Da je Crna Gora, kolika tolika je, puna talenata, već odavno je poznato. Uspjesi u svim sportovima znaju biti nagrađeni ali nigdje se ne stvara tolika euforija kao kada je fudbal u pitanju. I tako će očigledno biti još dugo dugo vremena… Ono što svakako može da raduje jeste i nevjerovatan razvoj naših mladih golmana a jedan od njih konačno je uspio da svoju karijeru oživi na pravi način.
Riječ je o Matiji Gigoroviću, vaspitanom i skromnom momku koji je poslije godinu dana pauze iz raznoraznih sportskih i nesportskih razloga ipak odlučio da napravi korak dalje. Matija je od ove sezone član prestižnog „Georgia Gwinnett“ koledža gdje brani za popularne „Grizlije“. Nije puno vremena bilo potrebno Matiji da stekne status prvog golmana u timu koji trenutno zauzima 7. poziciju u nacionalnom prvenstvu (NAIA) a lider je svoje konferencije.
Momak rođen 6. februara u Podgorici uspio je da čak dva puta od starta šampionata bude proglašen za igrača utakmice. Uz to, dobitnik je laskavog priznanja za najboljeg igrača lige koje je podijelio sa članicom ženskog koledž tima „Presentation“, Britni Kuzik.
U intervjuu za klupski sajt Gligorović je izjavio kako se najbolje opušta uz filmove što je na neki način i njegov hobi a da je njegova želja da jednoga dana postane član nekog od klubove iz MLS lige. Nema neki izraziti ritual ali muzika je ono što ga opušta i puni energijom pred svaki meč.
Ali da se vratimo na neke same početke njegove karijere. Matija je fudbal počeo da trenira već sa šest godina u školi fudbala „Arena“ kod trenera Saše Ivanovića. Upravo je Ivanović primjetio Matijin veliki talenat koji dolazi do izražaja već na prvim turnirima gdje je Podgoričanin izabran za najboljeg golmana. Prošao je ovaj 185 centimetara visoki golman i školu fudbala „Orlovi“ a prvi veći iskorak jeste prelazak u Zetu 2009. godine gdje je branio za generacije 96, 97, i 98. Upravo je u ovoj posljednjoj dobio i tu čast da bude kapiten što je ispostaviće se bio i pravi potez uprkos interesovanju mnogih klubova već u tom ranom periodu njegove karijere.
A onda, mladi golman uspjeva da doživi ono o čemu mnogi dječaci u tom uzrastu mogu samo da sanjaju. Prvo ga je Miodrag Martać pozvao da bude gost Crvene zvezde a zatim, kada je isti Martać postao trener Borca uvrstio ga je u tim na turniru u Guči. To je bio samo mali uvod u ono što će se dogoditi a dogodilo se godinu kasnije kada je naš golman učestvovao na kampu Barselone. Kamp je održan na Adi Ciganliji u organizaciji Željka Nađa gdje je Gligorović ponovo ostavio zapažen utisak.
Dalji put Matiju je odveo preko Zete do Budućnosti gdje je odmah u startu uspio da istisne prva dva golmana. Njegov kvalitet odmah dolazi do izražaja što je bio signal da ga tadašnji selektor uvrsti u nacionalnu selekciju 1998. godište. Da se radi o igraču nespornog kvaliteta i momku kome nisu trebali „vještački vjetrovi“ u leđa govore i 23 nastupa za crnogorsku reprezentaciju U17.
Njegova posljednja igračka sezona prije odlaska u Ameriku jeste godina u FK Budućnost. Sezona trofeja generacije 98. Uprkos činjenici da i pored ubjedljivo najboljeg skora neprimljenih golova ovaj sada 19-godišnji momak nije naišao na razumijevanje i podršku trenera u njegovom daljem angažmanu. Ljudski, baš onako kakav Matija i jeste, on nije želio da nikoga imenuje niti da javno iznosi imena ljudi koji su na neki način pokušali da uspore njegovu do tada i više nego odličnu golmansku karijeru. Mnogi su uspjevali da ga lome ali ne i da ga slome do kraja. Godinu dana pauze, godinu dana razmišljanja i mnogo minuta kada je sam sebi bio najveći protivnik. Ali, čini se da je u tom duelu za sada izašao kao pobjednik.
