da se povuče zbog srčanih problema.
Nakon što se oporavio, otišao je u Srbiju, gdje je osvajao šampionske titule sa rukometašicama Vrnjačke Banje i Zaječara, a bio je i selektor ženske reprezentacije te zemlje.
Kao pomoćnik Milorada-Mikija Milatovića je osvojio bronzu na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2001. godine sa rukometašicama SR Jugoslavije, a tri godine kasnije i sa juniorkama Srbije i Crne Gore osvojio odličje istog sjaja na EP.
Ranije je vodio i rukometaše Berana, a 2018. se vratio u Lovćen nakon više od 20 godina. Za nepune četiri sezone, sa Cetinjanima je osvojio tri titule šampiona i dva Kupa Crne Gore.
Njegovim preranim odlaskom, crnogorski rukomet je izgubio još jedno veliko ime, čovjeka čiji će vedri duh, osmijeh i oči u kojima se lako mogla vidjeti nesvakidašnja dobrota pamtiti svi koji su ikada imali čast da sa njim provedu makar jedan minut.
Za kraj, nešto lično – nama, koji smo te znali dugo, ostaće predivne uspomene i čast što smo mogli da budemo tvoji drugovi…
