Od 13. maja do 16. decembra 2012. godine, Crna Gora je živjela rukometni san – osvojena je Liga šampiona, srebro na Olimpijskim igrama u Londonu i zlato na Evropskom prvenstvu u Beogradu.
U svim tim uspjesima učestvovalo je devet igračica, a jedna od njih je i Radmila Petrović. Nekada fenomenalno desno krilo se oprostilo od rukometa nakon Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru, nakon čega je rodila sina i prije osam mjeseci postala predsjednica Budućnosti.
Sada, kao „penzionerka”, sa strane posmatra nekadašnje saigračice iz nacionalnog tima i vjeruje da „lavice” mogu da se umiješaju u borbu za medalje na Evropskom prvenstvu u Francuskoj.
“Imam dobar osjećaj. Smatram da djevojke ako budu prave i zdrave, mogu da naprave dobar rezultat. To zavisi od dosta faktora, sve je teško sklopiti, ali na ovom prvenstvu stvarno imamo šansu. Milena Raičević ima problema sa povredama, Katarina Bulatović se vraća nakon muka sa ramenom, a ako njih dvije budu dobro, uz ostale naše vrhunske igračice, može da se ostvari zapažen rezultat”, naglasila je 30-godišnja Nikšićanka.
Petrovićeva je u Podgorici bila na treningu reprezentacije i svidjelo joj se kako se ekipa ponašala. Atmosfera u nekim trenucima podsjeća na tu nezaboravnu 2012. godinu.
“Djevojke su raspoložene, vidjela sam da su atmosfera i energija dobre, baš kako bi trebalo da budu. Nisu se duže gledale, sigurno im prija promjena poslije klupskih obaveza. Sve mi to baš fino izgleda. Žao mi je što nisam mogla puno da ih gledam, zbog toga ne mogu da poredim ovo sa 2012. godinom. Djevojke su super trenirale, pozitivne su, s osmjehom na licu. To je lijepo vidjeti, možda se osjećaju moćno.”
U timu Pera Johansona je čak 11 igračica Budućnosti.
“To je dobro, što više je igračica iz jednog kluba, reprezentacija je uigranija. To može da bude pozitivno, kao 2012. godine, kada je većina nas igračica takođe bilo u Budućnosti. Tada smo dosta vremena provodile zajedno, bukvalno smo se žmureći znale”.
„Lavice” će igrati u veoma jakoj grupi B u Nansiju protiv Slovenije (30. novembar), Rusije (2. decembar) i domaće Francuske (4. decembar).
“Sve su to dobre reprezentacije, ali vidim šansu na prve dvije utakmice, sa Slovenijom i Rusijom. Ne mislim da su loše, da možemo lako sa njima, ali nam te dvije selekcije odgovaraju po igri i po svemu. Vjerujem da će djevojke biti odlično raspoložene i da će završiti posao u prva dva kola”.
Budućnost je ove sezone igrala sa šampionom Francuske Mecom i imala pozitivan skor, jer je u „Morači” pobijedila 23:19, a u gostima izgubila 25:24. Zašto je to bitno, pitaće se neko – zato što se 11 reprezentativki Crne Gore sudarilo sa osam „izazivačica”.
“U Mecu je dosta francuskih reprezentativki, što je dokaz da možemo da pobijedimo i domaćina. Ne bježim od toga, ali da ne pretjerujemo, da ne mislimo da smo najbolji… Ali, kada su osjećaj i atmosfera u ekipi dobri, onda Crna Gora može svakoga da pobijedi. U Ligi šampiona se vidjelo da su naše igračice najbolje, počevši od krila, preko golmana i bekova. Nijednu reprezentaciju nije nemoguće pobijediti i sve je na našoj ekipi. Ne zavise ni od koga, već od samih sebe”, jasna je Petrovićeva.
Crna Gora je od magične 2012. godine dva puta stizala do četvrtfinala svjetskih prvenstava, a na šampionatu Starog kontinenta 2014. je bila u polufinalu, ali je povreda Milene Raičević uticala da ostane bez još jedne medalje.
“Stalno smo pri vrhu, nikada se nismo obrukale na svjetskim i evropskim prvenstvima. Uvijek je falilo malo, gol ili dva. U završnici u Mađarskoj nije bilo Milene, a sada su sve tu, zdrave su i nadam se da ćemo ugrabiti šansu koja nam se pruža, da je nećemo ispustiti. Ne bih voljela da pričamo išta unaprijed, da govorimo o medalji, ali mislim da ova ekipa može mnogo”.