„Godinu dana prije odlaska u SAD bio sam bez kluba. Trenirao sam privatno, individualno i nadao se da ću uskoro otići odavde. Negdje gdje se rad i talenat više poštuju. U svom matičnom klubu, FK „Budućnost“, i pored uspješne sezone u kojoj smo osvojili sve što se osvojiti može, govorim o generaciji 98, ja sam imao ubjedljivo najbolji skor neprimljenih golova. I pored toga nisam naišao na razumijevanje i podršku trenera i uprave kluba. Zato je moja želja bila da što prije nađem adekvatno rešenje koje meni odgovara i gdje bi se cijenilo ono što ja posjedujem. Za svo to vrijeme imao sam veliku podršku moje porodice koja mi je bila i najvažnija. Ipak, sve to nije bilo lako izdržati. Nalazio sam se na najvećoj prekretnici, da li sve napustiti i krenuti ka nečem novom ili nadati se ko zna čemu. Pokušati da zaboraviš proteklih 14 godina u kojima si proživio najljepše sportske trenutke“, emotivno je govorio Matija u razgovoru za naš portal.
Vidjelo se koliko mu je bilo teško uprkos činjenici da je napravio korak koji će možda u budućnosti biti i najvažniji u životu ali u isto vrijeme dijelovao je srećno što je konačno našao sredinu koja poštuje i vrednuje svaki njegov kvalitet.
„Na moju najveću radost dobio sam poziv GGC-a i trenutno sam ovdje gdje igram i studiram na istoimenom koledžu. To je jedno potpuno novo iskustvo i nova sredina gdje se cijeni sve ono što radiš kvalitetno. Ovdje ne odvajaju obrazovanje i sport što je opet šansa više da dvostruko profitiraš. Atmosfera u klubu je sjajna. Imam fantastičan odnos sa stručnim štabom, saigračima i upravom kluba. Pored mene u klubu su još dva golmana sa kojima za sada imam fer i korektan odnos“, dodao je novi „Grizli“.
Domaćoj javnosti iako tada vrlo mlad Gligorović se predstavio i u jednom meču koji će kako on kaže pamtiti dok je živ. Tada kao čuvar mreže Budućnosti odbranio je čak tri penala protiv Mladosti u finalu Kupa Srednje regije za omladince. Priznaćete, za svaki respekt.
A onda i kada dođu ti neki loši momenti koju su valjda sastavni dio svake karijere ma koliko ona bila uspješna za njega je došao poziv koji se ne odbija i poziv koji mu kako je i sam rekao za sada u potpunosti opravdao očekivanja.
„Poziv sam dobio 20. jula ove godine uz punu stipendiju. Za relativno kratak period bilo je potrebno završiti svu papirologiju oko dobijanja vize. Svo to vrijeme bio sam u kontaktu sa trenerom Stiv DeCou-om koji mi je maksimalno izašao u susret i pomogao u hitnom dobijanju vize za SAD. Za svega mjesec dana uspio sam da stignem na koledž i tačno 21. avgusta počeo sam da sanjam san koji istina i dan danas traje. Jedno poptuno novo iskustvo studiranja i igranja. Kao što smo već i pomenuli nakon samo 15 dana treninga postao sam prvi golman „Grizlija“ i najmlađi u ekipi i ligi. Trenutno se nalazimo na 1. mjestu u konferenciji a sedmom u okviru cijele države. Imam ogromno povjerenje trenera a i čitavog sastava što mi mnogo pomaže u samoj adaptaciji kao i odnosu sa ovim sjajnim momcima“ , poentirao je Gligor Grizli.
Za sada, Matija ima sve ono što smatra da je zaslužio. Povjerenje, poštovanje i minutažu koja je plod njegove dobre igre i nagrada za kvalitet koji on zaista posjeduje. Nema “maminih i tatinih sinova”, nema onih koji bi se prodali za šaku dolara i na pravom je putu da dosanja san MLS lige koja je ipak za sada daleko. Uprkos pauzi, koja se po Matijinim intervencijama u dosadašnjem prvenstvu puno i ne osjeća, svjestan je kako i sam kaže da se za velike stvari stiže samo ogromnim radom i odricanjima a on je svakako spreman za tako nešto. Sam odlazak gdje je trenutno daleko od svih dovoljan je pokazatelj da su Podgoričanin i lopta ipak najbolji prijatelji.
Trenutno uživa u onom što najviše voli i sam krči put do zvijezda. A valjda je došlo vrijeme da i ono loših stvari kojih je bilo zamjene neke puno bolje…
