„Igra rokenrol cela Jugoslavija, sve se oko tebe ispravlja i savija. Pokupimo zvuke koji padaju sa neba, dovoljan je dodir samo to nam treba. Da li pratiš znake koji stoje oko tebe, vidjećeš da želiš, vidjećeš da možeš.“
Vjerujem da sve nas ovi stihovi bar za trenutak vrate u neka bolja vremena. Sa nostalgijom se prisjećamo 1998. i 2002. godine kada smo bili na krovu košarkaškog svijeta. Našu malu Crnu Goru prikazao je svijetu u najljepšem svijetlu Predrag Drobnjak. Drobnjak je rođen u Bijelom Polju, 27. oktobra 1975. godine. Košarkom se počeo baviti veoma rano. Započeo je u bjelopoljskom Jedinstvu, a već sa 17 godina u Partizanu počinje njegova profesionalna karijera. U Partizanu je igrao od 1992. do 1998. kao i u sezoni 2006/07. U istanbulski Efes Pilsen odlazi 1998. i ostaje tamo do 2001. godine. Predrag uvijek naglašava kako mu je Partizan najdraži klub, sa njim je osvojio tri titule i dva Kupa. Crno – bijeli su njemu pružili mnogo kao i on njima.
Efes Pilsen otvara vrata Predragovoj internacionalnoj karijeri. Iako je prije odlaska u Istanbul bio na pragu potpisivanja ugovora sa Barselonom, odluka o odlasku u Efes se pokazala i te kako ispravnom. Iz najboljeg turskog kluba odlazi u NBA ligu. Proveo je dvije godine u Sijetl Supersoniksima i po jednu sezonu u Los Anđeles Klipersima i Atlanta Houksima. Po povratku u Evropu igrao je za TAU Keramiku, Đironu, PAOK i Bešiktaš. Sa reprezentacijom Jugoslavije dva puta je bio prvak svijeta, u Atini 1998. i u Indijanapolisu 2002. godine. Nakon sticanja nezavisnosti, bio je član reprezentacije Crne Gore. Sa njom je uspio da se izbori za nastup na Evropskom prvenstvu 2011. godine. Početkom te godine završio je karijeru pa nije nastupao na prvenstvu u Litvaniji.
Iako Predrag uvijek ističe da je najsrećniji bio kada je osvojio Evropsko prvenstvo u Istanbulu 2001. godine, većina nas je takvu sreću osjetila kada smo postali prvaci svijeta 2002. godine. To nevjerovatno finale protiv Argentine, pobjeda u zemlji koja je kolijevka košarke, to se ne može opisati. Trenutak koji nas je sve ponovo ujedinio, učinio nas najponosnijim na svijetu i na kratko izbrisao sve razlike među nama. Ostaće ta godina urezana u srcima svih nas i uvijek će buditi najljepše uspomene i osjećanja. Drobnjak je sa svojim timovima proslavio Crnu Goru širom svijeta. On je oduvijek bio neobičan i veoma upečatljiv košarkaš. Borben, istrajan, krupne konstrukcije ali meke ruke, uvijek drugačiji od ostalih saigrača. Kad govori o našoj košarci sad, ističe da se ne treba forsirati samo odbrana. Prosto, kako on kaže, ljudi žele da vide akciju, zakucavanje, trojke, dobre asistencije, tako se i pravi jedan košarkaški superstar.
Ono za čime žali ovaj košarkaški as jeste to što je četiri puta igrao na fajnal foru Evrolige a nikada nije uspio biti prvak Evrope. Igrao je fajnal for dva puta sa Efesom, po jednom sa Partizanom i TAU Keramikom. Žal ostaje vjerovatno zbog toga što mu je Partizan bio i ostao klub koji najviše voli, takođe i za Efes ga vezuju posebne emocije. Svima nama je zanimljivo kako neko sa ovakvom karijerom odluči da stavi tačku na nju.
No, Drobnjak to fino objašnjava u intervjuu za „Mozzart Sport“: „Da se košarka igra samo glavom, da su za to dovoljni samo volja i želja, doživotno bih se bavio njome. Ali tijelo ima limite. Kada mi je ono signaliziralo da je došlo vrijeme za stavljanje tačke, nije bilo mjesta zarezima. Prije toga mi nikada ništa nije bilo mrsko da bih batalio ono što toliko volim.“ Drobnjak se penzionisao u dresu grčkog kluba Iraklisa.
Ovog sjajnog centra su zbog visine od 211 centimetara zvali Div iz Bijelog Polja. A ovaj Div je svakako vrijedan divljenja. Osim bogate igračke karijere, impresivne liste klubova za koje je igrao, pokazao je da naša mala zemlja može iznjedriti vrhunske sportiste koji će igrati rame uz rame sa najvećima i biti više nego dostojan protivnik svakom rivalu.
Piše – Jovana Varagić