Petrovićeva priznaje da šansu vidi i u činjenici da će velike reprezentacije biti oslabljene – Norveška je bez Nore Merk, Danska bez Stine Jergensen, vrijeme Španije je prošlo, Francuskoj su svi lideri tima u godinama, Švedska nije prijetnja, Mađarska vrši rekonstrukciju ekipe, Jevgenij Trefilov eksperimentiše sa sastavom Rusije…
“U svakom pogledu imamo šansu, jer su i druge reprezentacije malo oslabljene, neke zbog povreda, druge zbog smjene generacije. Tu bi priliku trebalo iskoristiti”.
Adut Crne Gore je, kao i uvijek, odbrana. Johanson koristi recept Dragana Adžića iz Budućnosti i ne želi da mijenja stvar koja odlično funkcioniše.
“Svim novinarima je dosadilo kada igračice Budućnosti i reprezentacije govore samo o odbrani. Jeste ona najbitnija, ali ne smije da se zanemari ni napad. Ako ne budemo davali golove, džabe ćemo do sjutra igrati odbranu. Doduše, ona može da psihički poremeti protivnika, da ga „ubije u pojam”, a onda je ekipa i manje opterećena u napadu”, zaključila je Radmila Petrović.
Ako igračicama u klubu nije dobro, neće biti ni u reprezentaciji
Iako više nije selektor, Dragan Adžić je tokom prve faze Lige šampiona štedio pojedine igračice Budućnosti, kako bi bile spremne za Evropsko prvenstvo.
“Jeste da je klub bitan, ali se uvijek gledalo da igračice budu spremne za reprezentaciju, da nacionalni tim ne ispašta ako je nekoj djevojci rizično da igra za Budućnost. Adžić će uvijek poštedjeti djevojke ako to nije na štetu kluba, jer moramo da njegujemo jedni druge. Sve je to povezano, jer ako se igračice ne osjećaju dobro u reprezentaciji, neće ni u klubu, i obratno”, istakla je predsjednica najtrofejnijeg crnogorskog kluba.
Velika šansa za Đurđinu Jauković
Među 16 igračica koje je Per Johanson izabrao za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, sedam je iz nekada odlične kadetske i juniorske reprezentacije, klase 1996. Petrovićeva se uzda u jedinu rođenu 1997. godine, njenu sugrađanku Đurđinu Jauković.
“Na krilima će Majda Mehmedović i Jovanka Radičević najviše da igraju i ne znam koliko će biti prostora za mlađe, ali iz te generacije moraju da bljesnu pivotkinje i pogotovo Đina. Ovo je velika šansa za nju, očekujem da će biti na visokom nivou. U Budućnosti je nekoliko utakmica odigrala vrhunski, neke nije kao što može, ali vjerujem da sada može da bude prava, jer zavisimo od bekova. Ema Ramusović i Tatjana Brnović su mlade, ali su jako dobre. Ema se dobro vratila nakon povrede, a Tanja ima problema sa koljenom, ali vjerujem da će stisnuti zube i da će obje pokazati da vrijede”.
Dosta očekuje i od dvije igračice koje nose dresove mađarskih klubova, Andree Klikovac i Jelene Despotović.
“Andrea igra super u odbrani i u traniziciji je jako dobra, probojna je, ide glavom na gol. Jelena je odlična, kad god je ušla na teren napravila je neki dobar potez, pogotovo u posljednje vrijeme, kada je opuštena. Više ne ulazi sa strahom u utakmice, zrelije i odgovornije igra. Dosta je napredovala, oslobodila se, preuzima odgovornost, a meni je veća greška kada ne ideš na gol, nego kada kreneš i promašiš”, jasna je Radmila Petrović.
Od Anđele može puno da se nauči, Majda je u životnoj formi
U odnosu na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, na kojem je takmičenje završila porazom od Francuske u četvrtfinalu (25:22), Crna Gora će u Zemlji Gala biti jača za tada povrijeđenu Majdu Mehmedović i Anđelu Bulatović, koja se vratila u nacionalni tim.
“To su dvije najstabilnije igračice, koje imaju najviše iskustva i dosta utakmica u nogama. Anđela je stub odbrane, a i u napadu može fino da završi posao, da odmijeni svakog na svim bekovskim pozicijama. Ona je veliki plus, a Majda je u životnoj formi”, ističe Petrovićeva.
Anđela se vratila i u Budućnost, gdje daje primjer generacijama koje dolaze kako se ponaša prava sportistkinja.
“Dobro je što mlađe igračice stalno gledaju u nju i upijaju od nje. Znaju da je Anđela godinama poznata po dobroj igri u odbrani i ima takav pristup i odnos da kad stanete pored nje osjećate se sigurno. Znate da će biti tu, da vas neće izdati i izmaći se. Mlađima mnogo znači, jer mogu puno da nauče od nje.”
