Peđa Radošević crnogorski bokser je do sada na profesionalnom ringu imao 36 borbi, ostvario je 33 pobjede i tri poraza. Imali smo priliku da razgovaramo sa Radoševićem, koji je samo za Meridian Sport portal otkrio zašto je imao tako veliku pauzu, u kakvoj je formi i kada se vraća u ring.
Napravio si veliku pauzu, koja je uslovljena i zbog korona virusa, u kakvoj si formi, koliko si mogao da održiš nivo treninga u ovim specifičnim okolnostima?
Korona je dosta poremetila svijet a posebno sport, nekoliko puta sam zakazivao mečeve,ali nažalost zbog korone nije moglo da se održi. Ja sam u kontunuitetu u trenažnom procesu bio. Uvijek treniram tako da sam u zavidnoj formi i spreman za jake pripreme koje se očekuju 7 nedelja prije meča.
Čini se da ring ne trpi da se živi od stare slave, koji je voljni momenat da se opet nađeš oči u oči sa opasnim rivalima?
Tako je. Ne živi se od stare slave, zato bokser treba da bude uvijek u adekvatnoj fizičkoj i taktičkoj formi, jer se nikad ne zna kad se može zakazati meč. Nekoliko puta sam odlučio da prekinem sa boksom, ali moram reći da nije lako, velika je želja čim stanem sa treninzima. Boksu sam dao život i boks je moj život. Teško se odreći svakodnevnih navika, a posebno mog sporta poslije jedne fine karijere koja traje 21 godinu.
Dugo si u boksu, uz ovaj sport si sazrijevao, došao do vrijednih pobjeda i titula, koliko si se promijenio na tom putu?
Isti sam kao prvog dana kad sam ušao u salu. To sve zavisi od osobe do osobe, koja se promijeni. Ja to gledam kao neki kompleks iz djetinstva ako se sportista promijeni, jednostavno biti prirodan je najveća vrlina, ostati na zemlji i biti normalan u društvu i svemu. Naravno da mi prijaju titule i uspjesi, ali moramo znati sa tim da se nosimo. Za mene je sve to od danas do sjutra, tako da se i posle toga živi.
Tvoj posao i tvoj sport, čini se da imaju dosta sličnosti, odgovornost, disciplina, fokusiranost, možeš li sebe da zamisliš u nekim drugim ulogama?
Sad za sad ne, kad završim karijeru mogu sebe vidjeti u ulogu trenera i pomagati u boksu kako bi pravili nove šampione i oni nastavili našim stopama. Jer kao što znate Crna Gora je poznata po borcima širom svijeta, što u kik boksu, karate, džudo i još dosta sportova. Bitno je ostati u sportu i pomagati omladini sa našim dugogodišnjim iskustvom.
Roditelj si, postoji li sad još i neki veći pritisak da u ringu daš ono najbolje što imaš?
To je najljepša uloga u životu, naravno za odgovorne ljude, jer tu nema improvizacije već mora čovjek biti posvećen 100 posto porodici. Tada je meč još veća odgovornost, postoji i posebna trema jer znate da je boks opasan sport. Čovijek dosta razmišlja o djeci, ipak mi trebamo da budemo tu kako bi im pomogli što lakše da se izvedu na pravi put. Danas je sve teže i teže to izvesti, jer djeca imaju pristup svemu, provode dosta vremena na telefone. Na internetu prate sve što nije ni dobro, jednostavno djeca sve manje i manje žive pravo dječije djetinjstvo.
Šta da očekujemo od tebe u bliskoj budućnosti, uradio si mnogo u karijeri, ima li nešto što si u ovom trenutku sebi postavio kao cilj?
Nadam se da ću u decembru ući u ring ponovo u Njemačkoj. Imam dogovor sa mojim bivšim rivalom koji mi je nanio prvi poraz u profi ring- Feliks Sturm. Inače je veliki šampion i sad moj prijatelj. Tako da boks i sport stvara nova prijateljstva.
Za kraj, imamo li neku poruku za klince, zašto i zbog čega boks?
Savjetovao bih omladinu da se bave što više sportom, jer to je jedini pravi put za zdrave stilove života, jer u zdravom tijelu je uvijek zdrav duh.
